ADVERTISEMENT

Studenti Univerziteta u Sarajevu pružiće podršku kolegama koji su započeli blokade na fakultetima u Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima širom Srbije, organizovanjem sličnih dešavanja, izjavio je za srbijanske medije predsjednik studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Imran Pašalić.

"U Beogradu i Novom Sadu je kulminiralo, ali ni mi nismo daleko od toga“, istakao je on.

"Organizovaćemo nešto slično. Represivni aparat u Sarajevu je malo profinjeniji nego u Beogradu i Novom Sadu. Nas još ne tuku, ali prolazimo režimska mučenja i prozivanja od strane režimskih medija“, rekao je tada Pašalić.

Slijepi na svoju muku

Podrška je dobro došla, ali zašto ulazimo u tuđe dvorište, dok naše nije čisto - kritike su koje su uslijedile na društvenim mrežama.

U Mostaru jučer je gotovo 2.000 prosvjetnih radnika izašlo na ulice zahtijevajući veće plaće, sami. Uglavnom uz podršku svojih kolega. Bez glasa ostatka javnosti.

U Sanskom Mostu na moguće puštanje optuženog za trostruko ubistvo, nema reakcije javnosti. Porodice ubijenih u strahu, javnost kao da ne zna šta se dešava na sjeveru zemlje...

Ipak, to je tuđe dvorište. Ili nije?

Sarajevo je sutra na ispitu. Najavljeni su protesti zbog smanjenja kazne ubici Alme Kadić. Zatvorska kazna ubici smanjena je za čak 15 godina.

Na poplave u Jablanici koje su odnijele 19 života, nije bilo bunta.

Kamenolom za koji se sumnja da je uzrok katastrofe, ne postoji u evidencijama nadležnog ministarstva.

Ne postoji, kazao je premijer Nermin Nikšić, svega dan nakon smrtonosnih poplava. Kazao, ali kao i da nije.

Uslijedila je stidljiva osuda javnosti i tišina glasnija od bilo koje buke..

Protesti zakazni za sutra i četvrtak na trenutak bude nadu da se građani, na neki način, bude iz dugotrajne letargije i da bi mogli zatražiti odgovore od vlasti.

Početak stvarnih promjena?

No, koliko su ti protesti zaista odgovor na duboke društvene probleme, i može li to biti početak stvarnih promjena?

U Bosni i Hercegovini, protesti su postali rijetkost, unatoč brojnim problemima koji potresaju društvo.

Uz sveprisutnu političku nestabilnost, ekonomsku krizu, društvenu nepravdu i hroničnu pasivnost, često se postavlja pitanje, zašto Bosna i Hercegovina, unatoč svim tim problemima, nije spremna za masovni građanski bunt?

Protesti koji se događaju u regiji, poput onih u Beogradu ili Zagrebu, često izazivaju solidarne reakcije među građanima BiH, no rijetko se odražavaju na stvarnu borbu za vlastite interese.

Protesti u Zagrebu (Izvor: AP)

Nažalost, mnogi se pitaju: Ako nismo spremni tražiti odgovornost za vlastite probleme i mulj u našem dvorištu, zašto onda pružamo podršku onima koji to rade u drugim zemljama?

U Mostaru već pet godina traje borba za izmiještanje i sanaciju deponije Uborak.

Predsjednik Udruženja "Jer nas se tiče" Omer Hujdur za Euronews, ističe da ti protesti nikada nisu dobili masovniju podršku.

Čak ni hercegovačkih udruženja.

Brojka sa 500 - 600 građana, na kraju je spala na oko stotinjak.

Pa se čini, da više empatije imamo ka drugima, i rješavanju tuđih problema.

Hujdur: Strah od vladajućih (Izvor: AA)

"Sva udruženja i sve te organizacije koje se naslanjaju na vlast, koje opstaju na osnovu njihove financijske podrške, uskraćuju podršku, jer će biti uskraćena financijska potpora ako se pojave u BiH. Vjerovatno i ti studenti, možda neki imaju stipendije, ako bi se pojavili u BiH, vlasti bi povukle te stipendije i doveli u pitanje, tako i s cijelim nevladinim sektorom. Nismo imali podršku nikoga, znači pet godina nijedno udruženje iz BiH se nije udostojilo i došlo da nam daje podršku. Tako se ponaša i ostatak stanovništva u BiH", zaključuje Hujdur.

"Narod pokreće emocija"

Protesti ReSTARTA (Izvor: Ustupljena fotografija)

Organizator nekoliko protesta u Sarajevu, predsjednik ReSTART-a Suad Đozić u analizi za Euronews podsjeća na složen sistem i interesno podijeljeno društvo. Podijeljeno po etničkim, entitetskim, kantonalnim i sada možda najžećim, "stranačko-blokovskim interesnim grupacijama".

To je, smatra, puno više podjela u odnosu na druge države.

"Svjesni toga u stranačkim centralama, prije nego se i desi neki otpor režimu, etiketiraju ga kao podrška onim drugima. A obzirom da smo danas opterećeni borbom za egzistencijom, otplatama raznih kredita, kao i brojnim drugim životnim problemima koji idu uz siromaštvo, mi kao društvo nismo u stanju sagledati širu (političku i ustavno-sistemsku) sliku koja utiče na sve to i najlakše ćemo sebi opravdati neizlazak na ulicu time što ćemo prihvatiti matricu da će nas neka interesna grupacija izmanipulisati", smatra Đozić

Đozić: Kritička masa ne znači nužno i rezultat (Izvor: Ustupljena fotografija)

"Na žalost svjedoci smo da pored sveukupne frustracije sa brojnim lošim stvarima koje nas okružuju (uglavnom zbog lošeg upravljanja državom) narod se pokreće tek na emociju. Kada se desi neki užasan događaj, nesreća sa katastrofalnim posljedicama za koje je vlast direktno odgovorna, tek to bude alarm za buđenje iz sna u kojem se kao društvo već duže vrijeme nalazimo. Zašto se to nije desilo nakon Donje Jablanice kada su se građani trebali dići i tražiti odgovorne u HNK kantonu zbog nelegalnog kamenoloma koji je usmrtio devetnaest osoba, ostaje potpuno nejasno", zaključuje Đozić.

Politika anestezija i nespremnost na borbu

Ipak, nije lako probuditi masu koja je godinama uspavana.

Posljednji ozbiljniji protesti bili su prije 10, odnosno 11 godina.

2013. godine građani su protestvovali zbog neusvajanja JMBG.

Godinu kasnije uslijedili su veliki protesti, koji su krenuli iz Tuzle i eskalirali u Sarajevu.

Tuzla protesti februar 2014. (Izvor: AP Photo/Amel Emric, File)

Gotovo niko u BiH početkom februara te godine nije vjerovao da će protesti najavljeni na Facebook grupi "50.000 ljudi na lice za bolje sutra“. Hiljade nezadovoljnih građana tada su tražili smjenu brojnih političara širom države.

Dani građanskog bunta nisu donijeli promijene

Analitičarka Tanja Topić za Euronews ističe da su vlasti u BiH godinama radile na "anesteziranju" građana, stvarajući im dojam da su svi političari isti, te da su upravo oni najbolji zaštitnici nacionalnih interesa.

Topić: Vlast godinama radila na anesteziranju građana (Izvor: T. Topić / Ustupljena fotografija)

"Stvorena je matrica ako nisi uz vlast, onda si neprijatelj društva. Dio problema je i u tome sto mi nemamo kulturu protesta, što je naslijeđe iz prethodnog sistema. Ne bi me iznenadilo da građani protestvuju kako bi podržali vlast. Međutim, treba biti iskren i pomenuti proteste grupe Pravda za Davida, bila je to velika energija koja je ujedinila građane širom BiH. Ali nemoć pred represijom sistema ih je obesmislila. Strah me da je tu energiju u BiH nemoguće obnoviti", kaže Topić.

Protesti Pravda za Davida, Banja Luka 2018. (Izvor: AP Photo/Amel Emric)

Pasivnost i nerazumijevanje ozbiljnosti problema

Upravo ta dugotrajna stagnacija stvorila je klimu u kojoj se na proteste ne gleda kao na opravdanu reakciju, već kao na nešto što je "društveno neprihvaćeno" ili "beskorisno".

Protesti koje smo vidjeli u BiH posljednjih godina, poput borbe za jedinstveni matični broj ili protesti protiv vlasti, borbu rješenje slučajeva ubistva Dženan Memića, Davida Dragičevića, studentica Selme Agić i Edite Malkoč, često su bili mali, bez šire podrške i energije koja bi mogla potaknuti ozbiljnije promjene.

Građani, čini se, više ne vjeruju u snagu tih protesta jer su svjesni da je represija sistema često snažnija od bilo kakvog pokušaja otpora.

Ipak, uprkos svim naporima i entuzijazmu određenih skupina, pitanje ostaje – zašto građani BiH, a posebno mladi, nisu spremni izaći na ulice u većem broju?

Zašto masovni protesti i dalje izostaju, čak i kada su očiti znakovi političke nesigurnosti i ekonomske nepravde?

Lisica: Nedostaje kultura bunta (Izvor: FB/Admir Lisica)

Admir Lisica, analitičar regionalnih političkih odnosa, za Euronews naglašava da je jedan od ključnih problema u BiH upravo nedostatak kulture protesta.

"U BiH, kultura bunta nikada nije bila snažno razvijena. Ako se osvrnemo na prošlost, u trenutku kada je došlo do masovnih protesta, to su uvijek bili trenuci krajnje nužde, trenuci kada se nije imalo izbora. Mi čekamo da problemi dođu do kritičnog nivoa, i tada se mobiliziramo. Protesti koji se događaju u Beogradu i Zagrebu često izazivaju simpatije i podršku, dok u BiH nismo u stanju razviti vlastitu, domaću aktivističku kulturu", kaže Lisica.

Studenti kao posljednji otpor

Iako se kulturno-borbeni duh u BiH čini osiromašenim, postoje naznake da se energija otpora ipak može obnoviti.

Novinarka Senka Kurt za Euronews, ističe kako je u trenutnom društvenom trenutku upravo studentski aktivizam ključan.

Najava i same podrške pruža nadu da, unatoč svemu, još postoji želja za promjenom.

"Mi vlastito dvorište nismo čistili ozbiljno od 2014. od prosvjeda u februaru i kad zapravo smo pokušali nešto čistiti, ali nismo ništa napravili, završilo se nažalost paljenjem zgrade, čemu se ja protivim. Jedini put kad smo mi na ulicama nešto uradili jeste ta borba za jedinstveni matični broj i od tada se ja ne sjećam nekog snažnijeg duha, neke građanske volje i želje da na ulicama mijenja nešto", kaže Kurt i objašnjava zašto se zalaže za proteste u četvrtak

Kurt: Potreban pogled i lijevo i desno (Izvor: Senka Kurt / Ustupljena fotografija)

"Zato što vjerujem da su studenti jedina preostala misaona snaga u svim zemljama regiona, od Vardara pa do Triglava, malo i šire prema Europskoj Uniji i da zapravo njihov bunt može biti pravi pokazatelj ozbiljnosti situacije i želje da se nešto mijenja. Da li on može biti ključan u BiH? Može. Zašto? Ovdje se postavlja pitanje je li mi to živimo sjajno pa sad brinemo o komšijskim problemima, ne živimo. Ali opet, ponekad nam je potreban pogled lijevo i desno zapravo da shvatimo da i mi možemo tako", zaključuje Kurt.

"Sistem se neće sam mijenjati"

Sagovornici su saglasni da u BiH postoje ozbiljni problemi koji bi morali izazvati masovne proteste, od visokih računa, preko neadekvatnih reakcija na prirodne katastrofe, do slučajeva brutalnih ubistava koji se zanemaruju.

No, uprkos tome, građani su pasivni i ne vjeruju u mogućnost stvarnih promjena.

Ipak, vjeruju da je možda došlo vrijeme razbijanja pasivnosti, i da građani, pa i studenti, shvate da promjena ne dolazi sama.

Jer na kraju, bez volje za borbu, bez otpora, sistem ipak neće sam od sebe donijeti korekcije.