ADVERTISEMENT

Prema odluci FERK-a, nove cijene struje važe od 1. septembra. Da li je ovo poskupljenje realno? Zašto cijene diže jedna od dvije elektroprivrede u Federaciji BiH? U kakvom je stanju elektroenergetski sektor u Bosni i Hercegovini?

Između ostalog, o tome smo razgovarali sa ekspertom za energetiku i bivšim direktorom Elektroprivrede BiH Amerom Jerlagićem.

"Ovako, rekao bih da, sa aspekta onoga što će učiniti za Elektroprivredu BiH – ništa posebno. Ovi prihodi neće riješiti stanje u kojem se nalazi Elektroprivreda BiH, obzirom da njima nedostaje 2 miliona tona uglja. Dva miliona tona uglja jednako je 2 miliona megavat-sati. Puta cijena električne energije na berzi, na tržištu, od nekih 100 eura ili 200 maraka – to je 400 miliona maraka manje prihoda kad nemate tu proizvodnju. Ovo je, po meni, gotovo kap u moru u odnosu na nedostatak proizvodnje", poručio je.

Blok tarife

Dodao je da Elektroprivredi BiH treba proizvodnja iz termokapaciteta, pa tek onda svi ovi drugi efekti.

Govoreći o blok tarifama, Jerlagič ističe da se radi o diskriminirajućim tarifama.

"Nastavno na to što je to takozvana penal tarifa, suprotna teoriji ekonomije objema. U svakoj ekonomiji objema, da li je u pitanju potrošnja ili proizvodnja, vi ako više proizvodite – imate neke benefite. A kod blok tarife, što više trošite, više plaćate. Znači, klasična penal ili kaznena tarifa. S druge strane, kad kažem diskriminirajuća, neka familija koja ima pet-šest članova domaćinstva vrlo brzo će biti u ovoj plavoj ili crvenoj tarifi. Oni će zelenu tarifu proći za par dana. Međutim, neko ko može imati pet-šest stanova, pet-šest apartmana i sa nekom vrlo malom potrošnjom, uvijek je u nekoj zelenoj tarifi. Blok tarifa, po meni, bi se mogla i smjela donositi isključivo u onim uređenim sistemima gdje imamo socijalne kartone i gdje se svaki stan, svaka nekretnina pojedinca veže za njegovo ime, pa to čini jednu sumu. I onda ćemo znati kada je to tako – da li neko ima tri-četiri stana i da li je izašao iz zelene tarife. Ovako, dok je to neuređeno, dok nemamo socijalni karton riješen u Federaciji, u državi, ovo je, kažem, klasična diskriminacija", pojasnio je.

Na pitanje o lančanim poskupljenjima zbog rasta cijene električne energije, Jerlagić ističe da do toga ne bi trebalo doći, zato što je FERK zadužen da donosi korekciju cijena na zahtjev dvije elektroprivrede u Federaciji, isključivo za takozvano javno snabdijevanje, a to su domaćinstva, to je opšta potrošnja na nivou budžetskih potrošača – škola, domova zdravlja itd. – i javne rasvjete.

"Vidimo iz ove informacije da su danas prihvatili poskupljenje cijene električne energije u blok tarifi za zelenu, plavu i crvenu tarifu, za javno snabdijevanje, ostalu potrošnju i za javnu rasvjetu. Međutim, svi ostali kupci su po novom zakonu o električnoj energiji isključivo tržišni kupci i pravo je jedne ili druge elektroprivrede da tim kupcima na kraju godine ponudi novi ugovor za narednu godinu, koji je po sistemu "take it or leave it" – uzmi ili ostavi. Oni ponude cijenu, ako vam ne odgovara – nađite novog snabdjevača. Tako da je većina industrije, da ne kažem 99%, na modelu tržišnog snabdijevanja i ugovori se sklapaju godina za godinu", istakao je.

Na pitanje o činjenici da Elektroprivreda HZHB nije tražila poskupljenja, Jerlagić je kazao da je prije dvije godine Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna također tražila poskupljenje cijene električne energije, kada Elektroprivreda BiH nije tražila.

"Mi znamo da u Federaciji imamo dvije elektroprivrede, da one posluju svaka zasebno, ali da postoji jedan regulator – FERK – koji nadzire njihovo poslovanje. Tako da u ovom momentu, ako pogledamo bilans Elektroprivrede HZHB, to je elektroprivreda koja ima iz svoje proizvodnje praktično zatvoren bilans potreba. Međutim, taj takozvani dijagram godišnje potrošnje Elektroprivrede HZHB ne odgovara njihovim stvarnim potrebama. Oni imaju viška električne energije u drugom kvartalu – od marta do juna – kada je Ramsko jezero puno, kada se snjegovi tope i kada imaju dovoljno hidroenergije. Međutim, u trećem kvartalu, kada nema dovoljno hidroenergije, a imamo velike potrebe za klima uređajima i strujom tokom čitavog dana – nema solara dalje od šest-sedam popodne – onda oni imaju problem sa nedostatkom električne energije i tada moraju kupovati s tržišta. Tako da u ovom momentu, vjerovatno im je takva matematika da i sa tim cijenama energije koje kupuju na tržištu mogu podmiriti svoje troškove i da nisu imali potrebu da prijavljuju postupak za promjenu cijene električne energije", naveo je.

Propuštene prilike

Govoreći o glavnom problemu Elektroprivrede BiH, naš sagovornik ističe da proces tranzicije traje već više od deset godina.

"U ovih deset godina puno se priča u svijetu o storidžima, odnosno baterijskim sistemima, ili nekim drugim vrstama rezerve. Ako nemamo mogućnost da radimo neku reverzibilnu, pumpnu hidroelektranu koja bi u vrijeme jeftine cijene električne energije – sa puno solara od 11 sati ujutro do 4 sata popodne – pumpala vodu na neku kotu, a onda u toku noći koristila tu vodu za proizvodnju električne energije u uslovima kad nema solarne energije ili kad nema vjetra – to je jedan storidž. Drugi storidž su baterijski sistemi. Trebalo je razmišljati da se u svakom gradu prave određene prostorije u kojima bi bilo 20, 30, 50 MWh storidža i da se uzima jeftina energija u 13, 14, 15 sati popodne ljeti, da se ta energija koristi za punjenje baterija, a da se – naročito kad nema sunca, vjetra, a evo nema ni uglja – tada koristi energija iz storidža. Duga je priča šta se trebalo raditi u elektroprivredi u zadnjih 15 godina sa restrukturiranjem rudnika da ne bismo došli u situaciju u kojoj smo danas. Nažalost, sada smo u situaciji da nedostaje gotovo 2 miliona tona uglja, da nedostaje 2 miliona MWh proizvodnje električne energije, i to je nemoguće vratiti. To je stanje koje se naprosto više ne može promijeniti", pojasnio je.

Dodao je da su izgubljene hiljade sati razmišljanja, odnosno gledanja kako vozovi prolaze.

"Sada su prošli i vozovi, i lokomotive, i kompozicije – čak i zadnja vrata nekog voza su, ja mislim, prošla. Kada je u pitanju bilo kakvo dešavanje oko rudnika i budućnosti termoelektrana – mislim da je tu sve, kažem, davno prošlo. Nije se desio Blok 7 u Tuzli koji se trebao desiti da zamijeni te stare blokove, da ima puno bolju efikasnost – koja je 50% veća nego kod svih ovih starih blokova – ali, kažem, sve je to hipotetika: šta bi bilo, kad bi bilo. Toga više nema. Treba se okrenuti tranziciji", naglasio je.