ADVERTISEMENT

Analiza Transparency International u BiH pokazuje su u 2023. godini Republika Srpska i Federacija BiH imale gotovo isti obim sječe, sličan broj zaposlenih i uporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u RS bila više od tri puta veća nego u Federaciji BiH. 

Ove razlike ne proizlaze iz količine posječene šume ili razlike u kvalitetu šumskih proizvoda već su posljedica nedostatka zakonodavnog okvira i fragmentisanog sistema upravljanja. Tako, na primjer, u Unsko sanskom kantonu naknada za korištenje državnih šuma iznosi 9% od prihoda ostvarenog od prodaje drveta za cijenu drveta na panju od čega 2% ide u budžet kantona dok se 7% navedenog iznosa uplaćuje na račun opštine na čijoj teritoriji je posječeno drvo. Sa druge strane, SBK na ime ove naknada naplaćuje 4%, od čega 1% ubire kanton, a 3% budžet opštine.

Poređenja radi, u Republici Srpskoj ova naknada iznosi 10% od prihoda od prodaje na kamionskom putu – koja je veća nego cijena na panju jer uključuje i, između ostalog, troškove izvlačenja iz šume i transporta do mjesta prodaje – što znači da je u ovom entitetu osnova za izračun naknade veća a način obračuna, naplate i raspodjele ujednačen za sve opštine.

Federacija BiH od 2009. godine nema zakon o šumama, što je kantone primoralo da donosu svoje zakone koji različito tretiraju ovu oblast a to je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa kao i načina naplate naknada, ali i različitog modela planiranja utroška ovih sredstava. Kao posljedica toga, građani FBiH ostvaruju znatno manju korist od eksploatacije šuma u odnosu na RS. 

Osim ovih razlika, analiza je pokazala zabrinjavajuće trendove u održivosti šume, pa su tako šumarska preduzeća posjekla 3,78 miliona kubnih metara šume čime su realizovali obim sječe 77% od planiranog, dok je pošumljeno tek 51% planirane površine u 2023. godini. Pored toga, planovi izgradnje šumskih puteva, koji su ključni za uspješnu i efikasnu eksploataciju, pristupačnost ali i rast i uzgoj šume, se realizuju u prosjeku koji se kreće oko 59%.  

Ovi podaci ukazuju da se šumama upravlja kratkoročno sa ciljem eksploatacije, sječe i ostvarivanja prihoda, dok se dugoročna održivost i uzgoj šume sistematski zanemaruju. 

Visoki prihodi, minimalna dobit 

Uprkos ukupnim prihodima većim od 470 miliona KM i preko 9000 zaposlenih radnika, šumarska preduzeća u BiH ostvaruju simboličnu dobit koja je u 2023. godini iznosila 3,83 miliona KM. Ako se ovi podaci uporede sa brojem zaposlenih, proizlazi da javna šumarska preduzeća ostvaruju tek oko 400 maraka dobiti po radniku godišnje.  

Na ozbiljnu neefikasnost u upravljanju jednim od najvrjednijih prirodnih resursa govori i podatak da su preduzeća koja upravljaju šumama ostvarila tek 0,04 KM po dobiti po posječenom kubnom metru drveta u 2023. godini. 

Dugovi, potraživanja i ekstremne razlike u cijenama 

Analiza pokazuje i visoke iznose nenaplaćenih potraživanja od kupaca koja su 2023. godini ona iznosila 27,73 miliona KM dok su potraživanja koja su starija od godinu dana i čija naplata je malo vjerovatna dosegla iznos od 15,88 miliona KM. U pojedinim preduzećima sumnjiva potraživanja starija od godinu dana čine i više od polovine ukupnih dugova kupaca, što otvara pitanje odgovornosti onih koji su dozvolili da se šuma siječe, isporučuje dobavljačima a da se naplata potraživanja odgađa na štetu javnog preduzeća. 

Poseban rizik predstavlja način formiranja cijena šumskih proizvoda koje variraju u obimu koji se teško može objasniti tržišnim uticajima. Tako su kupci za kubik hrasta prve klase u Posušju plaćali 152 KM dok je isti proizvod JP ŠUME TUZLANSKOG KANTONA DD KLADANJ prodavalo po 567 KM/m3, što je razlika u cijeni koja premašuje 250% na nešto više od 200 kilometara udaljenosti. 

Transparency International je pokušao da od javnih preduzeća dobije podatke o kupcima šumskih sortimenata, količinama koje su nabavili kao i vrijednostima sklopljenih ugovora te načinom na koji je ugovorena isporuka drveta, kako bi procijenio da li se radi o lošem upravljanju ili pogodovanju određenim poslovnim subjektima. Međutim, samo su četiri javna preduzeća (JP Šume TK dd Kladanj, JP ŠGD šume Hercegovačko-neretvanske doo, Šumarstvo Prenj dd Konjic, ŠGD ŽZH doo Posušje) dostavile podatke o kupcima i isporučenim iznosima.

Manjak transparentnosti otežava nadzor

Ovakav manjak transparentnosti onemogućava adekvatan uvid u način raspodjele šumskih sortimenata i procjenu politike formiranja cijena, ali i širi uvid u način upravljanja šumskim preduzećima.

Nizak stepen transparentnosti dodatno ilustruje podatak da je tek 34% ključne dokumentacije za period 2022–2024. godine dostupno na zvaničnim internet stranicama šumarskih preduzeća a samo su dva preduzeća objavila izvještaj o radu za 2024. godinu, dok više od polovine ne objavljuje ni cjenovnike po kojima su vršili prodaju i isporuku kupcima. 

Kako su ranije analize pokazale da preko 80% direktora šumskih preduzeća i šumskih gazdinstava imaju potvrđenu političku povezanost i je u ovim preduzećima omogućeno zapošljavanje bez konkursa te da se toleriše sukob interesa, jasno je da ova preduzeća postaju ispostave političkih partija, gdje se resursi koriste za stranačko zapošljavanje.  

Nedostatak transparentnosti u dijelu prodaje i distribucije drvnih sortimenata, nedostupnost cjenovnika i kao i nemogućnost javne kontrole te nizak stepen efikasnosti u radu dodatno potvrđuje sumnje da je upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini neodrživo, vodi se kratkoročnim interesima i eksploatacijom te je usmjereno na pogodovanje povlaštenim kupcima, umjesto za opšti društveni interes.  

Kako bi se otklonili uočeni sistemski nedostaci, nužno je uspostaviti jedinstven informacioni sistem šumarstva koji bi omogućio standardizovano prikupljanje i obradu podataka te definisati jasne tehničke standarde za geolokacijsko označavanje površina sječe, koji moraju moraju biti usklađeni sa zahtjevima Uredbe EU o sprečavanju krčenja šuma (EUDR). Dodatno, inspekcijski nadzor i mehanizmi kontrole moraju biti značajno ojačani kroz jasne procedure provjere porijekla drveta, a proces nadzora mora ostaviti prostor za učešće nevladinog sektora kao i profesionalnih udruženja, koja mogu ponuditi adekvatan stepen zaštite javnog interesa.

Bez depolitizacije upravljanja, donošenja zakona o šumama u Federaciji BiH i uvođenja jedinstvenih pravila naplate i izvještavanja usklađenih sa evropskim pravilima i standardima, šume u BiH će ostati resurs pod političkom kontrolom čime se ugrožava dugoročna održivost.

Podaci o poslovanju javnih preduzeća, naplati šumskih naknada i opštoj koristi od šuma dostupni su i kroz registar koncesije.transparentno.ba, koji je TI BiH unaprijedio novim podacima o upravljanju šumama u Bosni i Hercegovini.