ADVERTISEMENT

Ritual vrbovih grančica i ljekovite vode

Pripreme za Đurđevdan počinju dan ranije, ali pravi duh praznika osjeti se u rano jutro. Običaji koji se decenijama prenose s koljena na koljeno i dalje su srž proslave:

Umiivanje "ludom vodom": Tradicija nalaže da se ukućani umiju vodom u kojoj su potopljeni dremovac, kopriva i crveno jaje ("čuvarkuća"), kako bi tokom cijele godine bili zdravi i snažni.

Pletenje vijenaca: Vrata kuća i kapije ukrašavaju se vrbovim grančicama i poljskim cvijećem, što simbolizuje plodnost i berićetnu godinu.

Đurđevdanski uranak: Mnoge porodice odlaze do obala Drine ili obližnjih kanala, vjerujući u pročišćujuću moć vode na ovaj sveti dan.

Trpeza koja spaja komšije

Nakon jutarnjih rituala, fokus se seli na bogatu trpezu. Miris pečenog jagnjeta širi se ulicama, a vrata domova su širom otvorena. Specifičnost bijeljinskih Roma je njihova otvorenost – na Đurđevdan se ne zove u goste, na Đurđevdan se dolazi.

"Ovo je dan kada zaboravljamo sve muke. Naša vrata su danas otvorena za sve – i za Rome i za naše komšije Srbe, Bošnjake i sve ljude dobre volje. Đurđevdan je praznik radosti," kaže jedan od mještana naselja Fincijev salaš.

Muzika kao duša praznika

Naravno, proslava u Bijeljini je nezamisliva bez trubača i harmonike. Od ranih popodnevnih sati, gradom odjekuju ritmovi čuvene pjesme "Ederlezi", a veselje se često proteže do kasno u noć. Mladi se oblače u najljepša odijela i haljine, ponosno ističući svoj identitet i kulturno nasljeđe.

Praznik nade za bolje sutra

Iako se vremena mijenjaju, a mnogi mladi iz Bijeljine odlaze u inostranstvo "trbuhom za kruhom", Đurđevdan je onaj trenutak u godini kada se svi vraćaju korijenima. To je dan kada Bijeljina sija u bojama romske zastave – plavoj, zelenoj i crvenoj – slaveći život, slobodu i zajedničku budućnost u srcu Semberije.