Na pola puta između sjeverne Norveške i Sjevernog pola nalazi se Svalbard, arktički arhipelag koji pripada Norveškoj, ali je važan cijelom svijetu. Svalbard je dom jedne od najvažnijih institucija za budućnost čovječanstva – Svalbardskog globalnog skladišta sjemena, poznatog kao “trezor Sudnjeg dana”. Svrha je očuvanje sjemena u slučaju ratova, klimatskih promjena, prirodnih katastrofa ili nestanka nacionalnih i regionalnih banaka gena. Šta Bosna i Hercegovina čuva u "trezoru Sudnjeg dana"?
ADVERTISEMENT
Trezor Sudnjeg dana. Duboko u stijeni čuva se više od milion biljnih uzoraka iz cijelog svijeta. Posljednja je to linija odbrane od nestanka biljnih vrsta. I iz Bosne i Hercegovine u vječiti led stigli su uzorci sjemena autohtonih biljnih vrsta.
"U aktivnoj kolekciji u gen banci imamo 521 primku, u Svalbard je poslato oko 300 aksešna, dominantno kukuruza, graha, ječma, zobi i nešto povrtlarskih kultura, do nekih 50-ak povrtlarskih kultura, od kojih su paradajz, paprika, luk, prasa", pojašnjava Jasmin Grahić, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu
Prije nego što stignu u arktičku tišinu, svaka sorta prolazi dug i pažljiv put - od proizvodnje do spremanja za pohranu.
"Poljska proizvodnja je neminovna u smislu kreiranja dovoljne kolicine sjemena. Sjemena čistimo, sušimo ih, odnosno definišemo, jer za trajno čuvanje po kulturama je definisan sadržaj vlage koju sjemena mogu imati u svom sadržaju. Sušimo sjemena na odgovarajuću količinu vlage, vakum pakujemo u posebne vrećice i takve ih šaljemo na Svalbard", dodaje Grahić.
Prvi paketi sjemena iz BiH stigli su u Svalbard prije deset godina – iz Banjaluke, gdje je nastala prva sigurnosna kolekcija na Balkanu. Institut za genetičke resurse čuva preko dvije hiljade različitih uzoraka - od žitarica, mahunarki, ljekovitog i aromatičnog bilja, do voća i vinove loze.
"Mi imamo tri vrste kolekcija. Aktivnu, koju koristimo za istraživanja, druga je bazna, znači, ona je rezervna, a ta sigurnosna se uvijek po procedurama FAO-a, to je svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu, mora da izmjesti na neku drugu lokaciju van zemlje, usljed nekih elementarnih nepogoda ili nekih nesreća. Naša se od 2016. nalazi u Svalbardu u Norveškoj", rekla je Mirela Kajkut Zeljković iz Instituta za genetičke resurse.
Sigurno pohranjene na Svalbardu, tradicionalne sorte rijetko se danas koriste u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji.
"Daleko više ljudi koristi industrijski proizveden materijal. Upravo zbog benefita koje dobijaju u agronomskom potencijalu, tj. daju daleko veći prinos i samim tim daleko veći prihod", pojašnjava Arnela Okić, doktor Poljoprivrednih nauka.
Domaće sorte blijede, ali svako zrno nosi priču prošlih generacija i sjeme koje može hraniti buduće, kažu stručnjaci.