ADVERTISEMENT

Odrastanje u dječijem Domu snažno utječe na razvoj djece i nosi niz izazova s kojima se susreću odgajatelji, psiholozi i ostali zaposlenici domova kako bi djeci omogućili što zdravije odrastanje.

Aldin Omeragić odrastao je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave, a trenutke iz života, procesa odrastanja i prihvatanja svoje situacije odlučio je predstaviti kroz knjigu "Dječak iz sjene".

Kao petogodišnjak, zajedno sa svojom starijom sestrom, Omeragić je ostavljen u Domu. Majka mu je preminula, a otac ga je jednostavno napustio. Bez objašnjenja.

Aldin Omeragić (Ustupljene foografija)

Aldin i 29 godina poslije traži odgovore na mnoga pitanja. A slabo šta uspijeva saznati.

Euronews BiH: Koliko je bilo teško biti prihvaćen u društvu, s obzirom na sve predrasude s kojima se susreću djeca iz Doma bez roditeljskog staranja?

Omeragić: U samom početku prvo vi bježite od realnosti i mjesta kojeg dolazite. Ne želite da iko zna za vaš život, jer vi sami imate dozu predrasuda prema sebi. Svjesni ste da postoje neki loši primjeri djece koja su odrasla nekada prije vas u Domu i da su oni svojim ponašanjem kreirali etiketu, koju vežu za djecu iz Doma. Naravno takvih je veoma mali broj, ali i mi smo takvo društvo, da je dovoljan jedan negativan da bi se svi dobri zaboravili. Ali isto tako je i na to teško dobiti odgovor, jer neki ljudi vas gledaju kao djete iz Doma i ono je spremno na sve loše, možda vas gledaju kao nekoga ko nije materijalno na istom nivou, ima tu mnogih razloga, ali je do njih teško doći. Na vama je kako ćete se postaviti prema tome i kako ćete dokazati da su to puste predrasude društva, naravno čast izuzecima, koji djecu iz Domova gledaju kao ravnopravne članove društva. Ali ponosno govorim da ta djeca, svojim postignučima, školskim, sportskim i mnogim drugim dokazuju da su podjednaki kao i drugi, čak ako ne i iznad drugih, jer ih je ta situacija natjerala da budu borbeni i „otporni“ na mnoge stvari.

Aldin Omeragić (Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Koliko ste brže morali sazrijevati od svojih vršnjaka? Iako jeste, koliko je to brže odrastanje bilo „hendikep“ ili prednost, kada pogledate iz ternutnog ugla?

Omeragić: Spoznaja da odrastaš u Domu te navodi na razmišljanje, ne jedan korak unaprijed, nego više njih. Uvijek razmišljaš, gdje bi tvoj život mogao završiti nakon institucije? Bar sam ja tako razmišljao. Nisam mogao da se oslonim, da ću poslije škole, fakulteta i odlaska iz institucije imati stan, kuću koja će me čekati, kao što djeca u biološkim porodicama mogu. Naravno i ne treba, ali mislim da bi se društvo, odnoseći se na ljude koji rade u Općinama i slične njima trebali osvrnuti na to i misliti na tu djecu po njihovom odlasku iz Domova. Ne garantuje toj djeci niko posao po završetku obrazovanja, pa da mogu razmišljati o pronalasku stana ili kuće. Isto tako nije cilj djeci pronaći bilo koji posao kako bi se oni mogli kasnije sami snaći. Mislim da odrastati nekoliko koraka brže u odnosu na svoje vršnjake je velika prednost, baš iz ovog razloga što sam rekao. Budeš spreman na spoljni svijet i na njegove „spletke“ koje te čekaju. „Hendikep“ je čekati nešto da dođe do tebe. Zato i jeste velika prednost što si kroz svoje odrastanje pravio korake prema nećemu brže u odnosu na djecu koja su očekivala da to dođe svojim vremenom. I da se razumijemo to ne ugrožava djetinstvo djeteta, jer ako naučiš rasporediti vrijeme i posvetitiga prioritetima, onda to isto vrijeme imaš za sve.

Euronews BiH: Da li možemo reći da je „Dječak iz sjene“ Vaša pobjeda nad odrastanjem i prošlošću koja nije bila ni malo jednostavna?

Omeragić: Moja autobigorafska knjiga „Dječak iz sjene“ je moja pobjeda, moja pouka svima, moj put, moj stav i moje ukazivanje na problem društva. Svi oni koji su čitali knjigu ili je sada čitaju pronalaze različite pouke u njoj. Prihvataju knjigu na različite načine. Svi je vide svojim očima. Moj cilj ove knjige jeste da ukažem na problem društva današnjice. Moja priča i odrastanje u Domu je temelj koji sam ja iskoristio kako bih na to ukazao. Ovaj svijet ide tempom koji nije jedan čovjek ne može da prati, koliko god on to pokušavao. Govorim da lideri ovog svijeta nameću život koji mi prihvatamo i tim putem zapostavljamo ono najvažnije, a to je porodica. ova knjiga je pouka da se vratimo realnim vrijednostima, vrijednostima koje krase ovaj život. Jer sve što se novcem može kupiti, ono će tu biti, a ono što je u nama i sa nama i što nema vrijednost izraženu u novcu, jednom kada ode više se neće vratiti. Jer ja, kao neko ko je odrastao bez porodice, a naposlijetku je osnovao, mogu reći kolika je to blagodat. Zato ne dozvolimo da one budu u drugom planu, tokom našeg života, čiji vijek tranja ne znam.

"Dječak iz sjene" (Ustipljena fotografija)

Euronews BiH: Vrlo je važno da spomenemo i stručnu pomoć, u vidu psihologa: Koliko zaista djeca u Domu imaju i ovakvu podršku i da li im olakšava prihvatanje stvarnosti?

Omeragić: Dom kao jedna od mnogobrojnih institucija koja zbrinjava djecu bez roditelja i onu djecu bez brige radi drugih razloga pruža, prije svega osnovne potrebe djeteta, a zatim i druge koje potrebe neophodne za razvoj i socijalizaciju. U Domu rade ljudi koji imaju biloške porodice, ljudi koji su predani tom poslu, ljudi različitih profesija, pa i psiholozi, ali po mom mišljenu mislim da uloga psihologa nije na nivou na kojem bi trebala biti. Krenimo od socijalnih službi koje bi trebale biti više uključene u razvoj djece, pa zatim i psiholozi koji bi to trebali pratiti. Sva ta djeca pate za jednim, a to je porodica. I taj nedostatak je teško nadoknaditi. Tjera te da ideš različitim putevima kako bi to potiskao negdje u dubine sebe, ali to je teško. Govorim u svoje ime, jer sam ja to radio. Ali mislim da se socijalne službe i psiholozi trebaju više uključiti u razvoj djece. Ne mora to biti predstavljeno kao neka stručna pomoć, ali da budu u toku, jer djeca dok ne prihvate stvarnost svog života ona nikada neće imati potpuni smiraj. Život u većoj zajednici nije jednostavan. Onoga trenutka kada se prihvati stvarnost, činjenica da živiš u Domu, tog trenutka tvoj život će da bude jednostavniji po tebe samog. Opet kažem govorim u svoje ime, ali i mislim da je i kod većine tako.

Ilustracija: Pexels

Euronews BiH: Vi ste osoba koja je izgradila svoju ličnost i ima svoju porodicu, ali itekako neko ko najbolje može razumijeti mlade koji se nalaze u Domu, te ste kompetentni da im pošaljete poruku koja će njima biti motivacija za budućnost?

Omeragić: Moja poruka toj djeci, je ništa više od toga da trebaju prihvatiti realnost i svoju situaciju u kojoj se nalaze. To je stvarnost od koje oni ne mogu pobjeći. Neka ne traže krivca zašto su tu gdje jesu. U 90% slučajeva tačan odgovor neće dobiti i to će ih uvijek remetiti na putu kojim idu. Jednostavno oni, kao i ja što sam bio, su odabrana djeca koja mogu biti ponosna na sebe, jer su u ovome životu koračali putem koji bi rijetki mogli. Neka znaju da su podjednaki i ravnopravni u ovme društvu. Jer prihvatanje situacije i stvarnosti sutra će ih dovesti do vlastitih porodica i uspješnih ljudi.