Dan 1. februar predložen je da bude ustanovljen i obilježavan kao Dan osnivanja Sarajeva. Prijedlog predsjedavajućeg Gradskoga vijeća Sarajeva Jasmina Ademovića bit će razmatran po hitnom postupku. Inicijativa je podijelila vijećnike i partnere iz Trojke, koji kažu kako je ovo populistička odluka.
ADVERTISEMENT
A podijelila je i akademsku zajednicu. Dva pisma sa stotinama potpisanih, jedni za, drugi protiv. Jedna historija, dva tumačenja.
Grupa akademika, intelektualaca, advokata i umjetnika uputila je otvoreno pismo Gradskom vijeću, istaknuvši kako prvi februar ne odražava punu historijsku složenost Sarajeva.
Elaborat iz 2019. godine, koji su izradili eksperti Aladin Husić, Enes Pelidija i Behija Zlatar, zaključuje da je pravno legaliziranje Sarajeva kao urbanog naselja obavljeno u februaru 1462. godine.
Na to za Euronews BiH podsjetio je i akademik Enver Imamović ističući da je Sarajevo jedan od rijetkih gradova u Evropi koji ima vakufnamu (rodni list).
"U ovoj raspravi važno je razjasniti dva ključna pojma: jedno je osnivanje grada, za koje imamo dokumentovane izvore, a drugo je objašnjenje datuma koji označavaju važnost prošlih događaja u Sarajevu. Kada se spominju različiti datumi, oni nisu povezani sa samim osnivanjem grad", objašnjava Imamović.
Haris Dervišević, stručnjak za osmanski period, koji je podržao prijedlog, istitče da Sarajevo kao grad u pravom smislu te riječi počinje postojati u 15. stoljeću.
"Ne postoje valjani argumenti koji osporavaju da je Sarajevo osnovano 1462. godine. Do tada na ovom području nije postojao grad sa infrastrukturom, administracijom i institucijama koje čine urbano jezgro. Isa-beg Ishaković je planski podigao grad, osiguravši sve neophodne objekte poput mosta, karavan-saraja, hamama, vodovoda i dućana", naveo je Dervišević.
Slično mišljenje dijeli i historičar Dženan Dautović, koji je naglasio da, iako je kontinuitet naseljenosti na području Sarajeva dug, tek s osmanskim osvajanjima počinje nova epizoda urbanog razvoja.
"U srednjem vijeku ovo područje nije imalo značajno naselje zbog strateške izloženosti napadima. Tek u osmanskom periodu dolazi do formiranja Sarajeva kao urbanog centra. Argumenti obje strane imaju uporište, ali treba voditi računa da se historija ne politizira", poručuje Dautović.
Kamberović za Euronews objašnjava da je posve krivo i metodološki apsolutno promašeno na temelju vakufname određivati datum nastanka grada (“rođendan“), jer grad ne nastaje tako, jednim aktom, da bi mu se izdavao rodni list.
Uz to, taj prijedlog se poziva na "datum“ legaliziranja vakufname Isa-bega Ishakovića.
Međutim, nikako se ne može utvrditi da li je ta vakufnama legalizirana 1. februara ili nekog drugog datuma, jer je datirana mjesecom, a taj mjesec traje od 1. februara do 3. marta. Znači, opredjeljenje za 1. februar je krivotvorenje historije i puko nagađanje, podsjeća Kamberović.
Smatra da je ovakav prijedlog problematičan jer zanemaruje širi kontekst razvoja Sarajeva.
"Opredjeljenje za 1. februar nije dobro ni zbog toga što ne vodi računa o raznim slojevima identiteta grada Sarajeva. Datum koji treba zvanično obilježavati u Sarajevu, ali ne kao datum osnivanja, treba biti integrativni faktor za grad. Taj datum mora biti odraz svih slojeva identitet grada, od antičkog do ovog postjugoslavenskog. Ovo što se nudi sa 1. februarom, osim što je historijski netačno i krivotvorina, jako je destruktivno i dezintegrativno. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i ovako krupne odluke, koje mogu imati dalekosežne negativne posljedice ne samo po grad Sarajevo nego i po Bošnjake i državu, ne mogu se donositi na brzinu i u tako uskom krugu ljudi, ma koliko oni sebe smatrali pametnim, važnim i snažnim", rekao je Kamberović za Euronews.