"Ujedinjene nacije su postale platforma za tirane i megafon za ljude koji mrze Ameriku. Trebalo bi da prestanemo da plaćamo za to i da stavimo Ameriku na prvo mjesto", napisao je republikanski senator Mike Lee na društvenoj mreži X, nakon što je uputio nacrt zakona za povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz UN-a.
ADVERTISEMENT
Kako bi ovaj nacrt postao zakon i omogućio povlačenje SAD-a iz UN-a, potrebno je da prođe Senat i Predstavnički dom, te da ga potpiše predsjednik Donald Trump. Ono što je Lee predložio, sa još dvoje senatora Republikanske stranke Marshom Blackburn i Rickom Scottom, je i povlačenje SAD-a iz Sporazuma o sjedištu UN-a u New Yorku iz 1947. godine, te zabranu korištenja imovine i objekata Vlade SAD-a za sve službenike i tijela UN-a.
Predlaže se i ukidanje finansiranja UN-a i njegovih agencija, osim kako bi se olakšao prekid članstva, zabrana ponovnog ulaska u organizaciju bez odobrenja Senata, kao i prekidi i zabrane učešća SAD-a u mirovnim misijama Ujedinjenih nacija.
Predlagač nacrta zakona (Izvor: AP Photo/Jose Luis Magana)
"Ovo nije prvi put da SAD izlazi s takvom idejom. Odmah nakon Hladnog rata, George Bush stariji u svom jedinom mandatu pokrenuo je tu ideju na način da je predložio da SAD prestanu finansirati Ujedinjene nacije. U slučaju gubitka američkog finansiranja, Ujedinjene nacije u ovakvom kapacitetu kakav je danas prestaju da postoje, jer finansijski ne bi mogle da opstanu. Tada je Bush rekao da Ujedinjene nacije, na način kako funkcionišu, ugrožavaju suverenitet Amerike i da oni to ne žele da dozvole. Međutim, pošto je on izgubio mandat i nakon njega je došla demokratska vlast u Americi, koja je u tom smislu bila liberalnija, ta ideja je bila ostavljena po strani", podsjeća profesor međunarodnih odnosa sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja za Euronews BiH.
On kaže da izlazak SAD-a iz UN-a nije nerealna opcija, s obzirom na politiku koju je Trump započeo u ovom kratkom periodu svog drugog mandata.
Miloš Šolaja (Izvor: FB)
"U tom slučaju, mogli bismo govoriti o potpuno drugačijem međunarodnom poretku, u kojem bi moglo doći do većeg broja kriza i ratova. Potrebna je pažljiva analiza u kojoj će se morati definisati šta su tačno Ujedinjene nacije i da li mogu uopšte opstati bez Sjedinjenih Američkih Država. Ukoliko bi se Ujedinjene nacije zaista raspale i nestale sa globalne scene, mogli bismo govoriti o anarhiji kao obliku međunarodnog poretka. Ne vjerujem da bi regionalne organizacije poput EU, Afričke unije, Arapske lige, Merkosura i drugih bile sposobne da održe međunarodnu bezbjednost i red", ističe Šolaja.
Nekadašnji ambasador Bosne i Herceogovine pri UN-u Mirza Kušljugić smatra da će se SAD-e ipak teško odreći mjesta stalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a koja ima pravo veta, samo zarad finansijskih ušteda.
Mirza Kušljugić (Izvor: Mreža za izgradnju mira)
"Najveća posljedica te inicijative bila bi upravo poremećaj Savjeta bezbjednosti i zbog toga mislim da se to neće prihvatiti. Najveća snaga onoga ko je prisutan u Ujedinjenim nacijama je pristup Savjetu bezbjednosti i pravu veta. To je pokriće koje je često korišteno od svjetskih sila, pogotovo kada su u pitanju razne rezolucije koje se odnose na Bliski istok. Bilo je čak i nekih prijedloga, kada je počeo rat u Ukrajini, da se Rusiji oduzme mjesto u Savjetu bezbjednosti. To bi u suštini značilo otvaranje koncepta Ujedinjenih nacija, što nije dobro. Čitav multilateralni sistem, koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, izgubio bi smisao. Može nastaviti da funkcioniše, ali bi suštinski izgubio svrhu. Zato ne vjerujem da će ovakvi prijedlozi proći na svjetskoj sceni", kaže Kušljugić za Euronews BiH.
Profesor Šolaja dodaje da Ujedinjene nacije nisu savršena organizacija, ali da su presudni za održavanje kakve-takve stabilnosti u svijetu.
"Postoje mnoge primjedbe na funkcionisanje UN-a, koje su zaista postale jedan birokratski mastodont, pa nije slučajno što je u okviru ove inicijative Donald Trump pokrenuo i pitanje troškova, kao i pitanje rezultata koje UN donosi. Međutim, bez obzira na to što Ujedinjene nacije nisu uspjele da riješe neke ključne probleme u odnosima velikih sila, posebno onih koje čine Savet bezbjednosti, pa i onih koji nisu tu, a željeli bi da uđu, poput nekadašnjih ratnih gubitnika Njemačke i Japana, one su ipak održavale određeni nivo reda i stabilnosti", zaključuje Šolaja.