ADVERTISEMENT

"Smiješe nam se sa bilborda svježa lica koja gledamo 30 godina, ali sada su fotošopirana pa izgledaju kao svježa. Poruke su isto tako svježe i fotošopirane, slušamo ih 30 godina, obećavaju nam kule i grado ako pobijede. Obećavaju nam dolazak stranih investicija, međutim, niko nam nije objasnio jednu ključnu stvar, kojim to ekonomskim i socijalnim programima mi bismo trebali da živimo bolje i ko će to uložiti novac u sistem, koji su oni napravili kao carstvo kriminala", kaže Amir Sužanj, novinar BHRT-a.

Birači se nastoje pridobiti svim sredstvima, pa se tako u porukama često igra na kartu nacionalne pripadnosti i osjećaja sigurnosti. Za pojedine je alat nekoliko upečatljivih i pamtivih riječi.

"Nastoje da izazovu emocije, nerijetko i strah kod samih glasača i na taj način privuku pažnju i pokažu da su dostojni da su oni ti, koji bi mogli da očuvaju naciju. Problem je što najčešće i same stranke nisu postojane kada je riječ o programima, prije svega ko od glasača i zna program neke stranke, identitetski, ideološki", ističe Mladen Bubonjić, komunikolog.

Istovremeno vizuelni identitet predizbornih plakata je ništa manje nego tragičan i nekreativan, kažu stručnjaci za odnose sa javnošću. Mnoge stvari, ističu, daleko su od onoga kako bi morale izgledati u vremenu novih tehnologija.

"Previše je tu poruka na malom prostoru. Zatim, taj koncept glava, ime, prezime, ime stranke, mislim da je davno prevaziđen. Ovi plakati izgledaju kao prije dvije, četiri ili osam godina. Mogli su samo iz ladica izvući te stare plakate. Na fotografijama ljudi nisu našmikani, dobro uslikani, kolorit nije namješten. Puno je tu svega već viđenog što ne dotiče nijednu, da kažem, emotivnu, suštinsku dimenziju, što bi politička komunikacija trebalo da bude", kazala je Una Bejtović, savjetnica za odnose sa javnošću.

Evidentno je da je vizuelna produkcija većini kandidata bila manje bitna stvar, kaže Bejtović.

Hoće li, bez obzira na to, ipak uspjeti pridobiti simpatije birača, najbolje će pokazati rezultati 4. oktobra.