ADVERTISEMENT

„Poštovani prijatelji, iskreni članovi i simpatizeri Srpske demokratske stranke, obraćam vam se otvoreno i bez gorčine, ali s tugom i razočarenjem koje osjećam, odgovornošću koju nosim kao čovjek koji je na čelu Srpske demokratske stranke u jednom od najtežih trenutaka po Republiku Srpsku i po našu organizaciju“, navodi Miličević.

On ističe da je kao predsjednik SDS-a prihvatio ozbiljnu i odgovornu ulogu, s ciljem da okuplja ljude i patriotske snage u Republici Srpskoj. Poručuje da je dao maksimum – strpljenja, volje, vremena, znanja i iskustva.

„Jasno je već svima i vidljivo da je autokratskom režimu u Republici Srpskoj došao kraj. Vidim u Srpskoj demokratskoj stranci mnogo funkcionera koji u tome vide šansu da se što bolje pozicioniraju. Smatram da je ambicija uvijek dobar pokretač, osim ako je nerealna i prevazilazi sopstvene sposobnosti nedovršenih ličnosti, a takvih oko sebe vidim nekoliko.“

Prema njegovim riječima, ambicija kojom se ugrožavaju stranka i kolege postaje „bolesna ambicija“, protiv koje se on lično bori i ne priznaje je kao princip djelovanja.

„Inicijativa o mojoj smjeni kao predsjednika Srpske demokratske stranke, koju su potpisali i za koju su lobirali neki ‘stranački prvaci’, jasno mi govori da postoji organizovana ekipa ljudi u vrhu SDS-a ali i nekih drugih struktura izvan stranke, koja ide direktno u podjelu stranke i njeno slabljenje.“

Miličević kaže da nije slučajno što se sve to dešava sada, kada su u toku „tektonski poremećaji“ na političkoj sceni u BiH i Republici Srpskoj.

„Već dugo to vidim oko sebe i unutar Srpske demokratske stranke i nastojao sam to zaustaviti, ali nažalost, neuspješno. Ova podjela unutar Srpske demokratske stranke je fingirana, vještačka i smišljena, i ona u članstvu ne postoji. Ona postoji među dijelom stranačkih funkcionera.“

Dodaje da je SDS već oslabljen podjelama i klanovima, i da njegova namjera da okuplja nije uspjela. Ne želi da učestvuje u nadglasavanju oko toga ko ima većinu, jer i pobjednik i poraženi u toj situaciji, po njegovim riječima, predstavljaju gubitak za stranku.

„Kao ozbiljan čovjek koji je više od 30 godina u Srpskoj demokratskoj stranci ne želim da se moje ime veže za cijepanje stranke bilo da sam pobjednik ili gubitnik.“

Govori i o napadima koje je doživljavao – kako od režima, tako i iznutra, iz stranke. Navodi da su ti napadi često uključivali i članove njegove porodice, ali da se nije spuštao na nivo javnog prepucavanja, čak ni kad su napadi bili brutalni.

„Kako shvatiti da jedan od istaknutih stranačkih funkcionera Srpske demokratske stranke stavlja u istu ravan moju porodicu i porodicu Dodik?“

Ističe da je pokušao da razgovor i dijalog ostanu unutar stranke, ali da nije imao sagovornike – ili su bili neiskreni. „Meni, a ni Republici Srpskoj, ne treba prepolovljena i podijeljena stranka, ali očigledno je da nekima ipak treba.“

Posebno naglašava da su neki istaknuti članovi koje je pozvao u Predsjedništvo stranke odlučili da djeluju sa strane – iz sujete ili iz drugih razloga. Prema njegovim riječima, sujeta i neosnovana ambicija pojedinaca prevladale su razum, jedinstvo i odgovornost.

„Umjesto borbe za članstvo, za narod i za Republiku Srpsku, svjedočimo pokušaju da se Srpska demokratska stranka iskoristi kao sredstvo za nečije obračune, kao odskočna daska za funkcije koje su, izgleda, postale važnije od ideala, od programa, od ciljeva koje smo zajedno gradili.“

Tvrdi da je uvijek predstavljao SDS dostojanstveno, kulturno, i bez poslušničkog odnosa prema bilo kome.

„Ne pristajem na kompromise sa onima koji ne znaju šta znači dostojanstvenost, odgovornost i čast. Posebno ne pristajem na mediokritetstvo, a moj lični, profesionalni i politički integritet nema cijenu.“

Kritikuje one koji su, kako kaže, po nečijem nalogu pokrenuli unutrašnje opstrukcije upravo u trenutku kada je SDS krenuo u ozbiljniji otpor režimu.

„To nije slučajnost. To je svjesna podjela i slabljenje stranke i članstva, to je potcjenjivanje pred drugima manjim od nas, i to nije u interesu Srpske demokratske stranke. To je u interesu pojedinaca, njihovih mentora i nekih drugih političkih centara moći.“

Miličević navodi da možda nije bio lider kakvog su mnogi sanjali, ali je bio čovjek koji voli stranku i ljude u njoj.

„Neću biti dio podjela. Podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika, a zbog mira u kući koja se zove Srpska demokratska stranka. Ne zbog političkog poraza, ne zbog umora, ne zbog pritisaka režima, već zbog onih koje sam do juče smatrao prijateljima i istomišljenicima.“

Kao razlog za povlačenje, navodi i djelovanje pojedinaca koji su, prema njegovim riječima, pod uticajem tuđih interesa izvan SDS-a okrenuli leđa i njemu i stranci.

„Nadam se da moja ostavka donosi kraj podjela. Svim poštenim, iskrenim, tihim članovima Srpske demokratske stranke, onima koji nose ovu stranku na svojim leđima, u svakom selu, u svakom mjestu – želim sreću, mudrost i posebno želim da dobro otvore oči.“

Dodaje da stranku ne čine funkcije, već ideali i ljudi koji ih nose. Povlači se iz svih stranačkih organa, ali ostaje aktivan u lokalnoj organizaciji SDS-a u Tesliću.

„Bićemo još jači jer nas vodi emocija, a ne interesi i funkcije. Svima iskrenim i vrijednim članovima Srpske demokratske stranke, najbližim saradnicima koji su pokazali ljudskost i karakter – zahvaljujem na podršci. Za njih i radi njih – vrijedilo se žrtvovati za Srpsku demokratsku stranku i Republiku Srpsku.“

Zaključuje porukom da „oni drugi“ – koji su bili motivisani ličnim interesima – nisu vrijedni ni njegove pažnje, ni vremena, a posebno ne njegove porodice.