ADVERTISEMENT

Evropsko vijeće je u martu 2024. godine postavilo pred Bosnu i Hercegovinu nekoliko zadataka u čijoj realizaciji je potrebno napraviti napredak kako bi Evropska komisija, ali potom i Vijeće, usvojila pregovarački okvir sa Bosnom i Hercegovinom. Ti zadaci u javnosti su poznati kao osam koraka iz preporuka Evropske komisije iz 2022. godine.

Šta je do sada urađeno, a šta je preostalo?

Izvještaj Evropske komisije za prethodnu 2025. godinu zapravo daje presjek stanja i ocjenu šta je urađeno. Tamo gdje su zahtjevi bili precizirani u smislu usvajanja zakona, određeni napredak je učinjen. Ovdje prvenstveno mislim na izmjene Zakona o VSTV-u, Zakon o sprečavanju sukoba interesa, zatim izmjene Zakona o instituciji ombudsmena za zaštitu ljudskih prava, čime smo finalizirali jednu priču uspostavljanja nacionalnog preventivnog mehanizma protiv mučenja i zlostavljanja.

Također, napravljen je napredak u oblasti borbe protiv korupcije, organiziranog kriminala te upravljanja granicom i migracijama, jer je usvajanjem Zakona o graničnoj kontroli, Zakona o zaštiti ličnih podataka te Strategije o integrisanom upravljanju granicom, kao i potpisivanjem sporazuma sa Eurojustom i Frontexom, Bosna i Hercegovina napravila određene pomake, ne samo tokom prošle već i prethodnih godina. To je, na kraju krajeva, Evropska komisija i ocijenila u samom izvještaju.

Kada govorimo o mehanizmu koordinacije, ostaju nam dva ključna zadatka koja treba uraditi, a to su izrada državnog programa za usvajanje pravne stečevine Evropske unije i imenovanje NIPAC-a. Nažalost, nikakvog napretka nije bilo u oblasti garantovanja slobode izražavanja i medija te zaštite novinara, što je Evropska komisija ocijenila kao nešto na čemu se mora hitno raditi.

Osim imenovanja glavnog pregovarača, dva ključna zahtjeva Evropske unije su usvajanje Zakona o VSTV-u i Zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, koji bi bio u skladu s evropskim standardima i mišljenjem Venecijanske komisije. Ovo je zapravo minimum koji moramo uraditi da bismo ušli u narednu fazu, a to je otvaranje pregovora sa Evropskom unijom“.

O glavnom pregovaraču

Kada ste pomenuli glavnog pregovarača, kako gledate na problem koji imamo već nekoliko mjeseci oko njegovog neimenovanja, kako ureda, tako i glavnog pregovarača? On je, između ostalog, jedan od uslova za početak pregovora Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom. Mene zanima kako na to gledate. Šta je tu glavni problem?

Imenovanje glavnog pregovarača je vrlo važno, ali sam rekla da su, pored ovog pitanja, ključni zahtjevi i usvajanje ova dva zakona iz oblasti pravosuđa. Smatram da bi ovo pitanje trebalo biti predmet stručnog razgovora i političkog dogovora svih onih koji čine izvršnu i zakonodavnu vlast.

Iz ugla struke moram reći da je, pored imenovanja glavnog pregovarača, vrlo važno uspostaviti cijelu pregovaračku strukturu. Jer ovo nije posao jednog čovjeka, a sam pregovarač će biti dio pregovaračke strukture. Ovo je obiman, zahtjevan i kompleksan posao koji zahtijeva uključenost različitih segmenata društva i svih institucija.

Ne postoje jedinstvena evropska pravila kada govorimo o imenovanju glavnog pregovarača. To je uvijek bila stvar političkog dogovora. Iz iskustva zemalja koje su prošle ili prolaze pregovore, politički dogovor je uvijek bio ključan.

Vrlo je nezahvalno govoriti kako će se u konačnici ovo pitanje završiti, jer konačnu riječ ima politika. Ono što je vrlo važno jeste da pristupni pregovori zahtijevaju kontinuitet i funkcionalnost. Najbolji primjer za to je Republika Hrvatska, koja je kao najmlađa zemlja članica pregovarala skoro osam godina i imala jednog glavnog pregovarača.

Zbog toga je važno što prije riješiti ovo pitanje, jer imenovanje glavnog pregovarača predstavlja osnovu za tehnički, institucionalni i proceduralni okvir narednih faza, uključujući i fazu screeninga“.

Da li će biti rotacije ili jedna osoba sa zamjenicima, pitanje je političkog dogovora.

Evropska unija nema pravila niti ograničenja kako će jedna država ovo riješiti unutar zemlje. Bitna je funkcionalnost i konzistentnost pregovaračkog procesa. Odluka je razmatrana i na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, ali najbolje je sačekati da se vidi kako će se ovo pitanje završiti. Direkcija za evropske integracije nije davala mišljenje na te odluke jer nam nisu dostavljene na mišljenje.

Nezaobilazno pitanje je Reformska agenda. Znamo kakve smo probleme imali i da smo izgubili jedan dio novčanih sredstava zato što nismo ispoštovali rok. Kada smo je poslali, dobili smo zeleno svjetlo. U kojoj je fazi sada Reformska agenda?

Kada je riječ o Reformskoj agendi, Bosna i Hercegovina je napravila prve korake. Ministarstvo finansija i trezora poduzima korake potrebne za zaključivanje sporazuma koji su preduslov za korištenje sredstava iz Plana rasta. Vijeće ministara je u decembru razmatralo i usvojilo informaciju o statusu Reformske agende i narednim institucionalnim koracima.

U skladu s tim zaključkom, Ministarstvo finansija i trezora, Direkcija za ekonomsko planiranje i Direkcija za evropske integracije obavezane su da, u saradnji sa svim nivoima vlasti, pripreme prijedlog odluke o institucionalnom okviru za implementaciju Reformske agende. Taj posao je u toku.

Institucije u Bosni i Hercegovini komuniciraju sa Evropskom komisijom kako bi se ispunili tehnički i proceduralni uslovi za korištenje sredstava.

Kolika bi prva tranša mogla iznositi?

Prva operativna tranša mogla bi iznositi oko 98 miliona eura, ali sve zavisi od posla koji tek treba biti završen.

Na proteklim sjednicama Vijeća ministara govorilo se o koordinatoru, osobi koja bi trebala voditi cijeli proces Reformske agende. Ta osoba bi trebala doći iz Direkcije za ekonomsko planiranje ili Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine. Međutim, u javnosti su izašle informacije da ni direkcije nemaju kapacitete da iznesu cijeli projekat, odnosno da nemaju kadrova da bi mogle imenovati koordinatora koji bi bio nosilac Reformske agende. Kako na to gledate i ko bi zapravo trebao biti koordinator, te ko bi ga trebao imenovati?

Na samoj sjednici Vijeća ministara u decembru, kada je razmatrana ova informacija, Direkcija za ekonomsko planiranje informisala je Vijeće ministara o imenovanju koordinatora u skladu sa članom pet sporazuma. Uloga koordinatora ne bi se odnosila na operativno provođenje pojedinačnih reformi, već na listu zadataka koji su utvrđeni u samom sporazumu.

Ti zadaci uključuju više institucija, a prvenstveno ove tri: Ministarstvo finansija i trezora, Direkciju za ekonomsko planiranje i Direkciju za evropske integracije. Zato je i donesen zaključak da ove tri institucije pripreme prijedlog odluke. Ono što mogu reći u ime Direkcije za evropske integracije jeste da ćemo mi, kao i do sada, izvršavati zadatke koje nam povjeri Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i nastojati da što prije uradimo svoj dio posla.

Činjenica je da svaki novi zadatak, posebno ovog obima i kompleksnosti, zahtijeva jačanje kapaciteta, ne samo u ljudstvu nego i u znanju i vještinama. Tako da je pitanje koordinatora ponovo stvar političkog dogovora, ali svi moramo raditi što brže kako bismo završili ovaj dio posla koji Evropska komisija od nas očekuje.

Da li su entiteti i kantoni obavezni provoditi reforme i mogu li ih blokirati?

Što se tiče entiteta i svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, reforme iz Reformske agende već su poznati zadaci svim institucijama. One su vrlo dobro upoznate s tim šta ih očekuje i šta trebaju uraditi te se očekuje da to što prije i završe. Svi ti zadaci u okviru Reformske agende prate određene aktivnosti koje definišu aktere, vremenski okvir, mjerila za verifikaciju i iznose za njihovu realizaciju.

Ne postoje mehanizmi prisile, ni za državni, ni za entitetske, ni za kantonalne nivoe vlasti. Sve je stvar države i institucija. Vjerujem da naše institucije znaju svoj posao i da će ga raditi.

Ključno je, kao i uvijek kada govorimo o provođenju reformi, postojanje političke podrške. Bez usvajanja zakona nema reformi. Reformska agenda je izvrsna prilika da se ta politička podrška pokaže na konkretan i vidljiv način. Vjerujem da će institucije uraditi svoj dio posla.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine potpisan je prije više od decenije. Zanima me da li ga danas zaista provodimo ili samo formalno?

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju temelj je odnosa Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Na osnovu tog sporazuma uspostavljena je zona slobodne trgovine sa Evropskom unijom, koja je naš najveći vanjskotrgovinski partner i najveća izvozna destinacija za domaće proizvođače. Ovim sporazumom regulišu se recipročne obaveze obje strane.

Sporazumom su uspostavljena zajednička tijela predstavnika Bosne i Hercegovine i Evropske unije zadužena za praćenje njegove provedbe. Sastanci ovih tijela održavaju se jednom godišnje i na njima se razmatraju sva pitanja u okviru sporazuma. Opća ocjena je da se Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju provodi.

Evropska komisija na godišnjoj osnovi priprema izvještaj u kojem daje presjek stanja i smjernice za daljnji rad. Sva pitanja koja se tiču evropskog puta Bosne i Hercegovine razmatraju se na sastancima pododbora.

Dešavalo se da zbog neusvajanja zakona ili neispunjavanja obaveza određeni projekti ne budu realizirani. Međutim, ta sredstva se obično preusmjeravaju na druge projekte koji su pozitivno ocijenjeni i relevantni.

Obaveze koje je Evropska komisija navela uključuju izradu mapa regionalne pomoći, jednako postupanje prema domaćim i stranim fizičkim licima pri stjecanju nekretnina, daljnje usklađivanje zakonodavstva u oblasti državne pomoći, pristupanje Evropskoj patentnoj konvenciji i izradu državnog programa za usvajanje pravne stečevine Evropske unije.

Podrška građana članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji iznosi 69,9 posto. Iako je došlo do blagog pada podrške u regionu, ovaj procenat je i dalje visok. Građane najviše zanimaju konkretne koristi koje članstvo donosi u svakodnevnom životu.

Te koristi uključuju pristup velikom evropskom tržištu, putovanje bez viza u šengenske zemlje, ukidanje roaminga u zemljama Zapadnog Balkana i izgradnju autoceste na Koridoru 5C.

Direkcija za evropske integracije nastavit će raditi na boljem informisanju građana kroz saradnju s medijima, studijske posjete, radionice i projekte. U planu je unapređenje web-stranice Direkcije s projektima teritorijalne saradnje, ukupno 309 projekata koji imaju direktan uticaj na svakodnevni život građana.

Za kraj, kakve su vaše projekcije za 2026. godinu kada je riječ o evropskom putu Bosne i Hercegovine?

Evropski zvaničnici naglašavaju da se Evropska unija priprema za novi krug proširenja i da su vrata Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu otvorena, ali da nema prečica. Potrebni su rad i konkretni rezultati.

Bosna i Hercegovina nije uradila dovoljno da bi Evropska komisija pripremila, a Vijeće usvojilo pregovarački okvir i započelo pristupne pregovore. Međutim, kada postoji politička podrška, Bosna i Hercegovina može brzo ostvariti napredak.

Velika odgovornost u ovoj godini je na političkim akterima u Bosni i Hercegovini. Očekujem ubrzanje tempa, imenovanje glavnog pregovarača i usvajanje zakona iz oblasti pravosuđa kako bismo uhvatili korak s vodećim zemljama u regionu i započeli pregovore sa Evropskom unijom.