ADVERTISEMENT

Smješten u bujnoj mediteranskoj dubravi, manastir Savina dominira pejzažom na ulazu u Boku Kotorsku. U pitanju je složena arhitektonsko-urbanistička cjelina koja se sastoji od tri sakralna objekta.

"Postoje dvije crkve ovdje koje su posvećene istom prazniku - Uspenju Presvete Bogorodice - što mislim da nije zabilježeno nigdje drugdje. Jedna je iz 11, a druga iz 18. vijeka, a postoji i treća crkva u okviru manastirskog kompleksa, koja je posvećena Svetom Savi Srpskom", kaže za Euronews Srbija arhimandrit Makarije, iguman ovog manastira.

Crkva Svetog Save nalazi se na brežuljku iznad manastirske porte, a njene temelje je, prema predanju, osvještao sam Sveti Sava, posvetivši je Svetom Savi Osvećenom. Obnovljena je u 15. vijku za vrijeme Kosača, a u 19. vijeku dozidana je priprata. Oslikana je tek početkom ovog vijeka.

Mala Uspenjska crkva potiče iz 1030. godine, odnosno iz 11. vijeka. Obnovljena je u vrijeme Hercega Stefana Vukčića Kosače, kada je i djelimično freskopisana. Za njen današnji freskopis, koji i danas privlači pažnju, zaslužna je Jelena Balšić, koja je unajmila najbolje freskopisce tog vremena.

Manastir Savina je od izuzetne arhitektonske vrijednosti, a njegova unikatnost u prostoru kompletne crnogorske kulturne baštine daje manastiru posebno mjesto. Barokna kompozicija i obrada zvonika, te romanička logika zidanja, pokazatelji su inženjerske genijalnosti graditelja crkve.

"Ono po čemu je ova crkva posebno poznata jeste njena bogata fasadna plastika, a moram napomenuti da u tom trenutku kada se zida manastirska cjelina, kod nas je bio aktuelan pozni barok", objašnjava Srđan Marlović, hroničar Herceg Novog.

Polovinom 17. vijeka u Hercegovini je u Mletačko-turskom ratu porušen Manastir Tvrdoš. Njegovi monasi sa mitropolitom Savatijem Ljubibratićem od Mletačke Republike dobili su pravo da se nasele na njenu teritoriju. Tako su se hercegovački monasi, pokupivši dragocjenosti zavičajnog manastira, obreli u Savini, gdje su zatekli malu crkvu Uspenja.

"Bilo ih je puno. Mala crkva nije mogla da podmiri sve njihove potrebe za molitvu i onda su riješili da zidaju Veliku crkvu. Ali ovdje je tada bila Mletačka Republika", objašnjava arhimandrit Makarije.

Mleci su više puta napadali svetinju, a jednom prilikom su prema predanju, željeli da je sruše udarima brodskih topova.

Monasi su tada počeli da se mole pred ikonom Bogorodice Savinske, jednom od šest kanonizovanih čudotvornih ikona u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

"Tada se po predanju desilo čudo — možda i po vedrom danu pojavio se oblak iz kog je sjevnuo grom i zapalio barutanu na jednom od brodova, koji se raspao", kaže iguman manastira.

Pored dragocjene ikone, Savina posjeduje i jednu od najbogatijih i najvrjednijih riznica u Crnoj Gori. Kada su monasi Tvrdoša došli u Savinu, sa sobom su donijeli riznične predmete svog manastira i manastira Mileševa.

U izuzetno bogatom fondu riznice posebno mjesto zauzimaju rukopisi i zbirka starih povelja. U Savinskoj riznici je i bogata kolekcija ikona.

"Sve je značajno, nema nijedne stvari koja nije vrijedna, ali možda bismo mogli da izdvojimo samo Krst Svetog Save, koji se čuva ovdje i koji je vezan za istorijat manastira. On je iz 1219. godine i autentičan je krst iz vremena kada je Srpska pravoslavna crkva dobila samostalnost. Ostalo je predanje da je taj krst donio sam Sveti Sava ovdje, tako u prolazu kroz ove krajeve", objašnjava arhimandrit Makarije.

Mnoge ličnosti važne za kulturnu i ratničku istoriju Crne Gore dolazile su u Herceg Novi. Oni su bili gosti i gostoljubive manastirske bratije u Savini. Priča koja je postala neizostavni dio istorije manastira jeste i posljednja posjeta kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je boravio u Savini neposredno prije putovanja u Marsej.

Bajkoviti manastir, koji je dobio ime po svetitelju Savi, odigrao je važnu ulogu u očuvanju identiteta naroda Boke Kotorske, naročito u teškim istorijskim vremenima. Svojom nesvakidašnjom ljepotom, u koju su uzidani trud i molitva mnogih pobožnih Bokelja, zauzima posebno mjesto u nizu manastira u Crnoj Gori.