U Sabornoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu danas je služena Sveta arhijerejska liturgija povodom obilježavanja Božića, praznika koji pravoslavni vjernici slave u znak sjećanja na rođenje Isusa Hrista.
ADVERTISEMENT
Liturgiju je predvodio mitropolit dabrobosanski Hrizostom.
Pravoslavni vjernici božićnu radost započinju jutarnjim bogosluženjem, a prema tradiciji, praznovanje traje tri dana, tokom kojih se okupljaju u hramovima i porodičnim domovima.
Nakon bogosluženja, arhijerejski namjesnik sarajevski protojerej-stavrofor prof. dr. Vladimir Stupar pročitao je Božićnu poslanicu patrijarha srpskog Porfirija, u kojoj je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vjernike da po svaku cijenu među sobom grade mostove razumijevanja, ljubavi i mira.
U poslanici je istaknuto da je Božić praznik mira, te da je anđeoska božićna pjesma molitva za mir, jedinstvo i pomirenje, utemeljena na vjeri u Boga i življenju po Bogu.
"Današnjem čovječanstvu više nego ikada potrebno je da se vrati izvoru mira koji se ne nameće silom, već se otkriva u smirenju, u ljubavi koja 'ne traži svoje', te u odnosu koji gradi povjerenje, zajedništvo i poštovanje svakog čovjeka", navedeno je u poslanici.
A upravo Hristovim rođenjem, dodaje se, svijet dobija mjeru po kojoj može razumjeti sebe, zbog čega se danas još snažnije osjeća težina vremena u kojem živimo, obilježenog sve dubljim vjerskim, etničkim i kulturnim podjelama, rastućim geopolitičkim napetostima i ratovima koji postaju sredstvo za rješavanje ekonomskih i političkih sukoba.
U poslanici se ukazuje i na promjenu globalnog poretka, borbu velikih sila za prevagu, te na posljedice koje takvi procesi ostavljaju na svakodnevni život ljudi – od ekonomske nesigurnosti, inflacije, rasta nejednakosti, siromaštva i gladi, do nekontrolisanog iscrpljivanja prirodnih resursa.
Upozoreno je na izazove savremenih tehnoloških promjena, koje donose nove etičke dileme i stvaraju digitalnu izolaciju, odnosno privid prisutnosti bez stvarnog zajedništva. Sve to, kako je navedeno, dovodi do krize povjerenja u institucije i medije, relativizacije istine, porasta anksioznosti i usamljenosti, pa i do gubitka smisla života kod mnogih ljudi.
"Mnogi od nas ovu svetu noć i ovaj sveti dan dočekuju s nemirom u srcu, brinući za djecu i njihovu budućnost, za hljeb nasušni, za zdravlje i za sutrašnji dan", navodi se u poslanici.
Istaknuto je da svijet, uprkos svim lomovima i strahovima, nije prepušten slijepim silama istorije, jer je rođenjem Hristovim Bog ušao u samo srce ljudske istorije i pokazao da zlo nema posljednju riječ.
U poslanici je poručeno da strah nastaje tamo gdje čovjek misli da je sam, dok Božić otkriva da čovjek više nije sam, te da ni krize, ratovi i gubitak povjerenja ne mogu biti konačna mjera ljudskog života.
Posebno je istaknuta uloga porodice kao prvog mjesta na kojem čovjek uči šta znači mir, ali i šta znači njegov gubitak, uz poruku da se dom pretvara u istinske jasle Hristovog Rođenja onda kada u njemu ima mjesta za praštanje, strpljenje i zajedničku molitvu.
U poslanici je Porfirije na kraju pozvao vjernike da ljube jedni druge "ne riječju ni jezikom, nego djelom i istinom“, da prevaziđu podjele i pruže ruku jedni drugima, te da postanu živi svjedoci mira i nade u vremenu kriza.
Božićna poslanica zaključena je riječima anđeoske himne: "Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“
Praznični dani posebno su obilježeni porodičnim okupljanjima, jer Božić u pravoslavnoj tradiciji simbolizira zajedništvo, mir i slogu u domu.
Božić, zajedno s Vaskrsom, predstavlja jedan od najvećih hrišćanskih praznika, a osim Srpske pravoslavne crkve, 7. januara ga obilježavaju i Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, monasi Svete Gore, starokalendarci u Grčkoj te egipatski Kopti.
Božiću prethodi četrdesetodnevni post, dok se na sam dan praznika priprema bogata i mrsna trpeza. U pravoslavnim domovima tradicionalno se mijesi česnica, koja se lomi na dijelove prema broju ukućana, a u nju se stavlja novčić kao simbol dara novorođenom Hristu.
Na Badnji dan domaćin u ruralnim sredinama siječe hrastovo drvo, badnjak, koji se uvečer unosi u kuću ili stavlja na ognjište kao simbol svjetlosti i topline. Božić se prema starom običaju smatra porodičnim praznikom, pa se taj dan provodi u krugu doma, bez odlazaka u goste. Vjeruje se da je ovo vrijeme mira i pomirenja, te da bi svi koji su tokom godine bili u neslozi trebali oprostiti jedni drugima i izgladiti nesporazume.
Jedan od važnih božićnih običaja jeste dolazak položajnika u ranim jutarnjim satima, najčešće muškarca, koji domaćinima donosi čestitke i želje za zdravlje, sreću i napredak tokom cijele godine. Ovaj običaj simbolizira dobar početak i blagostanje doma. Na Božić se vjernici pozdravljaju riječima "Hristos se rodi", na što se odgovara "Vaistinu se rodi".
