Univerzitet u Banjaluci je ovih dana domaćin za 200 nadarenih osnovaca i srednjoškolaca iz cijele Republike Srpske, koji učestvuju na ljetnom kampu za talentovane učenike “Želim više”. Oni će kroz brojne radionice iz prirodnih, društvenih, tehničkih i drugih oblasti istraživati primjenu nauke u svakodnevnom životu. Provjerili smo, koliko društvo radi sa talentovanom djecom i kako ih podržava?
ADVERTISEMENT
Istražiti kvalitet i sastav meda. Zadatak je to i izazov za Tamaru Radović, gimnazijalku koja se prijavila na kamp za talentovanu djecu. Fizika je njena najveća ljubav, a sada ima pravu priliku da proširi znanje i iz drugih oblasti. Jer redovna nastava za nadarenu djecu jednostavno- nije dovoljna.
“Voljela bih kada bismo na časovima fizike radili više eksperimenata, da se više vizuelno stvari prikazuju, da djeca bolje shvate, da više povezujemo sa nekim primjerima iz života”, priča nam ova učenica drugog razreda Gimnazije, Pale.
Tamara i njena sestra idu na brojna takmičenja, ali pripremaju se najčešće kući uz podršku roditelja. Majka i sama profesorica, najbolje zna koliko vremena imaju, odnosno nemaju prosvjetni radnici da u školi rade sa nadarenim đacima.
“Škola ima obezbjeđenu pripremu za takmičenje, ali to nije dovoljno, jedan čas sedmično, tako da je to većinski na roditeljima. Možda profesori nemaju ni motivacije da rade sa djecom, ali taj jedan čas nije dovoljan”, smatra Mirjana Radović, majka i prof. matematike.
Ljetni kamp u Banjaluci jedan je od načina da se sistem posveti talentovanoj omladini, koja žele i mogu više od svojih vršnjaka; djeci koja razmišljaju “izvan kutije”.
“Savladavanje nastavnog, redovnog gradiva ne znači da je neko dijete talentovano. To ne mora biti pokazatelj, mnogo je drugih pokazatelja koji mogu da daju signal nastavniku da se radi o djetetu koje razmišlja na drugačiji način, koje možda ne želi taj kalup koji neki nastavnici traže od učenika”, rekla je Slađana Tanasić, direktorica Pedagoškog zavoda RS.
Mladi talenti od prošle godine podršku mogu potražiti i u Centru za nadarenost “Naum”, pri Filozofskom fakultetu Banjaluka, osnovanom upravo kako bi se dodatno radilo sa ovom djecom.
“Nama praksa pokazuje da mi nemamo uspostavljen sistem za podršku i rad sa talentovanim učenicima u učionici i samom sistemu, imamo zakon, ali nemamo pravilnike koji govore kako se taj zakon primjenjuje, nemamo ni finansijska sredstva, budžet za rad sa tom populacijom učenika, nemamo edukaciju nastavnika”, ističe profesorica Milica Drobac Pavićević, rukovodilac Centra “Naum”.
Koliko je talentovane djece, podataka nema. Optimisitčne procjene kažu da natprosječne vrline posjeduje deset odsto učenika. Dio njih, nažalost, nikada ne ispolji svoj puni potencijal.