Na Međunarodni dan obrazovanja, Bosna i Hercegovina nema mnogo razloga za slavlje. Nakon poražavajućih rezultata na PISA testiranju 2018. godine, država se povukla iz međunarodnih provjera znanja učenika. Umjesto odgovora i jasnih reformi, ostala su pitanja – ko snosi odgovornost i gdje je obrazovanje danas?
ADVERTISEMENT
Iako je 2026. godina, znanje učenika u BiH testirano je PISA testom prije osam godina. Od 79 zemalja učesnica, Bosna i Hercegovina je završila na začelju tabele- na 62 mjestu. PISA testiranje iz 2018. godine pokazalo je da su učenici daleko ispod međunarodnog prosjeka u čitalačkoj, matematičkoj i naučnoj pismenosti.
"Imali smo i nakon 2018. godine i TEAMS istraživanja. koja su pokazala da su ti rezultati ispod očekivanih. Što znači da bi sada država trebala da reaguje. Od državnog, entitetskog, kantonalnog nivoa, trebalo bi poraditi na nastavnim programima kako bi se otklonili takvi rezultati", stava je Edin Đedović, direktor OŠ "Osman Nakaš" Sarajevo.
A umjesto konkretnih mjera da se rezultati poprave, BiH se iz ovih provjera povukla. Za učestvovanje u testiranju nije bilo političkog konsenzusa.
"Rasprava o samoj suštini testiranja nije ozbiljno zaživjela u parlamentima, nego je pažnja skrenuta sa suštine. Naime, otvarane su rasprave o tome kako testiranje treba da bude odvojeno po entitetskim linijama, kako ne postoje jedinstveni planovi i programi, i to je pokazalo da nama obrazovanje nije prioritet nego političko pitanje", smatra Zagorka Grahovac, nastavnik engleskog jezika i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Obrazovanje se nalazi među deklarativnim prioritetima vlasti. Međutim, u praksi se to, tvrdi Grahovac, ne vidi.
"U učionici se ništa ne mijenja. Ne vraća se autoritet nastavniku, učenicima se ne smanjuje gradivo, ne uvodi se modernizacija u smislu nastavnih planova i programa, niti u smislu modernijeg načina ocjenjivanja. Reforme su samo na papiru", poručuje Grahovac.
Posljedice ovakvog odnosa prema obrazovanju ne osjećaju samo učenici i nastavnici. Sa problemom se godinama suočava i privreda, koja na tržištu rada ne može pronaći adekvatno obrazovan kadar.
"Mi smo sav teret boljitka u državi prebacili na odgovornost poslodavcu. Ako on uspije da odškoluje sebi radnika, onda ćemo imati dobru platu i preduzeće. Uloga države mora biti veća nego što je danas, i samim tim investicija države u obrazovanje, đaka u obrazovanje i na kraju investicija u svoju platu. Prema tome, svako ima svoj dio odgovornosti", ocjenjuje Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.
Od učionica do tržišta rada, problemi su isti. Bez jasne strategije i ulaganja, obrazovanje ostaje samo obećanje, a ne prioritet.