U Sarajevu je danas u 100. godini preminuo Raif Dizdarević, antifašista, političar i diplomata, bivši predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i SFR Jugoslavije.
Raif Dizdarević je rođen 09.12.1926.godine u Fojnici. Potiče iz poznate antifašističke porodice iz koje su sedmorica braće učestovala u Narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.
Početkom 1951. godine upućen je na rad u Ministarstvo inostranih poslova FNRJ. Proveo je više godina u diplomatskoj službi.
Više godina je proveo na radu u Savezu sindikata. Od novembra 1967. do septembra 1972. godine bio je sekretar i član Presjedništva Vijeća Saveza sindikata Jugoslavije.Od jula 1974. do aprila 1978. godine je predsjednik Vijeća Saveza sindikata Bosne i Hercegovine.
U aprilu 1978. godine izabran je za predsjednika Predsjedništva SRBiH sa četverogodišnjim mandatom. Na izborima 1982. godine izabra je u Savezno vijeće Skupštine SFRJ i uz saglasnost svih republika i pokrajina za prvog jednogodišnjeg predsjednika Skupštine SFRJ i predsjednika Ustavne komisije.
Od 15.maja 1984. do konca decembra 1987. godine je savezni sekretar za inostrane poslove SFRJ.
U decembru 1987. godine, nakon kandidacione procedure i podrške u svim organima i opštinama, Skupština BiH ga je, tajnim glasanjem, izabrala za člana Predsjedništva SFRJ. Od konca decembra 1987. godine je podpresjednik Presjedništva SFRJ, a od 15. maja 1988. do 15. maja 1989.godine predsjednik predsjedništva SFRJ.
Vršeći pomenute dužnosti bio je član više državnih i političkih organa u Federaciji i Republici (član Savjeta za narodnu odbranu SFRJ, član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka SFRJ, član saveznih savjeta za politički sistem, međunarodne odnose i dr.).
Od 1974. do 1984. godine bio je član Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH; od 1984. do 1989.godine bio član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
Svojevrstan kuriozitet predstavlja činjenica da je Raif Dizdarević u toku čitavog postojanja Jugoslavije (1918.-1991.) bio jedini iz Bosne i Hercegovine predsjednik jugoslovenskog parlamenta i ministar inostranih poslova i jedini Bošnjak na ovim funkcijama i na čelnoj državnoj dužnosti - predsjednik Predsjedništva SFRJ.
Za cijelo vrijeme trajanja agresije i rata 1992.-1995.godine ostao je u Bosni i Hercegovini i odbio više ponuda iz inostranstva (od državnika sa kojima je sarađivao i iz sistema UN) da bude evakuisan i angažovan u inostranstvu. U okviru ograničenih mogućnosti angažovao se za podršku i pomoć u odbrani Bosne i Hercegovine.
U drugom radno - aktivnom periodu objavio je više tekstova u domaćim i stranim medijima. Radeći u sindikatima objavio je knjigu “Sindikat u akciji“. U proteklim godinama objavio je knjigu „Od smrti Tita do smrti Jugoslavije“ (Svjedočenja), koja je doživjela dva bosanska izdanja, zatim italijansko, češko i englesko.
U 2006. godini objavio je knjigu „Vrijeme koje se pamti“, a 2012.godine „Put u raspad“.Godine 2018. objavio je knjigu Sudbonosni podvig Jugoslavije. Podsjećanje na istorijsko NE staljinizmu – događaj koji je opredijelio budućnost Jugoslavije.