Italijanski filmski režiser i scenarista Federiko Felini /1920-1993/, jedan od najvećih sineasta 20. vijeka, umro je 31. oktobra 1993. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata, na početku karijere, Felini je bio jedan od najistaknutijih predstavnika neorealističkog filmskog pokreta, ali je ubrzo razvio sopstveni prepoznatljiv stil, stvarajući autobiografske filmove neponovljivog šarma u kojima su ljudi često prikazani u najbizarnijim situacijama.
Izraz "felinijevski" opisuje njegov manir stvaranja filmskih snoviđenja i halucinacija u, inače, uobičajenim okolnostima.
Najpoznatiji Felinijevi filmovi su: "Svjetla varijetea", "Dangube", "Ulica", "Probisvijet", "Kabrijine noći", "Sladak život", "Osam i po", "Satirikon", "Amarkord", "Kazanova" i "Grad žena".
Felini je jedan od najuticajnijih filmskih režisera 20. vijeka, a uz Mikelanđela Antonionija važi za glavnog pokretača italijanske filmske renesanse.
Federiko Felini za života je smatran kritičarem društvenih pojava u italijanskom građanskom društvu u poslijeratnom razdoblju.
Svi njegovi filmovi su provokativni, ekstravagantni, rađeni u jedinstvenom autobiografskom stilu koji često karakteriše fascinacija bizarnim.
Felinijeva ostvarenja odlikuju se ljepotom i intelektualnom dubinom, te izražavaju stalnu težnju ka širenju mogućnosti audio-vizuelnog jezika za istraživanje procesa stvaranja, društva i uma.