Gotovo cijelom istočnom Hercegovinom, odjeknula je tužna vijest da je iznenada preminuo Rade Likić. Prvobitna nevjerica prerasla je u muk, jer Rade je bio voljen u svim krajevima Hercegovine, pa i šire. Bio je jedan od osnivača Udruženja građana ”Moja Hercegovina” iz kojeg se iznjedrio internet magazin ”Moja Hercegovina”.
ADVERTISEMENT
Svojim autentičnim stilom, neobičnim pričama i studioznim i detaljnim pristupom ostavio je neizbrisiv trag i neraskidivi je dio internet magazina ”Moja Hercegovina”. Takođe je doprinosio stvaranju listova ”Ljubinjska riječ” i ”Glasnik Ljubinja”. Ostaće upamćen kao svojevrsni zaštitnik svih hercegovačkih spomenika.
U izdanju ”Moja Hercegovina” objavio je knjigu ”Đed koji je čuvao karpuzu” u kojoj su se našle autentične i istinite priče iz života običnih, malih ljudi iz ljubinjskog kraja i okoline. Planirao je objaviti još knjiga, a jedna od ključnih tema kojom se mislio baviti u narednim knjigama bila je život hercegovačkih doseljenika u SAD iz perioda XIX i XX vijeka.
Njegova iznenadna smrt koja je nastupila u 50. godini života uskratiće Hercegovce za mnoge neispričane i nezapisane priče, a kao što Žarko Janjić reče u svom sjećanju na Rada, njegova iznenadna smrt je od knjige ”Đed koji je čuvao karpuzu” napravila sabrana djela Rada Likića, a taj naslov trebao je biti samo prvijenac i uvod u ono o čemu je Rade u narednim knjigama želio pričati…
Rade Likić je odrastao u srcu Sarajeva, bio je jedinac. Trenirao je košarku i bio član mlađih kategorija Košarkaškog kluba ”Bosna”. Volio je sport i Partizan. Volio je čitati, a još više pisati. Ipak, iznad svega je volio Hercegovinu i stare priče o njoj i njenim stanovnicima. Ostavio je neizbrisiv trag kako u duhovnoj, tako i u svjetovnoj Hercegovini, a posebno u svom Ljubinju.
Rade Likić je sahranjen danas na Pravoslavnom groblju u Ljubinju.