ADVERTISEMENT

Od globalnog momenta koji označava početak prazničnih kupovina Black friday do Nove godine i božićnih praznika do prema američkom istraživanju najdepresivnijeg mjeseca u godini, a to je januar, dani su koji će baš nasuprot atmosferi praznika svjetlosti lampica i novogodišnjih jelki biti za nekoga dani vlastite borbe sa tugom i socijalnom anksioznošću.

U danima sreće i radosti koje sa sobom nose novogodišnji praznici zapravo lako je ostati tužan.

Šta je to što nas u danima kolektivne euforije nosi u tugu, da li smo spremni nekome da pomognemo i da li nas to uopšte zanima, kako smo nekad u goste odlazili nenajavljeno, i da li je iza steresa zapravo živi strah da nećemo ispuniti tuđa očekivanja u razgovoru za Euronews BiH govori, psihoilog i psihoterapet, Ivana Trlin.

Ivana Trlin (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Božićna depresija, koja dolazi i odlazi sa tim godišnjim dobima i obrascem postala je dominantna na način da je dobila svoj naziv Seasonal Affectiv Disorder (SAD). Šta je zapravo to što nas u danima radosti i sreće nešto goni u tugu, šta je to u prazničnoj atmosferi što trigeruje depresiju?

Trlin: Tokom blagadana mi stavimo sebi previše obaveza. Mislimo da moramo puno toga obaviti od čišćenja kuće, spremanja hrane do kupovine poklona. Još je u našoj tradiciji izraženo da se mora dosta toga raditi fizicki i onda se ne uživa toliko, ne opušta i prepušta malim užicima. Da provodimo vrijeme sa svojom obitelji, da pravljenje kolača bude zabavno vrijeme koje provodimo sa svojom djecom, a ne da nam predstavlja stres. Pa nam to na kraju bude triger za loše ponašanje i da se loše osjećamo sve to na koncu doprinosi lošem raspoloženju.

Mi sagorimo u tom blagdanskom burn outu i zato što smo tokom godine prestali biti izloženi socijalnim aktivnostima. Praznici nekada nisu izgledali kao danas, nije bilo skupocijenih poklona, nije se puno kupovalo nije se trčalo po shoping centrima iskustvo decembra je bilo drugačije, puno se više družilo, provodilo vremena zajedno.

Ranije su se družili tako što dođu, banu ljudima na vrata. Danas se malo ko druži. Ljudi se najavljuju tako da sve te socijalne aktivnosti kupovanje, hodanje puno više iscrpljuje ljude jer nismo navikli na toliko druženje to je nama danas neuobičajeno. Nekom jednostavno ovi dani prizivaju loše uspomene ili se osjećaju loše ako vide da su ljudi oko njih srećni, da se dobro zabavaljaju a oni sami ne mogu učestvovati u tome ili su osamljeni ili se ne osjećaju dobro ili su u starijoj dobi ili su izgubili nekog.

Ilustracija (Izvor: Pixabay)

Euronews BiH: Nekako stičem utisak da je teror sreće vrlo dominantan, kakav je stav Vaš po tom pitanju?

Trlin: Teror sreće definitivno je dominantan jer se ljudima nameće pritisak da moraju biti srećni. Stvara se socijalni pritisak na mnoge socijalne evente koji umiju da budu dosta preplavljujući posebno za introvertne ljude, a mnogi su to danas postali jer je druženja sve manje. U redu je biti tužan. Da bismo se nosili sa tom blagdanskom traumom možemo reći sebi u redu je da nismo sretni i da nismo raspoloženi. Iako je to praznično raspoloženje divno i svi smo zajedno to isto tako mogu biti trigeri jer mnogi obiteljski odnosi nisu tako harmonični, isto tako moramo osvijestiti da imamo izbor. Možemo uzeti sebi prostora i vremena da postavimo druge prioritete, da napravimo vlastitu blagdansku tradiciju, ali isto tako je važno provesti vrijeme sa drugima koji za nas predstavljaju ugodu i zadovoljstvo.

Euronews BiH: Izloženi smo enormnom protoku informacija generalno, i velikom broj događaja, posebno u doba novogodišnjih praznika. Zasigurno to utiče na osjecaj ubrzanog protoka vremena, kada stižemo i da li stižemo to da obradimo uopšte? I zašto je to važno?

Trlin: Blagdanska atmosfera i raspoloženja često zahtijevaju od nas da pratimo i da usmjerimo pažnju na puno veći broj odgovornosti nego inače i ono što je nauka dokazala jeste da u tim situacijama frontalni dio mozga ode u overdrive, pretjerano radi. Ukoliko taj visok nivo zahtijeva traje, on vremenom može smanjiti kapacitet memorije, isto tako može zaustaviti proizvodnju novih moždanih ćelija i kao i prouzrokovati izumiranje postojećih ćelije mozga. To je ono što se događa u našem mozgu kada smo u tom stalnom stanju preteranog obraćanja pažnje i fokusa. Zbog toga ljudima s vremena na vrijeme treba distrakcija i odmor jer ne mogu stalno naporno raditi i iscprljivati mozak.

Ilustracija (Izvor: Pixabay)

Euronews BiH: Kako možemo prepoznati da se neko nama blizak bori u sebi? Da li smo mi možda nezainteresovani za druge ili smo nemoćni?

Trlin: Iskreno, koliko mi znamo jedni druge, koliko smo površni u našim odnosima, koliko duboko ulazimo u odnose sa drugim ljudima?! Dobar dan, kako si nam je postala floskula. Da li u biti ikoga zanima kako je neko danas ili je to jednostavno postalo pitanje koje pitamo tek tako usput. Da li mi to samo pitamo ili nas zanima zaista kako je neko. Mi možemo pomoći jedni drugima ako nešto primijetimo ali pitanje koje ostaje, koliko smo kao ljudi danas spremni da pomognemo drugom, a to je već druga priča.

Euronews BiH: Jednom prilikom ste rekli da Vi zapravo ne vjerujete u stres, već u strah. Da li nam možete malo više o tome reći?

Trlin: Često i ja kažem da sam pod stresom. Ali stres ne postoji, postoji naš strah. Ako stres budemo sagledavali kao strah, ako sebe u tim momentima pitamo čega se bojimo, dobićemo odgovore na mnoga pitanja. Šta je to što najgore sad može da se desi da nemam čupavce, sarmu, jelku. Možda nam neće biti drago, ali hoćemo li preživjeti bez toga? Pa šta ako zakasniš, jel važnije da si živ ili da imaš oblatne, pitu. Stalno neki strah da nećemo ispuniti nečija očekivanja, ali čija to očekivanja mi u stvari želimo ispuniti?!

Euronews BiH: Šta smatrate važnim činiocima za mentalno zdravlje čovjeka i šta je to što možemo raditi kako bi smo ga sačuvali?

Trlin: Ono što možemo raditi da izađemo jači i zdraviji iz ovog svega jeste da pričamo kako se osjećamo. Teško je priznati da je ovo jedno teško vrijeme za nas jer svi očekuju uzbuđenje i ovo je doba godine kada bi trebalo biti najsrećniji, a ne osjećamo se tako. Važno je to reći, tražiti pomoć prvo od svojih bližnjih. Prihvatiti svoja ograničenja i koliko možemo uraditi. Ne zaboraviti u ovim danima zdravo se hraniti i uzeti predah i to će sigurno mnogo značiti.

Isto tako je važno da ne misli svako ko se osjeća tužno ili neraspoloženo da je depresivan. Osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti ne znači nužno da ste depresivni ili da ćete postati depresivni, možda samo prolazite kroz takvo raspoloženje. Ako ste izgubili interes za hobije, aktivnosti, ako imate manje energije osjećate se usporeno ili tužno to bi trebalo da traje neko vrijeme da bi postalo ozbiljno. Imajte na umu da ako traje, ako imate teškoće sa održavanjem koncentracije, prisjećanja, donošenja odluka ako taj manjak energije dugo traje to što dugo traje bi bilo značajno. U tom slučaju treba potražiti stručnu pomoć. Depresija jeste teška bolest ali se i liječi.