ADVERTISEMENT

Crna Gora ima cilj da postane 28. članica Evropske unije do 2028. godine. Međutim, prije toga mora da usvoji i prevede takozvani acquis, odnosno desetine hiljada propisa EU koji čine pravni okvir Unije. U Briselu raste zabrinutost da Podgorica neće uspjeti da završi taj posao na vrijeme.

“Crna Gora će morati da obezbijedi prevode acquis-a na svoj službeni jezik dovoljno vremena prije pristupanja i moraće da obuči dovoljan broj prevodilaca i tumača potrebnih za pravilno funkcionisanje institucija EU nakon pristupanja“, navodi se u pregovaračkom okviru te zemlje sa EU.

Podgorica je značajno ulagala u jačanje svojih administrativnih kapaciteta i uvjerava da će posao biti završen na vrijeme. Međutim, zvaničnici EU rekli su za Euronews da je Evropska komisija počela da razmatra rezervne opcije.

Razlog za to su, između ostalog, zabrinutosti Hrvatske u vezi sa kvalitetom pojedinih prevedenih pravnih tekstova. Zagreb je u bilateralnom sporu sa Crnom Gorom, što bi moglo da uspori čitav proces pristupanja.

Od kada je Hrvatska, posljednja država koja je pristupila EU, postala članica 2013. godine, obim evropskog zakonodavstva gotovo se udvostručio.

Od država kandidata očekuje se da prevedu sve relevantne propise EU na jezik koji će nakon pristupanja biti njihov službeni jezik u Uniji. Institucije EU odgovorne su samo za završnu provjeru prevoda prije objavljivanja u Službenom listu EU, u trenutku pristupanja.

Prevođenje je, međutim, samo jedan dio jezičke pripreme. Neke propise potrebno je prilagoditi institucionalnom okviru države kandidata, na primjer tako što se određuje koje će institucije biti nadležne za njihov nadzor i sprovođenje.

„Službe Komisije su u redovnom kontaktu sa Crnom Gorom i prate dinamiku rada u ovoj oblasti“, rekao je portparol Evropske komisije za Euronews.

Evropska komisija razmatra nekoliko mogućnosti za eventualno privremeno odstupanje od obaveze, uključujući i opciju da Crna Gora koristi neki drugi službeni jezik EU dok ne dobije dovoljno vremena da nadoknadi zaostatak i precizno prevede preostale propise.

Odluku bi donijela Podgorica, ali se hrvatski jezik nameće kao očigledan kandidat. On je jedini službeni jezik EU koji dijeli iste osnovne karakteristike sa crnogorskim jezikom i razumljiv je govorniku crnogorskog.

„Crnogorski standardni jezik pripada istom dijalekatskom kontinuumu kao bosanski, hrvatski i srpski standardni jezici i svi su međusobno razumljivi“, navodi se u nedavnoj studiji o crnogorskom jeziku.

Ipak, to je samo jedna od nekoliko mogućnosti i nije izvjesno da bi takvo rješenje bilo prihvatljivo Crnoj Gori. Pitanja identiteta imaju snažnu političku težinu na Zapadnom Balkanu, a Podgorica se godinama zalagala za međunarodno priznavanje crnogorskog jezika kao posebnog službenog jezika.

Privremena odstupanja od ovakvih obaveza nisu novost.

Malta je svojevremeno postavila presedan. Zbog nedostatka kvalifikovanih prevodilaca dobila je izuzetno, prelazno odstupanje od obaveze da sve pravne akte EU prevede na malteški jezik tokom prve tri godine članstva, nakon pristupanja 2004. godine. Preostali prevodi trebalo je da budu završeni do kraja 2008. godine.

Irska je još jedan primjer, ali sa važnom razlikom. Njeno odstupanje uvedeno je decenijama nakon pristupanja EU, kada je irski dobio status punopravnog službenog jezika Unije. Tada je privremeno suspendovana obaveza prevođenja svih pravnih akata EU na irski.

Drugim riječima, Brisel je već pokazao određenu fleksibilnost i nije tretirao potpun prevod acquis-a kao apsolutni uslov za pristupanje.

Ipak, u slučaju Crne Gore, rješenje koje se na prvi pogled čini najjednostavnijim moglo bi ujedno biti i politički najteže prihvatljivo.