ADVERTISEMENT

U srcu njemačke prijestolnice, ponovo se rasplamsala žestoka politička debata o granicama vjerske slobode u javnoj sferi.

Grupa Zelenih Bundestaga podnijela je prijedlog za ukidanje berlinskog Zakona o neutralnosti ("Neutralitätsgesetz"), zakona koji zabranjuje javnim službenicima - uključujući nastavnike, policajce i sudsko osoblje - nošenje vidljivih vjerskih simbola dok su na dužnosti.

Prijedlog je gurnuo Berlin u širi evropsku debatu o presjeku sekularizma, vjerske slobode i neutralnosti na radnom mjestu.

Širom kontinenta, različiti pravni i kulturni pristupi ističu nedostatak konsenzusa o tome da li vjerski simboli - a posebno islamske marame i velovi - trebaju biti dozvoljeni u državnim institucijama.

U podijeljenoj Evropi, nacionalni identiteti, historijska iskustva i politički prioriteti duboko utiču na to kako društva reaguju na vjersko izražavanje u javnom životu, piše Euronews BiH.

Od općih zabrana u Belgiji i Francuskoj do popustljivijih stavova u Švedskoj i Španiji, rješavanje ovog pitanja na kontinentu ostaje predmet proučavanja u kontrastu.

Dok su neke nacije težile neutralnosti, druge daju prioritet inkluziji - a mnoge se bore da pronađu ravnotežu između ta dva.

Španija: Pravna tišina, lokalna diskrecija

Španija nema nacionalno zakonodavstvo o ovom pitanju, ostavljajući odluke na diskreciju škola i institucija.

Vrhovni sud je 2013. godine podržao odluku madridske srednje škole da isključi učenicu koja nosi hidžab, postavljajući presedan, ali ne i standard.

Dok su islamske grupe naglasile da španski Ustav i sporazum o saradnji iz 1992. godine zajedno štite pravo na nošenje vjerske odjeće, Ministarstvo obrazovanja nije dalo prioritet nacionalnim smjernicama, tvrdeći da su takvi slučajevi rijetki i da se mogu riješiti na lokalnom nivou.

Francuska: Sekularizam kao državna doktrina

Francuska provodi jedno od najrigidnijih tumačenja sekularizma na kontinentu. Svi radnici u javnom sektoru - od državnih službenika do pripravnika - moraju se suzdržati od izražavanja vjerskih, filozofskih ili političkih uvjerenja na bilo koji vidljiv način.

Ova stroga neutralnost nije samo politika, već stub Francuske Republike, osmišljen da očuva nepristrasnu javnu sferu.

Belgija: Sigurnost i kohezija iznad vidljivosti

Belgija je implementirala neke od najstrožih mjera u Evropi u vezi sa pokrivanjem lica. Godine 2011. postala je druga zemlja nakon Francuske koja je zabranila veo koji prekriva cijelo lice u javnosti, opravdavajući taj potez razlozima javne sigurnosti i društvene integracije.

Iako samo mali broj žena u Belgiji nosi nikab ili burku, Evropski sud za ljudska prava potvrdio je zabranu 2017. godine, presudivši da je u skladu sa širim principima rodne ravnopravnosti i javnog reda.

Portugal: Pravna neutralnost, selektivna primjena

Portugal ne zabranjuje eksplicitno vjerske simbole, ali dozvoljava institucijama - i javnim i privatnim - da sprovode neutralne kodekse odijevanja, sve dok se oni primjenjuju jednoobrazno.

Cilj je zaštititi zaposlenike od vjerskog pritiska, a istovremeno osigurati da radna mjesta ostanu ideološki neutralna.

Austrija: Proširenje obima zabrane

Austrija je slijedila taj primjer zakonom iz 2017. godine kojim se zabranjuje nošenje pokrivala za lice u javnim prostorima, uključujući islamske velove i sve predmete koji prekrivaju crte lica, poput kaciga i maski. Vlada je kao razlog navela javnu sigurnost i društvenu koheziju.

Iako se pojavio prijedlog za proširenje zabrane na mlade djevojčice u školama, Ustavni sud je 2020. godine poništio dio ovog zakona, presudivši da je zabrana nošenja hidžaba za djevojčice mlađe od 10 godina diskriminirajuća.

Danska: Potpuna zabrana nošenja pokrivala za lice

Danska je 2018. godine uvela potpunu zabranu nošenja pokrivala za lice na svim javnim mjestima. Zakon, koji zabranjuje bilo kakvu odjeću koja prekriva lice - uključujući burke i nikabe - opravdan je prvenstveno razlozima javne identifikacije i društvene transparentnosti.

Nizozemska: Djelomična ograničenja u ključnim institucijama

U Nizozemskoj, zakon iz 2019. godine ograničava nošenje pokrivala za lice u određenim javnim okruženjima - kao što su škole, bolnice i javni prijevoz - gdje se jasna komunikacija i identifikacija smatraju neophodnim.

Iako nije potpuna zabrana, ona odražava rastuću sklonost ka regulisanju vjerskog izražavanja u državnim prostorima.

Italija: Zakon iz drugog doba

Italija nema posebnu zabranu vjerskog odijevanja, ali zakon protiv terorizma iz 1975. godine zabranjuje pokrivanje lica u javnosti.

Iako prvobitno nije bio povezan s vjerskim odijevanjem, ovaj zakon se povremeno koristio kako bi se ograničilo nošenje nikaba i burke u određenim javnim ili sigurnosno osjetljivim okruženjima.

Švedska: Sloboda na prvom mjestu, lokalni otpor

Švedska nema nacionalnu zabranu vjerskog odijevanja, a veo je i dalje dozvoljen u javnom životu. Nacionalni pristup favorizira individualna prava, iako su neke općine pokušale nametnuti ograničenja specifična za škole, pozivajući se na integraciju i rodnu ravnopravnost. Ovi potezi su izazvali debatu, ali još nisu preoblikovali nacionalnu politiku.

Grčka: Pravna zaštita s praktičnim ograničenjima

Grčki zakon nudi snažnu zaštitu od diskriminacije na osnovu religije u zapošljavanju i javnim službama. Ipak, praksa je ponekad pričala složeniju priču. U jednom slučaju iz 2022. godine, bolnica je zabranila studentici sestrinstva da nosi maramu tokom prakse, pozivajući se na uniformne propise.

Grčki ombudsman presudio je da politika ne krši zakone o borbi protiv diskriminacije, predstavljajući to kao pitanje kodeksa oblačenja, a ne vjersko.

Bugarska: Zabrana s izuzecima

Bugarska je 2016. godine uvela nacionalnu zabranu pokrivanja lica u javnosti, pozivajući se na sigurnost i društvenu koheziju. Iako zakon dozvoljava izuzeća u vezi sa zdravljem ili zanimanjem, on odražava šire napore za regulisanje vidljivih izraza islamske vjere.

Hidžab, koji ostavlja lice otkrivenim, ostaje dozvoljen i još uvijek ga često nose muslimanke širom zemlje.