ADVERTISEMENT

Pitanje transparentnosti institucija u Bosni i Hercegovini nije novo, ali stanje u ovoj oblasti svake godine se mijenja. Iako je bilo određenih padova i uspona, BiH je još uvijek daleko od standarda koji zahtijeva Evropska unija.

Koliko se razlikujemo od susjeda?

Prema istraživanju koje su uradile nevladine organizacije Centar za demokratsku tranziciju (CDT) iz Crne Gore, Fondacija "Metamorphosis" iz Sjeverne Makedonije, Partneri za demokratske promene (Partneri Srbija) i Udruženje građana i građanki “Zašto ne” iz Bosne i Hercegovine, razlike su značajne.

Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija u posmatranom su se periodu suočile sa sličnim izazovima u pogledu transparentnosti vlasti i odgovornosti institucija. Organizacija Freedom House već godinama sve četiri države svrstava u kategoriju “djelimično slobodnih” demokratija, uz trend pogoršanja sloboda (Srbija je, naprimjer, pala sa statusa “slobodne” na “djelimično slobodnu” i izgubila 11 poena u posljednjih nekoliko godina). Ipak, u nekim segmentima primijećeni su i pozitivni pomaci. Na primjer, Sjeverna Makedonija sprovela je određene digitalne reforme ka unapređenju transparentnosti javne uprave, a Crna Gora je, uprkos kontroverzama, ostala najbliže statusu “slobodne zemlje” po ocjeni organizacije Freedom House (69/100 poena, nadomak praga za “slobodno” društvo), kao i članstvu u Evropskoj uniji.

Prema Regionalnom indeksu otvorenosti, najbolje rezultate među vladama u regionu postigle su Vlada Sjeverne Makedonije sa 77,32% i Vijeće ministara BiH sa 73,72% ispunjenih indikatora otvorenosti. Nakon njih, slijede Vlada Crne Gore sa 67,25% i Vlada Republike Srbije s 54,74%. Vlada Autonomne pokrajine Vojvodine ispunjava 41%, dok Vlada FBiH i Vlada Republike Srpske zajedno zauzimaju začelje liste s 35%, odnosno tek oko trećine ispunjenosti indikatora kojima se mjeri otvorenost.

Kada je u pitanju otvorenost ministarstava, najbolje rezultate u prosjeku ostvarila su ministarstva u Srbiji (58,19% ispunjenih indikatora otvorenosti), a slijede ministarstva u Sjevernoj Makedoniji (56,02%), Crnoj Gori (49,17%) i Bosni i Hercegovini (34,4%).

Organi uprave najotvoreniji su u Sjevernoj Makedoniji, gdje u prosjeku zadovoljavaju 57,79% kriterija otvorenosti, dok u ostalim zemljama zadovoljavaju ispod polovine zadatih kriterija otvorenosti: Crna Gora 49,31%, Srbija 42,02% i Bosna i Hercegovina 32,38%.

Skupština Crne Gore (Izvor: Skupstina.me)

Postupanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama

U okviru Regionalnog indeksa otvorenosti, organizacije civilnog društva svake godine podnose istovrsne zahtjeve organima javne vlasti u državama koje su predmet monitoringa. Tokom 2024. godine tema zahtjeva bile su informacije o zaradama, dodacima na zaradu i drugim vrstama isplata zaposlenima i funkcionerima u institucijama.

Prema podacima ovog indeksa, tokom 2024. godine Ministarstvima u Bosni i Hercegovini bio je upućen 41 zahtjev. Na 22 (53,7%) zahtjeva odgovor je stigao u roku, dok je 19 (46,3%) zahtjeva ostalo bez odgovora. Organima uprave je bilo poslano 55 zahtjeva. Na 30 (54,5%) zahtjeva odgovor je stigao u zakonskom roku, a 25 (45,5%) zahtjeva ostalo bez odgovora. Vladama je bilo poslano tri zahtjeva. Na jedan (33,3%) odgovor je stigao na vrijeme, dok na dva druga (66,7%) vlade nisu poslale odgovore.

U tabeli ispod prikazane su rezultate i za države iz regije.

Tabela 1: Postupanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama od javnog značaja (Izvor: Zašto Ne?)

Bosna i Hercegovina ima najveći procenat šutnje uprave - kod ministarstava i organa uprave više od 45% zahtjeva nije dobilo nikakav odgovor.

Saradnja s medijima "po želji"

Ovi podaci pokazuju koliko je zapravo zahtjevno nevladinim organizacijama, aktivistima i medijima doći do informacija što je poseban izazaov za novinare.

Dejan Šajinović, novinar Nezavisnih novina, rekao je da u BiH i dalje ne postoji svijest ni kod javnosti, ni kod institucija da su javne informacije pitanje javnog interesa i da su građani dužni da postavljaju pitanja kako se njihovim novcem raspolaže, a institucije su dužne da javnost redovno i potpuno obavještavaju.

"Ni jedno ni drugo često nije slučaj, građani se često ponašaju kao da to nije njihov novac, a institucije kao da nemaju nikakvu odgovornost prema javnosti o tome kako se novac troši. Primjera za to je mnogo, od autoputeva koji se u Republici Srpskoj grade s kineskim investitorima, pa do misterioznih arbitražnih postupaka kojim se stotine miliona maraka odlijevaju iz budžeta u nepoznate ruke bez ikakvih posljedica", poručio je.

Na pitanje o tome s kakvim se preprekama često susreće kada pokušava doći do informacija, odgovorio je da je često stvar lične dobre volje institucije, portparola ili nadležnog imenovanog funkcionera.

"Neke institucije su samoinicijativno voljne da pružaju informacije, druge se ponašaju kao da ih se to ne tiče. Tako da, kao novinar, znate već koliko ćete imati uspjeha u traženju informacije u zavisnosti od toga kome upućujete pitanja. Često se dešava da dobijete formalni odgovor, ali nemate ključne detalje. Primjera radi, dobijete informacije šta je na dnevnom redu sjednice Vlade Republike Srpske, imate recimo iznos novca koji će biti utrošen za neke namjene, a nemate razloženo po stavkama, niti adekvatna obrazloženja zašto se novac tačno daje", pojasnio je.

Prema njegovim riječima, pozitivno iskustvo ima s Upravom za indirektno oporezivanje BiH, čiji portparol uvijek detaljno odgovara na pitanja i nudi pojašnjenja.

"Dok, recimo, Ministarstvo spojlne trgovine i ekonomskih odnosa BiH nikada ne šalje odgovore, pa im pitanja i ne šaljete jer znate da vam neće odgovoriti", naveo je Šajinović.

Slobodni, nezavisni i profesionalni mediji temelj su svake demokratije (Izvor: Fena)

Urednica portala Klix.ba Nataša Vasić istakla je da uprkos tome što u javnim nastupima zvaničnici iz godine u godinu obećavaju veću transparentnost u radu, čini se da je odgovornost prema javnosti sve manja.

"Političari i institucije koje vode uglavnom daju samo one informacije koje su bezbjedne po njih, pa je tako i česta pojava da se oglašavaju samo u onim medijima gdje znaju da ih neće pitati 'škakljiva' pitanja, a pitanja nezavisnih novinara često ostanu zauvijek neodgovorena", poručila je.

Kazala je da je najčešća prepreka novinarima u radu su neodgovoreni medijski upiti i odbijanje političara i zvaničnika da se uopšte jave na telefon (iz istraživanja koje je navedeno ranije vidljivo je da su upiti koji ostaju bez odgovora česta pojava). Osim toga, nije rijetkost ni da se novinarima prijeti tužbama zbog informacija koje saznaju nezvanično.

Vasić je navela da je Tužilaštvo BiH najpoznatiji primjer netransparentnosti i neblagovremenog informisanja javnosti s obzirom na to da je ova institucija, čije su pravovremene informacije od velikog značaja za javnost, odlučila da na upite odgovora samo petkom, a često novinari ne dobiju odgovore ni na taj obećani petak.

"To je praksa koja je šokirala svakog glasnogovornika u BiH s kojim sam razgovarala, ali u Tužilaštvu BiH ne vide problem", rekla je.

Obratili smo se i novinaru Zoranu Krešiću iz Večernjeg lista BiH. On je kazao da se transparentnost institucija u Bosni i Hercegovini u kontekstu saradnje s novinarima može ocijeniti kao relativno zadovoljavajuća, ali to je prvenstveno rezultat specifičnih okolnosti u kojima ove institucije funkcionišu.

"Polarizacija i duboke političke podjele u društvu značajno utječu na otvorenost i spremnost institucija da dijele informacije. Iako postoje segmenti institucija koje, unatoč općoj atmosferi, nastoje održati komunikaciju s novinarima na zadovoljavajućoj razini, cjelokupna slika ostaje pomalo sklonjena ka nepoštovanju principa transparentnosti, osobito kada se radi o osjetljivim pitanjima. S obzirom na to da su mnoge institucije pod utjecajem političkih i interesnih grupa, njihov odgovor prema novinarima može biti selektivan i često ovisi o trenutnoj političkoj situaciji. Polarizacija među novinarima, medijima i institucijama dodatno komplicira ovu situaciju, jer se često odgovori selektivno daju samo određenim novinarskim kućama ili novinarima koji nisu smatrani prijetnjom", istakao je.

Zoran Krešić je naveo da je jedan od glavnih izazova s kojima se novinari susreću u Bosni i Hercegovini, pri pokušaju dobivanja informacija, prešutni zid šutnje, koji često uključuje neodgovaranje na upite ili izbjegavanje pružanja relevantnih informacija. To je osobito izraženo kada su u pitanju osjetljive ili škakljive teme, koje mogu izazvati političke ili društvene kontroverze.

"Ponekad dolazi do situacija u kojima se jednostavno ignoriraju zahtjevi za informacijama, a teme koje su od javnog interesa često se minimiziraju ili potpuno zanemaruju. Često se suočavamo s nepotpunim ili poluinformiranim odgovorima, što otežava novinarima da pruže točne i sveobuhvatne informacije javnosti", rekao je.

Krešić je poručio da se pozitivna iskustva koja je imao uglavnom odnose na agencije i ministarstva koja su se pokazala kooperativnim i transparentnim, kao što je primjer Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te agencije koje se bave pitanjima civilnih prava.

"Ove institucije, iako nisu savršene, nastoje odgovarati na upite i pružiti informacije na način koji omogućava novinarima da izvještavaju na temelju činjenica. Ipak, negativna iskustva su također vrlo česta. Na primjer, situacije u pravosuđu, gdje je odgovornost prema javnosti često minimalna, ostavljaju novinare nezadovoljnima", zaključio je.

Mediji/Ilustracija (Izvor: Pixabay)

Kako je BiH kroz zakone pokušala "urediti" ovu oblast?

U BiH je 2023. godine usvojen Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI). Međutim, prema analizi Transparency Internationala, implementacija ovog zakona nije pokazala dobre rezultate, čak je došlo do pogoršanja stanja.

Analiza Transparency Internationala u BiH (TI BIH) je pokazala da novim Zakonom o slobodi pristupa informacijama na nivou BiH nije ubrzano objavljivanje podataka od javnog interesa. Prema iskustvu TI BiH koji godišnje šalje stotine zahtjeva, na objavljivanje nekih ključnih informacijama se čeka duže nego za vrijeme primjere starog zakona. Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara neke žalbe nije riješilo već duže od šest mjeseci, iako je zakonski rok 30 dana. Pored toga, duga lista izuzetaka omogućava vlastima da sakriju brojne informacije od javnog interesa i tako onemoguće medije i civilno društvo da kontrolišu rad institucija i otkrivaju nepravilnosti.

Zabilježen je i paradoks da se Brčko distrikt nakon donošenja državnog zakona iz njega izuzeo i pokrenuo proces pripreme vlastitog zakona. Skupština Brčkog usvojila je Nacrt tog zakona u maju 2025, ali je odmah naišao na kritike, jer predviđa ukidanje prava na žalbu; umjesto žalbenog postupka kod nezavisnog tijela, nezadovoljni tražioci informacija morali bi pokretati sudske postupke19 , što praktično znači veće troškove i sporije ostvarivanje prava.

Na nižim nivoima vlasti također je došlo do određenih promjena.

Vlast Republike Srpske je krajem 2023. ponovo kriminalizovala klevetu, uvodeći drakonske kazne za “uvredu” i “iznošenje lažnih tvrdnji” u medijima. NSRS je u februaru 2025. usvojila i Zakon o posebnim registrima i javnosti rada neprofitnih organizacija, kolokvijalno nazvan “zakon o stranim agentima”. Taj akt obavezuje nevladine organizacije koje dobijaju sredstva iz inostranstva da se registruju kao “strani agenti” i propisuje stroge kontrole nad njihovim radom. Ove su mjere u RS alarmirale međunarodnu zajednicu i domaće aktiviste/kinje, imajući u vidu da efekti ovih zakona ubrzano mogu dovesti do porasta autocenzure. Ustavni sud BiH je u maju 2025. stavio van snage “zakon o stranim agentima”

Bez pažnje nije prošao pokušaj uvođenja cenzure u Federaciji Bosne i Hercegovine početkom 2025. godine. Naime, Ministarstvo pravde Federacije BiH predlagalo je da novim izmjenama Krivičnog zakona sankcioniše novčanom i zatvorskom kaznom objavljivanje ličnih fotografija, snimaka i drugih sadržaja bez pristanka što bi otvorilo prostor za zloupotrebe i nametanje cenzure u javnom prostoru. O tome je ranije također pisao TI BiH. Ipak, predloženi član 193.a Zakona je naknadno izmijenjen te 1. augusta 2025. godine u Službenim novinama objavljen je izmijenjen Krivični zakon FBiH u kojem član 193.a glasi: "Ko grubo kršeći uvjete koji su propisani zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine".

Otvorenost izvršne vlasti u BiH

Zajednički rezultat otvorenosti izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini ove tri institucije za 2023. godinu iznosi oko 48%, što je gotovo pa identičan rezultat u odnosu na prošlu godinu.

U poređenju s drugim državama u regionu, izvršna vlast Bosne i Hercegovine nalazi se na trećem mjestu, nakon Sjeverne Makedonije i Crne Gore, te ispred Srbije, baš kao i prethodne godine.

Potrebno je istaći da prosjek “kvare” entitetske vlade, čiji je nivo otvorenosti i transparentnosti jako nizak i ne prelazi 35%, dok je Vijeće ministara BiH na dosta višem nivou i, po rezultatu, blizu je prvorangiranoj Sjevernoj Makedoniji.

Vijeće ministara BiH je najotvorenija institucija u BiH prema rezultatima Regionalnog indeksa otvorenosti s rezultatom od 73,72%.

Vijeće ministara BiH (Izvor: Euronews BiH)

Iako je rezultat za 2024. godinu blago opao u odnosu na prethodno istraživanje, Vijeće ministara BiH rezultatom je i dalje jako blizu prvorangiranoj Sjevernoj Makedoniji, te je najotvorenija institucija u Bosni i Hercegovini.

Rezultat otvorenosti i transparentnosti Vlade FBiH tokom 2024. godine opao je za oko 3% u odnosu na prethodnu godinu, te ova institucija ispunjava tek 35,55% indikatora.

Vlada Republike Srpske već dvije godine bilježi pad otvorenosti i transparentnosti za nekoliko procenata, te ovogodišnji rezultat iznosi svega 35,47%, iz čega je evidentno da, baš kao i kod Vlade FBiH, i ovdje ima dosta prostora i potrebe za unapređenjem rezultata otvorenosti.

U okviru istraživanja prati se i 41 ministarstvo, od čega je devet na državnom, a po 16 na entitetskom nivou – u FBiH i RS. Prosječan rezultat otvorenosti ministarstava za 2024. godinu iznosi 34%, i pao je za oko 4% u odnosu na prošlogodišnje istraživanje, zbog čega BiH i ovog puta u odnosu na zemlje regije zauzima posljednje mjesto, iza Sjeverne Makedonije, Srbije i Crne Gore.

Uzorak za istraživanje za 2024. godinu, kada je riječ o organima uprave na državnom i entitetskom nivou, obuhvatio je 55 nasumično odabranih organa uprave, čiji rezultat iznosi 32%, što BiH i ovog puta stavlja na posljednje mjesto, iza Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije.

Otvorenost zakonodavne vlasti u BiH

Kada je u pitanju zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini, tokom 2024. godine nije postignut značajan napredak u pravcu izgradnje konstruktivnijeg, transparentnijeg i otvorenijeg parlamentarnog procesa u BiH.

Predstavnički dom (Izvor: PS BiH)

Najotvorenija parlamentarna institucija u BiH je, kao i prethodnih godina, Parlamentarna skupština BiH, s prosječnim rezultatom otvorenosti od 59,87%. Oba doma Parlamenta BiH i ove godine su najotvorenije parlamentarne institucije BiH.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ima prosjek otvorenosti od oko 40,45%, od čega Dom naroda ostvaruje rezultat od 38,65%, a Predstavnički dom od 42,25%. Ovim je došlo do blagog rasta otvorenosti PFBiH od oko 3% u odnosu na prethodnu godinu.

Narodna skupština Republike Srpske, najviši zakonodavni organ u ovom entitetu, ostvarila je rezultat od 39,56%, što predstavlja blagi pad u odnosu na rezultat iz prethodne godine, i ovu instituciju stavlja na posljednje mjesto kada je riječ o otvorenosti parlamenata u BiH.