Jug Bosne i Hercegovine miriše na more- na lavandu, nar, smokve, mandarine, lozu, ali i masline, od kojih vrijedni Hercegovci prave ulje koje po kvalitetu parira najboljim evropskim. Ovo je priča o zlatnim kapima, posvećenosti starom znanju i tradiciji, te mirnom životu u skladu sa prirodom.
ADVERTISEMENT
U identitetu Hercegovine, sačinjenom od bijelog kamena, jakog sunca i mirisa Mediterana, masline su neodvojiv dio. Maslinarstvo ovdje ima antičke korijene koji sežu do rimskog perioda... Uzgoj koji je davno bio privilegija veleposjednika, danas je toliko rasprostranjen da je naše putovanje između Mostara i Čitluka pratilo desetine hiljada stabala masline zasađenih na poljanama pokraj puta. Dio pejzaža su i samostanski maslinici...
"Sestre su tu došle 1910. godine. Cijela ova zemlja bila je nasljedstvo biskupa Fra Paškala Bucanića i on je ovaj posjed dao sestrama kako bi sestre sadile povrće i kako bi se moglo hraniti sirotište za djecu u Mostaru. Sestre su oduvijek bile uz djecu, one su došle ovdje davnih dana i tu smo sve do danas. Danas u ovom samostanu imamo 45 sestara zajedno sa djevojkama koje tek dođu i tek žele da postanu časne sestre", rekla je Jelena Naletić, školska sestra franjevka Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini.
Podno Veleža i Prenja, u samostanskim maslinicima je oko 3.500 stabala. Među njima je i "Maslinik nade", gdje su u februaru 2025. simbolično, prema godinama koje je Isus proživio na zemlji, posađena 33 stabla bijele masline, rijetke sorte Leukokarpa.
"Berba kreće nekad polovinom 10. mjeseca, tu organizujemo i dane berbe masline i u tome mogu sudjelovati svi. Tu nam se pridruže volonteri, imamo cijele obitelji koji tu došu provesti dan sa djecom u berbi. Dolazili su i cijele škole, znalo je biti po 200 učenika iz jedne škole, tako da za nas je to posebno vrijeme koje svima ostane u lijepom sjećanju i sigurno ostavi trag i na njima", poručila je Jelena Naletić.
"Mi smo tu još uvijek na početku, a zapravo cilj je ovoga da naše kušaonice i tog malog prodajnog dijela koji se nalazi uz kušaonicu je povratak prirodi. Ljudi kada dođu ovdje uvijek kažu kako osjete mir, a to je nama najljepše za čuti", kazala je.
20-ak kilometara dalje, u Čitluku, na 220 metara nadmorske visine, maslinjak je porodice Dugandžić. Njihovo extra djevičansko maslinovo ulje okitilo se brojnim zlatnim medaljama za kvalitet.
"Posadili smo je prije nekih 20 godina i nismo znali šta sadimo. Čisto da posadimo nešto jer nam je maslenik u sklopu kuće. I vremenom zaljubili smo se u maslenik tako da nam je to prvenstveno ljubav. Sve ostalo ide svojim tokom i radimo. Trenutno imamo 250 stabala koji su stari 20 godina", rekao je Ivo Dugandžić, maslinar.
"Trenutno se više masline sade od loze. Mislim da sad ima oko 120 tisuća maslina i svaki dan sve više svijet to sadi. Svi nosimo ulje i na naša takmičenja i na međunarodna takmičenja i dobivamo najprestižnije nagrade, ne ja, nego i svi ostali. Možemo reći da se naše ulje mjeri po kvaliteti sa uljem iz Istre koja posljednih par godina proglašena najboljom regijom u Evropi. Nigdje mi ne zaostajemo za njima. Kažu da su masline najbolje na rubnim dijelovima, one se mogu uzgajati na nekih 450 metara nadmorske visine gdje je dnevna temperatura izrazito topla, a noći su hladnije tako da se dobije vrhunska kvaliteta ulja", poručio je.
"Poslije berbe ide u trećem mjesecu kod nas rezidba, u petom mjesecu cvjetanje i već početak 10. mjeseca je berba. Bere se za nekih 20 dana početkom 10. mjeseca, nastoji se da dnevna berba vozi u uljaru i prerada je isti dan. Što ranije beremo masline, bolje su", kazao je.
Upravo je miris ključan za prepoznavanje kvaliteta ulja... Ono mora biti čisto da bi bilo legalno označeno kao "ekstra djevičansko".
"Ulje pravo ćemo poznati tako što neće imati užeglosti, nego je puno mirisa. Jednostavno hoćete da ga konzumirati. A užeglo kad se otvori, ono je užeglo, ono se čuje. U početku prerade ono je uvijek zeleno, a poslije postaje zlatno. A struka kaže da boja nije bitna", pojasnio je.
Ivo nam priča kako je iznenađen kojom brzinom se, posljednjih godina, u ovoj regiji razvija maslinarstvo... Međutim, ističe da nažalost, istim tempom ne raste i potrošnja maslinovog ulja u Bosni i Hercegovini.
"Kod nas je konzumacija maslinovog ulja 0,25 litara po stanovniku. U susjednoj Hrvatskoj to je 2 litra, a u Grčkoj je oko 20 litara. Mislim da budućnost maslinarstva u BiH ima mjesto biti. Naše ulje iz BiH je lijek, ne prehrana, nego lijek", zaključio je.
Taj lijek ponos je Hercegovaca i što više truda ulože, veći je i ponos sa kojim pričaju o svom maslinjaku i ulju... Ona najbolja nose pečat garancije porijekla, autentičnosti i kvaliteta, odnosno oznaku prikladnog naziva- Zlatne kapi Hercegovine...