Katalonski zastupnik Toni Comín je dva puta izabran od strane birača u Španiji, ali ne može biti zastupnik u Evropskom parlamentu zbog pravne kontroverze oko njegove uloge u nastojanjima Katalonije za nezavisnost.
ADVERTISEMENT
Jedne hladne i mračne srijede navečer, Toni Comín hoda hodnicima Evropskog parlamenta u Briselu kao neko ko se osjeća kao kod kuće. Ljudi ga toplo pozdravljaju, kao nekoga koga ne viđaju često – čudna situacija za člana Parlamenta.
Osim što je Comín zastupnik u Evropskom parlamentu samo na papiru. Nema ured, nema asistente, nema zadataka koje treba obavljati i, naravno, nema platnu listu. Čak se i značka koju koristi za ulazak u Parlament razlikuje od onih njegovih kolega.
Zbog složenog pravnog pitanja, ovaj 54-godišnji španski zastupnik je izabrani zastupnik u Evropskom parlamentu, ali ne može djelovati kao takav. Može ući u zgradu s karticom iz prethodnog saziva i uživa parlamentarni imunitet, ali ne može prisustvovati službenim sastancima, sastavljati zakone u odborima ili govoriti na plenarnim sjednicama.
Da bismo razumjeli zašto, potrebno je vratiti se u oktobar 2017. godine, piše Euronews.com.
Sin istaknutog katalonskog socijalističkog političara, Comín je tada bio ministar zdravstva regionalne vlade Katalonije, Generalitat de Catalunya, koja je u to vrijeme pokušavala da se otcijepi od Španije.
Generalitat je čak išao toliko daleko da je promovirao referendum o nezavisnosti Katalonije, što je španska vlada smatrala ilegalnim, ali je uprkos tome održano. Dan izbora obilježila je policijska intervencija, uz neke epizode nasilja.
Katalonska vlada proglasila je nezavisnost 27. oktobra te godine, što je odmah uslijedilo nakon čega je Španija primijenila vanredne ovlasti kako bi uspostavila red. Pet članova Generalitata tajno je napustilo zemlju sljedećeg dana, među njima Comín i tadašnji katalonski predsjednik Carles Puigdemont.
Od tada su njihove priče usko isprepletene.
Traženi od strane španskog pravosuđa zbog pobune, podsticanja na pobunu i zloupotrebe javnih sredstava, dvojica političara sklonila su se u Belgiju, gdje obojica trenutno žive. Španija nikada nije uspjela da ih izruči, uprkos nekoliko pokušaja i dugom nizu pravnih sporova.
Puigdemont i Comín su se također kandidovali na evropskim izborima 2019. godine kao kandidati stranke desnog centra koju su suosnivali, Junts per Catalunya (Zajedno za Kataloniju), i obojica su izabrani u Evropski parlament. Ali im je dozvoljeno da zauzmu svoja mjesta kao zastupnici u Evropskom parlamentu tek 2020. godine, nakon presude Evropskog suda pravde.
Španske izborne vlasti zahtijevaju od svake osobe izabrane u Evropski parlament da lično položi zakletvu u Španiji, što katalonskim bjeguncima onemogućava da preuzmu dužnost bez povratka kući i suočavanja s hapšenjem. Ovu prepreku je konačno uklonio Evropski sud, ali se vratila kada je Comín ponovo izabran 2024. godine.
„Nova presuda je poništila prethodnu, u osnovi tvrdeći da sam zastupnik u Evropskom parlamentu, ali Parlament treba da poštuje odluku Španije o dodjeli mandata“, rekao je Comín za Euronews. „To je razlika između toga da si zastupnik u Evropskom parlamentu i da obavljaš posao zastupnika u Evropskom parlamentu.“
Ovaj paradoks znači da trenutni Parlament ima 719 članova umjesto 720, jer iako katalonski zakonodavac ne može sjediti kao zastupnik u Evropskom parlamentu bez da ga Španija položi zakletvu, ne može biti ni zamijenjen.
Ono što za sada može učiniti jeste da se sastane s kolegama.
„Ovdje sam otprilike dva puta mjesečno, pokušavam održati svoju mrežu kontakata“, rekao je, napominjući da, iako neki španski zakonodavci uopće ne žele razgovarati s njim, drugi to rado čine.
„Imam dobre kontakte s nekim zastupnicima u Evropskom parlamentu iz Zelenih/EFA, iz grupe Ljevica i Obnova Evrope.“
Ostatak svog vremena, kaže, posvećuje političkim aktivnostima i pisanju memoara kod kuće u belgijskom gradu Louvain-la-Neuve.
„To je knjiga od 700 stranica sa svom mojom historijom“, rekao je, našalivši se da još uvijek traži odgovarajući naslov. „Bit će završena do Božića ili malo poslije, a objavljena sljedeće godine.“
Borba iz inostranstva
Tokom osam godina svog samonametnutog egzila, Comín je nastavio da se zalaže za katalonsku nezavisnost, djelujući kao Puigdemontova desna ruka.
Organizacija "Zajedno za Kataloniju" ostala je na vlasti na regionalnom nivou godinama nakon neuspjelog pokušaja nezavisnosti, i iako je sada u opoziciji u katalonskom parlamentu, pomaže španskom premijeru Pedru Sánchezu da ostane na vlasti time što nije glasala protiv nje u prijedlozima za izglasavanje nepovjerenja.
Sánchezova socijalistički orijentisana vlada težila je pomirenju sa katalonskim snagama za nezavisnost, koje su mu dale svoju podršku (ili barem ne opoziciju) u španskom parlamentu u zamjenu za zakon o amnestiji koji pokriva političare uključene u događaje iz oktobra 2017. godine.
Ali nije sve riješeno. Vrhovni sud Španije osporio je primjenu amnestije u vezi sa krivičnim djelom zloupotrebe javnih sredstava; Puigdemont, Comín i drugi su se ponovo obratili Ustavnom sudu protiv Vrhovnog suda, ali dok se pravna borba ne riješi, španski nalog za njihovo hapšenje ostaje na snazi.
„Ne možemo tamo ići, pa se politički sastanci naših stranaka održavaju u Belgiji. Svaki mjesec visoki zvaničnici dolaze ovdje iz Barcelone, a mi se sastajemo u Puigdemontovom mjestu, u Waterloou“, rekao je Comín.
Njegov odnos s glavnim vođom katalonskog separatizma je i politički i emotivan. „Nakon onoga što smo zajedno doživjeli, siguran sam da naše prijateljstvo može preživjeti sve. Mi smo više od stranačkih drugova, mi smo braća u egzilu.“
Zajedno su vodili svoju stranku iz inostranstva kroz niz događaja, uključujući pritvaranja, haotične pokušaje uspostavljanja vlade u egzilu i lične probleme.
Prošlog januara, Comín je optužen za seksualno i psihičko uznemiravanje od strane parlamentarnog asistenta drugog zastupnika u Evropskom parlamentu iz njegove vlastite stranke, koji je podnio formalnu žalbu Parlamentu zbog njegovog navodnog ponašanja. U izjavi objavljenoj u to vrijeme, on je opisao optužbe kao potpuno neosnovane i usmjerene na nanošenje političke štete njemu. Slučaj ostaje suspendovan dok Comín ne bude primljen u Evropskom parlamentu.
Nada na horizontu
Dok je dugoročni cilj Comína i njegovih kolega i dalje nezavisnost Katalonije od Španije, kratkoročni cilj je povratak kući. U godinama od 2016. nije bilo napretka u cilju broj jedan: entuzijazam za nezavisnu republiku iz 2017. godine progresivno je oslabio, Generalitat sada vode katalonski socijalisti koji se protive nezavisnosti, a separatisti u inostranstvu su dobili malo ili nimalo podrške.
Međutim, povratak u Španiju mogao bi biti na vidiku. Ako se odobri potpuna amnestija za katalonske separatističke vođe, oni bi imali pravo da se vrate u Kataloniju bez suočavanja s hapšenjem.
Ovo bi moglo otvoriti put Puigdemontu da pokuša da povrati vlast na regionalnim izborima, dok bi Comínu to omogućilo da položi zakletvu i preuzme svoje mjesto u Evropskom parlamentu. To je najbrži način da postane pravi zastupnik u Evropskom parlamentu, vjerovatniji od njegovih žalbi koje čekaju na sudu, i on se osjeća optimistično.
„Imam 90% mogućnosti da to uspijem prije kraja mandata“, rekao je.
Nedostaje mu pravi rad Parlamenta, mogućnost da izrađuje politike i vodi političke bitke, poput ukidanja patenata za vakcine koje je vodio u prethodnom zakonodavnom sazivu.
Ali još više od toga, nedostaje mu Katalonija, kao i njegov partner i kćerka, koja tamo pohađa srednju školu. Prisjeća se slobode putovanja nazad u svoj rodni grad, Barcelonu, i uzdiše.
„Osjećaj boravka u egzilu je kao očinstvo, ali suprotno: ne možete zamisliti koliko je bolno dok to sami ne iskusite.“