ADVERTISEMENT

Dok su neki slučajevi, dobili svoj sudski epilog kroz decenijske zatvorske kazne, drugi zločini i nakon više od 20 godina ostaju nerasvijetljeni.

Oni su cijenu značke, platili svojim životima.

Radenko Bašić

Ubistvo

Načelnik Sektora kriminalističke policije Policijske uprave Prijedor, Radenko Bašić je ubijen u ranim jutarnjim časovima 21. marta 2022, kada je pješke krenuo na posao, a ubica ga je sačekao u blizini kuće, te mu prišao sa leđa i ispalio hitac u glavu.

Radenko Bašić (izvor: MUP RS)

Od zadobijenih povreda, Bašić je preminuo na licu mjesta, a policija je pokrenula jednu od najvećih istraga u Republici Srpskoj.

Ubrzo se počelo odmotavati klupko i policija je uhapsila osumnjičene.

Vrlo brzo, slobode su lišeni Aleksandar Miljatović i Dalibor Railić, te Igor Repajić.

Optužnica

U optužnici se navodi da je Railić tokom 2021. godine organizovao grupu ljudi kojoj su pristupili Miljatović i Repajić.

Grupa je organizovana sa ciljem povezivanja, dogovaranja i organizovanja ubistva Radenka Bašića i to zbog otežavanja obavljanja kriminalnih aktivnosti Railića u vezi sa preprodajom opojne droge na području Prijedora i šire, za šta je Railić okrivio upravo Bašića.

Railić je optužen da je preko Repajića upoznao Miljatovića i sa njim se sreo neutvrđenog dana u decembru 2021. godine u Prijedoru.

– Tražio je od njega da ubije Bašića za iznos od 50.000 evra, nakon čega je početkom januara osumnjičeni Miljatović prikupljao informacije o životnim navikama i kretanjima Bašića, tako što ga je uhodio i snimao kamerom, koju je kasnije predao Repajiću – navodi se u optužnici.

Nadalje se dodaje da se, 21. marta 2022. godine u jutarnjim satima, Miljatović dovezao u Prijedor vozilom autom Opel astra karavan plave boje, koji mu je dao optuženi Repajić.

– Na putu ka radnom mjestu, u 6.50 časova, Miljatović je pratio i prišao sa leđa Bašiću kod pješčanog mosta preko kanala u prijedorskom naselju Pećani, pa iz neposredne blizine iz pištolja “Crvena zastava” kalibra 7,65 mm koji je držao u PVC kesi koja je služila za zadržavanje čahure, ispalio jedan metak u potiljak Bašića uzrokujući mu povrede od kojih je preminuo na mjestu događaja – navedeno je u optužnici.

Dodaje se da je istim vozilom zatim pobjegao u Gradišku, a potom nazvao Repajića i tražio da dođe po njega, što je on i učinio.

Odvezao ga je iz Gradiške u Banjaluku, da bi nakon toga Repajić u cilju prikrivanja tragova krivičnog djela teško ubistvo, odvezao Opel astru koji je korišten u pripremi ubistva, na otpad, a vozilo je potom rastavljeno i prodato u dijelovima.

Presuda

Sud BiH, zbog ubistva inspektora Radenka Bašića, osudio je Dalibora Railića na 29 godina i Aleksandra Miljatovića na 34 godine zatvora.

Dalibor Railić (Izvor: Screenshot/Sud BiH)

Igor Repajić, optuženi za pomaganje u ubistvu Bašića, pušten je na slobodu nakon što mu je istekla mjera maksimalnog trogodišnjeg pritvora.

Repajić je jedan od trojice optuženih kojima presuda nije izrečena, jer je predmet ranije razdvojen u odnosu na ostale optužene. Repajić je sredinom novembra prošle godine, stupio u štrajk glađu u pritvorskoj jedinici u Vojkovićima, zbog čega nije dovođen na suđenja. Odlukom Suda BiH predmet protiv njega je tada razdvojen od ostalih optuženih. Budući da u njegovom slučaju nastavak suđenja nije zakazan, došlo se do situacije da Sud, po Zakonu, Repajića više nije mogao držati u pritvoru. Zbog toga je pušten da se brani sa slobode. Umjesto pritvora izrečene su mu mjere zabrane napuštanja boravišta, zabrana putovanja i slično. Prema Zakonu, predmet protiv Repajića mora početi ispočetka.

Ko je bio Radenko Bašić?

Načelnik Sektora kriminalističke policije Policijske uprave Prijedor Radenko Bašić svoju policijsku karijeru započeo je prije 31 godinu kao policajac u Policijskoj stanici Kozarac.

U proteklom ratu je bio pripadnik Čete posebne jedinice policije SJB-CJB Prijedor, te je kao učesnik ratnih dešavanja bio i ranjen na Krupskom ratištu.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske kažu da je bio ratni-vojni invalid devete kategorije i borac prve kategorije.

Svoj rad nastavio je 1993. godine u Policijskoj stanici Prijedor 2, a od 2004. godine bio je raspoređen na mjesto zamjenika komandira u Policijskoj stanici Prijedor 2, te od decembra, iste godine, na radno mjesto inspektora kriminalističke policije u Grupi za sprečavanje proizvodnje i prometa opojnih droga u Odsjeku kriminalističke policije.

Kratko vrijeme, od 2008. godine, bio je inspektor u Policijskoj stanici Prijedor 1, a potom i zamjenik komandira.

Na mjesto načelnika Odjeljenja za opšti kriminalitet raspoređen je 2019. godine, a naredne godine na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije.

Radenko je ubijen samo godinu prije odlaska u zasluženu penziju.

Ozren Maran

Ono što se dogodilo u Bosanskoj Krupi 24. oktobra 2024. godine šokiralo je javnost jer je napad izveden tamo gdje bi policajci trebali biti najsigurniji – unutar same policijske stanice.

Ozren Maran (Izvor: MUP RS/Instagram)

Ubistvo u policijskoj stanici

U večernjim satima, oko 20.40 sati, u prostorije dežurne službe Policijske stanice Bosanska Krupa u kojoj su se u tom trenutku nalazi policajci Ozren Maran i Avdo Hasanović, ušao je 15-godišnji maloljetnik (E.S.) noseći nož u ruci.

Prvo je napao Marana i zadao mu više uboda nožem od kojih je na mjestu ostao mrtav, a potom je nasrnuo na njegovog kolegu Hasanovića, kome je takođe zadao više uboda nožem. Ranjeni policajac je sa teškim povredama prevezen u Kantonalnu bolnicu "Dr. Irfan Ljubijankić”. Hasanović se nakon nekoliko sedmica oporavio od povreda i izašao iz bolnice.

Maloljetni napadač, istu noć je uhapšen od strane pripadnika MUP-a USK.

Agencija za istrage i zaštitu dan kasnije saopštila je da je na području Bosanske Krupe i Bihaća uhapšeno još sedam osoba, prema nalogu Suda i uz nadzor Tužilaštva BiH, koje je i preuzelo istragu.

Napad na policijsku stanicu ( Izvor: AP Photo/Edvin Zulić)

Šest ih je predato u nadležnost Tužilaštva BiH, a Sud BiH je na prijedlog ovog Tužilaštva za njih pet odredio mjere zabrane.

Nakon zločina, istražioci su otkrili poruke koje pisao poznanicima, a u kojima je navodio razloge i motive za napad na policajce.

Istražioci su došli do poruka u kojima je napadač Elmir S. naveo da su razlozi zbog kojih napada policiju "podržavanje cionista, želja za Evropskom unijom, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo šejha Jusufa Barčića (vođa i osnivač selefijskog pokreta u BiH koji je 2007. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći u Tuzli)".

Utvrđeno je i da napadač potiče iz porodice u kojima ima pripadnika vehabijskog pokreta, a sa istomišljenicima je često viđan u jednom kafiću u Bosanskoj Krupi.

Napad na policijsku stanicu ( Izvor: AP Photo/Edvin Zulić)

Da se radilo o ekstremisti, ukazuje i njegov Facebook profil koji je bio prepun islamističkih obilježja. Na pozadinskoj fotografiji profila nalazi se zastava ”Abdullah Azzam" brigade, odnosno militantne grupe i odjeljka zloglasne Al Kaide u Libanu.

Suđenje maloljetniku za ubistvo policajca u Bosanskoj Krupi mimo očiju javnosti

Sud Unsko-sanskog kantona na prijedlog Kantonalnog tužilaštva izrekao je zavodsku mjeru za upućivanje u vaspitno-popravni dom maloljetniku koji je ubio Ozrena Marana, a ranio Avdu Hasanovića.

Budući da se radi o maloljetniku (rođen 2009. godine), postupak je strogo zatvoren za javnost i vodi se pred Opštnskim sudom u Bosanskoj Krupi.

Pripremni postupak je završen, a Tužilaštvo USK je podnijelo prijedlog za izricanje krivično-popravne mjere.

Ilustracija (Izvor: Kantonalno tužilaštvo USK)

Prema važećem Zakonu u BiH, maloljetniku koji u trenutku izvršenja djela ima manje od 16 godina ne može se izreći zatvorska kazna, već samo upućivanje u odgojno-popravni dom (maksimalno do 5 godina).

Uporedo s tim, Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv grupe punoljetnih osoba (Dževdet Mujović, Muharem Bajrić i drugi) koji su uhapšeni u akciji SIPA-e nakon ubistva. Njih se tereti za terorizam i vrbovanje radi terorističkih aktivnosti.

Istraga je i dalje u toku: Iako je prošlo više od godinu dana, zvanična optužnica protiv ove grupe još uvijek (prema podacima s kraja 2025.) nije potvrđena, jer je predmet izuzetno kompleksan i obuhvata digitalne dokaze i međunarodnu saradnju (EUROPOL).

Sud BiH je ukinuo sve mjere zabrane osumnjičenima (uključujući kućni pritvor i obavezno javljanje policiji), jer Tužilaštvo još uvijek nije donijelo optužnicu. Oni se trenutno brane sa slobode.

Slađenko Tubin

Policajac PU Prijedor Slađenko Tubin ubijen je na dužnosti 21. aprila 2019. godine pri intervenciji sprečavanja porodičnog nasilja u Gornjoj Ravskoj kod Prijedora. Tubina je hicem iz sačmarice ubio Milenko Šabić.

Slađenko Tubin (Izvor: Prijedor danas)

Šta se dogodilo?

Tokom proslave Vaskrsa, Marko Šabić se posvađao sa suprugom. Kada je ona rekla da je narkoman, on ju je napao nožem. Njegov otac, Veselko Šabić, stao je u odbranu snahe, a Marko ga je tada izbo nožem u leđa.

Marko Šabić (Izvor: Facebook)

Na poziv porodice, na intervenciju je došao policajac Slađenko Tubin. Čim je ušao u kuću, Šabić je na njega pucao iz lovačke puške (sačmarice) i nanio mu smrtonosne povrede stomaka. Šabić je nakon toga nastavio pucati nasumično, ranivši čak i svoju maloljetnu kćerku.

Suđenje - Šabić prati od paranoidne šozofrenije

Ovaj slučaj je u javnosti izazvao ogroman gnjev zbog psihičkog stanja počinioca.

Tokom suđenja u Okružnom sudu u Banjaluci, vještaci su utvrdili da Marko Šabić pati od paranoidne šizofrenije i da je u trenutku ubistva bio neuračunljiv (bitno smanjene sposobnosti da shvati značaj djela).

Zbog utvrđene neuračunljivosti, on nije mogao biti osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu. Umjesto zatvora, izrečena mu je mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi zatvorenog tipa.

On je upućen u Zavod za forenzičku psihijatriju na Sokocu.

Nenad Marković

Slučaj ubistva inspektora Nenada Markovića u Bijeljini (oktobar 2023.) direktan je primjer hladnokrvne likvidacije policijskog službenika.

Nenad Marković (Izvor: MUP RS/Instagram)

Za ubistvo inspektora Markovića, presuđen je Nikola Kokanović.

Detalji ubistva

U optužnici se navodi da je optuženi Kokanović 1. oktobra 2023. godine, oko 23.40, u Bijeljini, u društvu trojice mladića, BMW-om X5, kojim je upravljao jedan od tih mladića, došao u bijeljinski klub “JIL”, u kojem su u tom momentu bili Nenad Marković i suspendovani policajac Dalibor Bošnjaković.

– Kada su Kokanović i još jedan od tih mladića prilikom kretanja kroz objekat uočili Markovića i Bošnjakovića, uputili su se prema izlazu, pri čemu je Kokanović po izlasku iz ugostiteljskog objekta izvadio pištolj “crvena zastava”, model M70, kalibra 7,65×17 mm, uništenog serijskog broja, u kojem je bila bojeva municija – navodi se u optužnici.

Kako se dalje dodaje u optužnici, kada je inspektor Marković otvorio vrata i zakoračio da izađe ispred ugostiteljskog objekta, odmah iza njegovih leđa nalazio se Bošnjaković, a Kokanović je iz neposredne blizine u Nenadov lijevi gornji dio prsa ispalio dva hica usljed kojih je inspektor pao na trotoar.

– Pri tome se jedan metak zaustavio u njegovom tijelu u blizini kičmenog stuba, pa, kako je Dalibor Bošnjaković krenuo da mu ukaže pomoć, Kokanović je okrenuo pištolj prema njemu ali je nakon povlačenja obarača, shvatio da više nema municije u istom – navodi se u optužnici.

Nikola Kokanović (Izvor: Društvene mreže)

Inspektor Marković je imao teške i po život opasne povrede grudnog koša (srca) u vidu jedne prostrelne i jedne ustrelne rane, a smrt je nastupila usljed masivnog unutrašnjeg iskrvarenja iz oštećenja desne srčane komore.

Kokanović je optužen i da je, iako je bilo svjestan i znao da se radi o oružju čije nošenje i držanje građanima uopšte nije dozvoljeno, neovlašteno držao prepravljeni poluautomatski pištolj, uništenog serijskog broja.

– Taj pištolj je prepravljen na način da mu je na originalnu cijev dorađen metalni dio s navojima za prigušivač ukupne dužine 15,4 mm – navodi se u optužnici.

Iza Markovića su ostali supruga i tada petogodišnji sin.

Presuda

Okružni sud u Bijeljini, u julu prošle godine, osudio je Nikolu Kokanovića na 20 godina zatvora zbog ubistva policijskog inspektora Nenada Markovića.

Mahir Begić

Na dužnosti je 9. februara 2019. godine ubijen Mahir Begić, policajac Federalne uprave policije, koji je čuvao FUP-ov Centar za obuku u Suhodolu kod Tarčina. Begića je izrešetan puškom i izboden nožem, a počinilac je bio pomahnitali Edin Gačić koji se tada nalazio u bjekstvu od policije nakon što je 4. februara nožem ubio trgovca Sauda Sultanića.

Mahir Begić (Izvor: Društvene mreže)

U svojevrsnom lovu na čovjeka Gačić je ubijen u razmjeni vatre sa specijalnom policijom MUP-a Kantona Sarajevo u okolini Kiseljaka.

Edin Gačić

Davor Vujinović i Adis Šehović

Slučaj ubistva sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića (2018.) predstavlja najduži i najkompleksniji sudski proces u istoriji bh. pravosuđa kada su u pitanju napadi na službena lica.

Ubijeni na dužnosti

Šehović i Vujinović ubijeni su na dužnosti u naselju Alipašino Polje u ranim satima 26. oktobra 2018. godine dok su provjeravali sumnjivo vozilo tokom pokušaja krađe automobila u Geteovoj ulici.

Davor Vujinović i Adis Šehović

Adis Šehović je ubijen na licu mjesta. Davor Vujinović je teško ranjen i preminuo je nekoliko sati kasnije u bolnici. Na njih je ispaljeno više od 20 metaka, a policajci nisu stigli ni da izvade oružje, niti da upute poziv preko radio-veze.

Istraga je trajala godinama i bila je na ivici propasti sve do dešifrovanja Sky i Anom aplikacija.

Glavnooptuženi su bili pripadnici kriminalne grupe sa Pala Savo Marinković, Aleksandar Macan i Marko Trifković Žižan.

Savo Marinković je izručen iz Njemačke, Marko Trifković je uhapšen, dok se Aleksandar Macan predao nakon višemjesečnog bjekstva.

Proces trajao skoro tri godine - Presuda

Ovaj proces je trajao skoro tri godine pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Kantonalni sud u Sarajevu je 27. decembra 2024. godine izrekao prvostepenu presudu: Savo Marinković osuđen je na 45 godina zatvora, Aleksandar Macan na 15 godina, dok je Marko Trifković – Žižan temeljem sporazuma o priznanju krivice osuđen na 15 godina zatvora.

Ubice sarajevskih policajaca (Izvor: RTV Slon)

Sudija je naglasio da je ovo bio napad na državu i da su policajci ubijeni na "mučki i podmukao način" dok su radili svoj posao.

Dragan Đurić

Ubistvo Dragana Đurića u Zvorniku 2015. godine predstavlja jedan od najtežih trenutaka za policiju u BiH, jer je to bio prvi direktan, planirani teroristički napad na policijsku stanicu u Republici Srpskoj nakon rata.

Tog 27. aprila 2015. godine, oko 19.00 časova, u vrijeme primopredaje smjene u Policijskoj stanici Zvornik dogodio se teroristički napad u kojem je Nerdin Ibrić (24) iz zvorničkog naselja Kučić Kula ubio policajca Dragana Đurića (47) i ranio policajce Stevu Milovanovića i Željka Gajića.

Teroristički napad u PU Zvornik (Izvor: Srna)

Ibrić se dovezao ispred Policijske stanice u automobilu “golf dva” crne boje i uz poklič “Alahu ekber” upao u Policijsku stanicu i počeo da puca iz puške, takozvane “pumparice”.

U razmjeni vatre, Ibrić je ubijen.

Istraga koju je vodilo Tužilaštvo BiH pokazala je da je Ibrić bio povezan sa pripadnicima selefijskog pokreta. Ovaj napad je bio klasičan primjer "usamljenog vuka", ali je istraga ukazala na duboku indoktrinaciju mladih ljudi putem paralelnih džemata (paradžemata).

Muhidin Pivodić

Policajac PU Novi Grad Muhidin Pivodić ubijen je na dužnosti 31. decembra 2012. godine dok je obezbjeđivao pravoslavnu crkvu Hram svetog Nikolaja u Sarajevu. Njega je sa više hitaca iz automatske puške izrešetao Anel Ćemo.

Muhidin Pivodić (Izvor: MUP KS)

Ubijen dok je čuvao Pravoslavnu crkvu

Dok je Pivodić sjedio u automobilu, ubica mu je prišao i iz neposredne blizine u njega ispalio rafal iz automatske puške. Pivodić nije imao nikakvu šansu da se odbrani.

Ćemo je istu tu veče ranije imao problema s policijom (oduzeta mu je vozačka dozvola ili je kažnjen u saobraćaju).

Frustriran i bijesan, odlučio je da se "osveti policiji". Sjeo je u auto, odvezao se do prvog policajca kojeg je sreo na usamljenom mjestu i mučki ga ubio.

Muhidin Pivodić je bio "kriv" samo zato što je te noći nosio uniformu i bio dostupan meta.

Presuda - Ubici 34 godine

Vrhovi sud FBiH odbio je žalbu odbrane i potvrdio prvostepenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je Anel Ćemo osuđen na jedinstvenu kaznu od 34 godine zatvora zbog ubistva pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo Muhidina Pivodića.

Anel Ćemo (Izvor: Screenshot/YT)

Željko Marković

Željko Marković, nekadašnji načelnik CJB Srpsko Sarajevo ubijen je 24. septembra 2002. godine u sačekuši pred svojoj kućom u Sokocu.

Ubijen pred kućom u sačekuši

Ubica ga je čekao pred vratima i oko 2.30, kada se Marković vraćao kući.

Ubica je bio sakriven iza kuće.

Željko Marković (Izvor: Screenshot/YT/BN)

U Markovića je ispaljeno najmanje 12 metaka iz automatskog oružja sa male udaljenosti (oko pet metara).

Na tijelu je pronađeno 10 prostrijelnih rana, a počinilac je pobjegao sa lica mjesta ostavivši za sobom samo čahure.

Ubica nikada nije pronađen, kao ni nalogodavac

Ljubiša Savić Mauzer

Ljubiša Savić Mauzer, nekadašnji načelnik Uprave policije MUP-a RS i ratni komandant "Garde Panteri" izrešetan je 7. juna 2000. godine u Bijeljini.

Zaustavio se da poveze ženu, pa izrešetan

Mauzer se zaustavio svojim džipom kako bi povezao stariju ženu koja je stopirala. U tom trenutku, pored njegovog vozila se zaustavio crveni automobil marke Tojota.

Ljubiša Savić Mauzer

Iz drugog automobila je otvorena vatra iz automatskog oružja. U Mauzera je ispaljeno 13 metaka, od kojih ga je šest pogodilo, usmrtivši ga na licu mjesta.

Napadači su pobjegli, a automobil Tojota, dvije automatske puške i odjeća, pronađeni su kasnije napušteni u selu Hase kod Bijeljine.

Presuda

Iako je istraga trajala godinama, slučaj je dobio djelimičan sudski epilog. Sud BiH je 2010. godine osudio Đorđa Ždrala na 20 godina zatvora kao direktnog izvršioca ubistva. Ždrale je pušten na slobodu početkom 2022. godine nakon odležane kazne (uz uračunata skraćenja).

Đorđe Ždrale

Kao saučesnik je pominjan Vlatko Mačar, koji je ubijen 2008. godine u eksploziji bombe u Palama prije nego što mu se moglo suditi za ovaj slučaj.

Do danas nisu zvanično identifikovani niti procesuirani oni koji su naručili ubistvo.

Radenko Radović

Kriminalistički inspektor CJB Foča Radenko Radović ubijen je iz puškomitraljeza 29. aprila 2000. godine u Foči.

Za ubistvo Radovića, presuđen je Željko Bošković zvani Vuk.

Ubistvo u centru Foče

Optužnicom Specijalnog tužilaštva RS Boškoviću je stavljeno na teret da je 28. aprila 2000. godine u centru Foče hicem iz puškomitraljeza ubio inspektora Radenka Radovića. Prije toga pokušao je da ubije policajca Marinka Božovića, koga je ranio u lakat iz puškomitraljeza. Božović je pokušao da ga zaustavi prilikom redovne saobraćajne kontrole.

Poslije ovog ubistva Bošković je pobjegao u Crnu Goru i skrivao se punih devet godina, a uhapšen je u novembru 2009. godine u policijskoj potjeri nakon što je opljačkao poslovnicu "Pošta Srpske" u Brodu na Drini.

Presuda

Željko Bošković je u septembru 2011. godine pred Okružnim sudom u Banjaluci pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina. Ova kazna obuhvatila je nekoliko teških krivičnih djela.

Sud je utvrdio da je Bošković u julu 2000. godine u Foči ubio Radovića koristeći puškomitraljez.

Osuđen je za ranjavanje policajca Marinka Božovića (2000. godine) i pokušaj ubistva još četiri policajca tokom pljačke 2009. godine.

Kazna je uključila i pljačku "Pošta Srpske" u Brodu na Drini 2009. godine, kada je ukradeno oko 50.000 KM.

Srđan Knežević

Srđan Knežević, nekadašnji zamjenik načelnika CJB Srpsko Sarajevo i komandant jedinice "Bijeli vukovi" ubijen je 7. avgusta 1998. u Palama.

Srđan Knežević

Ubijen na ulazu u zgradu

Izrešetan je na ulazu u zgradu u kojoj je stanovao. Naočigled supruge u njega su pucala dva maskirana napadača koji su nakon zločina pobjegli.

"Suđenje" bez epiloga

Slučaj Srđana Kneževića prošao je kroz nekoliko faza, ali bez konačnog rezultata.

Oslobađajuća presuda (1999): Ubrzo nakon ubistva, uhapšeno je šest pripadnika specijalne jedinice MUP-a RS koji su bili osumnjičeni za ovaj zločin. Međutim, Okružni sud u Srpskom Sarajevu ih je 1999. godine oslobodio optužbi zbog nedostatka dokaza, što je kasnije potvrdio i Vrhovni sud RS.

Prebacivanje na nivo BiH: Predmet je kasnije preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Porodica i saborci su godinama iznosili optužbe, tvrdeći da su iz spisa nestali ključni dokazi i da se istraga namjerno opstruiše.

I nakon više od 25 godina, ubice i nalogodavci ostaju nepoznati.

Đorđe Milosavljević

Dugogodišnji radnik MUP-a RS Đorđe Milosavljević Kostolomac iz Banjaluke ubijen je u sačekuši 16. marta 1998. ispred fiskulturne sale Osnovne škole "Vuk Stefanović Karadžić" u banjalučkom naselju Borik. Ubica ga je čekao u mraku i kada je Milosavljević izašao iz sale, s leđa je u njega ispalio više hitaca iz automatske puške, kalibra 7,62mm. Pogođen je sa pet metaka u leđa.

Fiskulturna sala kod koje je ubijen Đorđe Milosavljević

Nikada nije otkriveno ko stoji iza zločina. Okružno javno tužilaštvo Banjaluka istragu je obustavilo 30. oktobra 2014. zbog zastare krivičnog gonjenja.

Mahmut Trako

Sarajevski policajac Mahmut Trako, poginuo je 24. februara 1998. godine.

Mahmut Trako

Trako je upućen na jednu intervenciju u Buća Potoku gdje je prijavljeno nasilje u porodici. Žena je prijavila supruga da je fizički maltretira. Na intervenciju je upućen zajedno sa kolegom.

Pogibija na zadatku

Kada su došli na lice mjesta, žena se zatvorila u kuću. U trenutku kada su Trako i njegov kolega pokucali na vrata, žena je bacila eksplozivnu napravu na njih. Trako je zadobio teške tjelesne povrede opasne po život. Prebačen je u bolnicu, ali dan kasnije je preminuo. Njegov kolega je zadobio teže tjelesne povrede ali je preživio.

Trako je od 1991. godine bio službenik MUP-a KS. Preminuo je u 27. godini. Bio je oženjen, a u trenutku pogibije, njegov sin je imao dvije godine.

Trako je prvi policajac koji je poslije rata nastradao u Kantonu Sarajevo.

Osuđena Šemsa Šahinović

Za ubistvo Trake, osuđena je Šemsa Šahinović. Šemsa je bila osoba koja je bacila ručnu bombu na policajce Mahmuta Traku i njegovog kolegu dok su intervenisali zbog prijave o porodičnom nasilju.

Prema dostupnim arhivskim podacima, Šemsa Šahinović je proglašena krivom za ubistvo i osuđena na višegodišnju kaznu zatvora. Slučaj je bio specifičan jer je intervencija prvobitno bila usmjerena na zaštitu Šemse od njenog supruga, ali je ona neočekivano napala policajce.