Konzervativci i progresisti intenziviraće napore da oblikuju budućnost Rimokatoličke crkve u nadolazećim danima dok se 135 kardinala priprema za izolaciju u Sikstinskoj kapeli kako bi izabrali nasljednika pape Franje.
ADVERTISEMENT
Grupa kardinala koja će glasati za nasljednika manje je predvidljiva nego ikad prije, a velika većina nema iskustva s papinskom konklavom.
Mnogo šira geografska rasprostranjenost kardinala doprinosi neizvjesnosti. Osam od 10 onih koji imaju pravo glasa u konklavi imenovao je papa Franjo u posljednjih 12 godina. Dvadesetorica su postali kardinali tek u decembru prošle godine. Mnogi se nikada nisu sreli prije nego što su prošle sedmice nakon papine smrti prošlog ponedjeljka otišli u Rim.
Očekuje se da će papinska konklava započeti zvanična vijećanja sljedeće sedmice. Ali diskretne ad hok rasprave i lobiranja u vatikanskim hodnicima, blagovaonicama i veličanstvenim vrtovima posljednjih su se dana zahuktali.
"Zapravo, razgovori vjerovatno traju već neko vrijeme, sigurno od početka ove godine, jer je putanja zdravlja pape Franje jasna", rekao je Miles Pattenden, istoričar Katoličke crkve na Oksfordu.
Vatikanski promatrači identifikovali su više od 20 kardinala kao papabile – kandidate za papinstvo. Međutim, malo je favorita na početku procesa prošlo kroz uzastopne krugove glasanja.
Godine 2013. Jorge Mario Bergoglio nije se smatrao papabileom, ali do kraja konklave bio je papa Franjo, piše Guardian.
Neki kardinali za koje se smatra da nisu u trci vjerovatno će forsirati svoje omiljene kandidate, posebno među manje iskusnim kolegama. Među onima koji će vjerovatno lobirati za konzervativnog nasljednika Franje su Raymond Burke, američki biskup koji podržava Donalda Trumpa, i Gerhard Muller, Nijemac koji je prošle sedmice upozorio da bi se crkva mogla podijeliti ako se ne izabere ortodoksni papa. U progresivnom taboru su Jean-Claude Hollerich iz Luksemburga, Timothy Radcliffe iz Velike Britanije i Michael Charney iz Kanade.
Kritičari su optužili Franju da je napunio kardinalski kolegijum svojim pristašama u više od 100 imenovanja tokom njegova papinstva.
"Istorijski gledano, nijedan papa nije mogao kontrolisati izbor svog nasljednika. Bilo je jasnih konzervativaca i progresivaca među kardinalima, ali 'to je spektar'. Postoje neki koji imaju konzervativna stajališta o određenim pitanjima, ali liberalna stajališta o drugim pitanjima – na primjer, seksualnost i klimatske promjene. Franjo je bio skloniji promovisati svoju ideološku sabraću, ali nije isključivo imenovao one za koje se činilo da se slažu s njim. Imao je druge prioritete - učiniti kardinalski kolegijum što je moguće inkluzivnijim, što je značilo izabrati ljude iz vrlo malih katoličkih zajednica poput Irana, Alžira i Mongolije i balansirati ga dalje od njegovih bogatih centara Evrope i Sjeverne Amerike", rekao je Patenden.
Godine 2013. više od polovine kardinala izbornika bili su Evropljani.
Sada je udio pao na 39 odsto, dok 18 odsto dolazi iz Azije, 18 odsto iz Latinske Amerike i Kariba, a 12 odsto iz subsaharske Afrike. Franjo je takođernastojao smanjiti dobni profil kardinalskog kolegijuma. Sedam imenovanih u decembru prošle godine bilo je mlađe od 60 godina, a jedan – Mikola Bičok, biskup rođen u Ukrajini - ima samo 44 godine.
Kardinali su imenovani iz Perua, Ekvadora, Alžira i Irana u pokušaju da se ravnoteža skrene s Evrope. Prvo glasanje održaće se ubrzo nakon sazivanja konklave, a zatim svako jutro i poslijepodne dok kandidat ne osigura dvotrećinsku većinu. Kardinali će biti "pod prilično velikim pritiskom da izaberu prilično brzo. Oči svijeta uprte su u njih, a katolički vjernici mogli bi biti pomalo uznemirujući ako su još uvijek na konklavi u junu ili julu", rekao je Pattenden.
U prošlom vijeku većina konklava trajala je dva do tri dana.
Najduža konklava, u 13. vijeku, trajala je dvije godine i devet mjeseci, a najkraća je bila 1503. godine kada je rezultat došao u roku od nekoliko sati.
Favoriti za Franjinog nasljednika su Pietro Parolin, šef vatikanske diplomatije, i Luis Antonio Tagle, filipinski kardinal.