Napor Donalda Trumpa da postigne sporazum između Rusije i Ukrajine uznemirio je Evropljane i potaknuo strahove da će njihova sigurnost biti nepopravljivo oslabljena.
ADVERTISEMENT
Donald Tramp želi da postigne dogovor o okončanju rata Rusije protiv Ukrajine. Šta bi moglo poći po zlu? Za Evropu, čini se, skoro sve.
Više od sedmicu dana nakon što je američki predsjednik iznenadno razgovarao sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom i najavio hitan početak pregovora, evropski saveznici i dalje pokušavaju da pronađu uporište u lancu događaja koji se kreće vrtoglavom brzinom.
Činjenica da telefonski poziv nije bio koordiniran s drugom stranom Atlantika i iznenadio je sve, postavila je pozornicu za ono što je uslijedilo: nalet reaktivnih izjava, ogorčenih optužbi i sastanaka u posljednjem trenutku kako bi se zbili redovi i povratilo mjesto Evrope u slučajnom diplomatskom procesu.
"Ako postoji sporazum koji je sklopljen iza naših leđa, on jednostavno neće funkcionirati", rekla je Kaja Kallas, visoka predstavnica EU. "Potrebni su vam Evropljani da provedu ovaj dogovor."
Bijela kuća, međutim, nije bila zabrinuta. Trump je potom poslao delegaciju u Saudijsku Arabiju na prve razgovore na visokom nivou s ruskim zvaničnicima u više od tri godine. Dvije strane su se složile da "normalizuju" bilateralne odnose i imenuju namjenske timove za unapređenje pregovora o budućnosti Ukrajine, koja nije pozvana na sastanak.
Kallas je reagovala upozorenjem: "Rusija će pokušati da nas podijeli. Ne ulazimo u njihove zamke."
Njene riječi obuhvataju osjećaj slutnje koji se širi cijelim kontinentom, koji strahuje da njegova dugoročna sigurnost sada ovisi o nacrtima jednog jedinog čovjeka.
Evo neiscrpne liste razloga zašto je Evropa na ivici.
(Veoma) loš dogovor
Evropa je bila svjesna divljenja Donalda Trumpa Vladimiru Putinu. Republikanac je jednom nazvao ruskog predsjednika "genijem" i opisao njegovu odluku da pokrene invaziju u punom obimu kao "veliku grešku" koja je "izgledala kao veliki pregovori".
Sada ponovo u Bijeloj kući, Trump je udvostručio – i utrostručio – svoju laskavu retoriku do te mjere da replicira stavove Kremlja. Nakon što se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski požalio na isključenje ove zemlje sa sastanka u Saudijskoj Arabiji, Trump je napao optužujući za rat "napadače", a ne agresora.
"Tu ste već tri godine. Trebali ste to završiti prije tri godine. Nikada niste trebali započeti", rekao je novinarima.
Zelenski je odgovorio da Trump "nažalost živi u prostoru dezinformacija", što je Trump pratio nazivajući Zelenskog "diktatorom bez izbora", što je izazvalo bijes međunarodne zajednice. (Ukrajinski ustav zabranjuje održavanje izbora po vanrednom stanju.)
Optužujuće riječi izazivaju ozbiljne sumnje u Trumpovu sposobnost (ili spremnost) da bude nepristrasan, fer moderator između dvije strane. Rusija dolazi za sto sa jačom pregovaračkom rukom, jer ima veću vojsku, ekonomiju i teritoriju od Ukrajine.
Ako Trump od samog početka stane na stranu Rusije, ravnoteža će se nepovratno nagnuti protiv Zelenskog. To će omogućiti Putinu da osigura većinu, ako ne i svu, ukrajinsku teritoriju koju su ruske snage okupirale, a procjenjuje se na oko 20 posto teritorije Ukrajine.
Bijela kuća je već rekla da su željeni povratak Ukrajine na granice prije 2014. i članstvo u NATO-u "nerealni" ciljevi koji bi trebali biti isključeni iz bilo kakvog rješenja s Rusijom. Američki stav je u skladu s razmišljanjem Kremlja, koji je iskoristio plan Kijeva da se pridruži vojnom savezu kao izgovor da opravda invaziju.
Marco Rubio, američki državni sekretar, upozorio je da će "ustupke" morati učiniti "sve strane". Do sada je Trumpova administracija stavljala teret na Ukrajinu.
Evropljani se sada plaše da će Trump, tražeći PR pobjedu mirovnog posrednika, natjerati Ukrajinu da prvo prihvati hitni prekid vatre, a zatim i vrlo nepovoljan sporazum.
Nakon što je prisustvovao vanrednom samitu u Parizu, španski premijer Pedro Sánchez je insistirao na tome da svaki dogovor treba da izbjegne "iste greške" iz prošlosti i da rezultira "lažnim osjećajem zatvaranja konflikta" koji bi Kremlj mogao iskoristiti za nastavak svoje imperijalističke agende.
"Ovo nije vrijeme da Putinova Rusija anektira teritorije koje nisu njene vlastite", rekao je on.
Njegov poljski kolega Donald Tusk bio je grublji: "Prisilna kapitulacija Ukrajine značila bi kapitulaciju cijele zajednice Zapada. Sa svim posljedicama ove činjenice. I neka se niko ne pretvara da to ne vidi."
Drakonski termini
Na globalnoj pozornici, Trump je izgradio reputaciju sljedbenika transakcione diplomatije koja oponaša njegove prošle poslove kao mogula nekretninama na Manhattanu. Nedavno je iznio neobičan plan da preuzme devastirani pojas Gaze i pretvori ga u "Rivijeru Bliskog istoka", raselivši gotovo 2 miliona Palestinaca u tom procesu.
Sa Ukrajinom on ne želi samo mir. On također želi posao.
Ranije ovog mjeseca, predsjednik je poslao svog ministra finansija Scotta Bessenta u Kijev kako bi predstavio sporazum kojim se Americi daje pristup ukrajinskim mineralima rijetkih zemnih minerala, koje je Zelenski ranije predstavio kao polugu da osigura Trumpovu podršku, uvjeri američke kompanije da krenu u Ukrajinu i odvrate novi ruski napad.
Ali ono što je Bessent stavio na sto je Ukrajince zaprepastilo.
Prema The Telegraphu, koji je dobio kopiju sporazuma, SAD su predložile 50 posto udjela u prihodima od eksploatacije, 50 postp udjela u vrijednosti "svih novih dozvola izdatih trećim stranama" i "pravo prečeg odbijanja" na izvoz u druge zemlje. Dogovor bi bio regulisan njujorškim zakonom i pokrivao bi pristup ukrajinskim mineralima, nafti, gasu, lukama i "ostaloj infrastrukturi (prema dogovoru)", što znači da bi mogao ići i dalje.
List je sporazum opisao kao "kolonizaciju", a uslove kao "gore od finansijskih kazni nametnutih Njemačkoj i Japanu nakon njihovog poraza 1945. godine".
Zelenski je odbacio prijedlog zbog neuspješne zaštite interesa Ukrajine i pružanja sigurnosnih garancija protiv Rusije. Ali malo je vjerovatno da će Trump odustati: obećao je da će nabaviti kritične materijale u vrijednosti od 500 milijardi dolara kao neku vrstu otplate za američku pomoć.
Odustajanje od takve sume bi ozbiljno ugrozilo obnovu Ukrajine i prisililo Evropu da plaća još veći dio računa. Zanimljivo je da je Trumpova cifra gotovo jednaka procijenjenoj cijeni oporavka Ukrajine: 486 milijardi dolara u narednoj deceniji.
Nezgodan položaj Evrope
Jedan od najočiglednijih razloga zašto je Evropa u stanju panike zbog Trumpovih pregovora je taj što je izostavljena iz njih.
Američki predsjednik održao je razgovor s Putinom bez prethodnog savjetovanja sa zapadnim saveznicima, razbijajući jedinstveni front koji je izolovao ruskog lidera skoro tri godine. Najavljujući početak razgovora, Trump se pobrinuo da proces uokviri isključivo u formatu trojice: Putina, Zelenskog i sebe.
Keith Kellogg, američki specijalni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju, kasnije je potvrdio da Evropi neće nedostajati mjesto za pregovaračkim stolom i da će se jednostavno konsultovati tokom cijelog procesa.
Komentari su izazvali šokove širom kontinenta: Evropa je najveći dobavljač pomoći Ukrajini (132 milijarde eura u poređenju sa 114 milijardi eura iz Amerike) i vidi svoju budućnost suštinski povezanu sa stabilnošću zemlje. Odlukom o jednom odlučuje se o drugom.
"Evropska sigurnost je na prekretnici. Da, radi se o Ukrajini - ali i o nama", rekla je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.
"Ukrajina uvijek mora biti uključena", rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. "Moraju se uzeti u obzir sigurnosni problemi Evropljana."
Zabrinutost je izazvala sugestija Marka Rubija da će EU biti pozvana za sto tek kada dođe vrijeme da se Kremlju odobri ublažavanje sankcija, produbljujući utisak da se blok tretira kao pasivni gledalac, a ne kao aktivni igrač.
Rubiov stav je u suprotnosti sa zvaničnim ciljem EU da natjera Rusiju da plati za svoju agresiju. Brisel je nedavno dao zajam od više milijardi za Kijev koristeći zamrznutu imovinu Rusije kao kolateral. Ako bi novac bio oslobođen, kao što je Kremlj tražio, zajam bi se raspao i kapital bi ostao obavezan za otplatu.
Za Nicolaia von Ondarza, višeg istraživača na njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove (SWP), javne izjave Trumpove administracije u vezi s Ukrajinom već predstavljaju najgori scenario za Evropu.
"Ne samo da SAD pokušavaju pregovarati o evropskoj sigurnosnoj arhitekturi bez Evropljana, već i daju Rusiji velike diplomatske prednosti prije nego što su pregovori čak i započeli, javno prihvatajući sve tačke razgovora Rusije", rekao je von Ondarza.
"Ovo je maksimalni izazov. I oni (evropski saveznici) će morati da pokažu snagu u podršci Ukrajini, omogućavajući joj da kaže 'ne' bilo kom rusko-američkom sporazumu i hitno ulažu u sopstvenu odbranu."
Ko je spreman uvesti svoju vojsku?
Ako izostavljanje sa pregovaračkog stola nije bilo dovoljno alarmantno, ono što bi moglo biti sljedeće za Evropljane lako bi to moglo postati.
Trumpova administracija poslala je upitnik evropskim prijestolnicama u kojem se raspituje o njihovoj spremnosti da rasporede vojnu misiju kako bi zaštitili budući mirovni sporazum. U isto vrijeme, međutim, američki ministar odbrane Pete Hegseth je jasno stavio do znanja da njegova zemlja neće vršiti činove na terenu i da bilo koja mirovna misija "ne bi trebala biti obuhvaćena" članom 5 NATO-a o kolektivnoj odbrani.
Nakon samita u Parizu, britanski premijer Keir Starmer izjavio je svoju namjeru da pošalje vojnike u Ukrajinu zajedno sa drugim nacijama ako se nađe rješenje. Ali, on je naglašeno dodao da "mora postojati zaštitni mehanizam SAD jer je američka sigurnosna garancija jedini način da se Rusija efikasno odvrati od ponovnog napada na Ukrajinu".
Danska premijerka Mette Frederiksen rekla je da je njena zemlja "otvorena" za ideju očuvanja mira, ali je istakla da će biti potrebno učešće Amerike da bi ona uspjela. "Jedna vrlo važna stvar je kako će Amerikanci gledati na ova pitanja", rekla je ona. "Hoće li podržati Evropljane u slučaju 'čizama na zemlji'?"
Nasuprot tome, njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je debata bila "potpuno preuranjena" i Donald Tusk je insistirao da su njene trupe potrebne za zaštitu granice s Bjelorusijom.
Nesuglasice odražavaju rastući očaj među Evropljanima dok razmišljaju o teškoj piluli za progutanje: SAD će voditi pregovore o sporazumu, a onda će od Evrope, nakon što bude ostavljena izvan prostorije, biti zatraženo da dogovor funkcionira, uglavnom samostalno i uglavnom bez sigurnosnog kišobrana NATO-a.
Nepopravljivo slabiji
Uznemirenju Evrope doprinosi i činjenica da, bez obzira na to da li je postignut dogovor između Zelenskog, Putina i Trumpa, SAD su spremne da postepeno smanje svoje vojno prisustvo na kontinentu, koje datira još iz ere Hladnog rata, kada je Washington bio pakleno spreman da spriječi širenje Sovjetskog Saveza.
Od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, broj američkih vojnika stacioniranih u Evropi porastao je na oko 100.000. Međutim, prema Pete Hegsethu, SAD više neće biti "primarno" fokusirane na Evropu, već će se okrenuti regionu Pacifika kako bi odvratile rat s Kinom, te granici s Meksikom kako bi obuzdale neregularne migracije.
"Ne možete pretpostaviti da će američko prisustvo trajati zauvijek", rekao je Hegseth tokom svoje prve posjete Poljskoj.
Izgledi da se od Evrope traži da zaštiti krhko, moguće neodrživo rješenje između Ukrajine i Rusije, dok SAD postepeno povlače svoje vojnike sa evropskog tla, čini se da je recept za katastrofu koju lideri žele spriječiti.
"Ne smije biti podjele sigurnosti i odgovornosti između Evrope i SAD, što znači da se NATO zasniva na činjenici da uvijek djelujemo zajedno i da smo zajedno u opasnosti i da kroz to garantujemo našu sigurnost", rekao je Olaf Scholz.
"To se ne smije dovoditi u pitanje. Moramo to imati na umu", dodao je on.
Donald Tusk je rekao: "Bez podrške Sjedinjenih Američkih Država, teško je zamisliti efektivno garantovanje sigurnosti, tako da je ova saradnja zapravo neophodna."
Odsustvo Amerike rizikuje stvaranje strateškog otvaranja za Putina da ispuni svoj teško izboreni cilj raskida transatlantskog saveza, koji je do sada bio glavni bastion protiv njegove fiksacije da ponovo potvrdi rusku sferu uticaja.
Događaji iz februara 2025. mogli bi biti zapamćeni kao "prava prekretnica" kada su američki sigurnosni interesi postali "fundamentalno drugačiji" od evropskih, kaže Jana Puglierin, viši politički saradnik u Evropskom vijeću za vanjske odnose.
"Trump bi mogao učiniti ustupke koje je Biden odbio učiniti u decembru 2021. godine, na primjer u vezi sa stacioniranjem američkih trupa i sistema naoružanja u istočnoj Evropi ili ruskim vetom na dalje proširenje NATO-a", rekao je Puglierin. "Evropa rizikuje da ostane nemoćna po strani jer se temelji evropske sigurnosti urušavaju."