Svakog proljeća, bijele rode ispunjavaju krovove Čigoča, hrvatskog sela koje je toliko blisko pticama da ih mještani doživljavaju kao članove porodice.
U hrvatskom selu Čigoč, rode nisu samo posjetioci – one su stanovnici. Svakog proljeća, bijele rode vraćaju se iz Afrike da se gnijezde na krovovima tradicionalnih drvenih kuća u selu, u tolikom broju da redovno nadmašuju broj ljudi koji tamo žive, piše Euronews.
Zbog ovog fenomena, Čigoč je prije 32 godine dobio titulu prvog evropskog „sela roda“. Za razliku od većeg dijela kontinenta, gdje rode obično grade gnijezda na drveću, liticama ili uz obalu, ovdje su se direktno nastanile u životu sela.
„Ovdje rode grade svoja gnijezda na krovovima štala i kuća, za razliku od drugih dijelova Evrope, gdje se obično nalaze u hrastovim šumama, na liticama ili iznad mora“, kaže Davor Anzil, zaposleni u Informativnom centru Čigoč. „Ovdje žive u bliskom kontaktu i suživotu sa ljudima.“
Čigoč se nalazi u Parku prirode Lonjsko polje, oko 90 kilometara jugoistočno od Zagreba, u najvećem zaštićenom močvarnom području u Hrvatskoj. Bogat ekosistem parka dom je za oko 250 vrsta ptica – više od dvije trećine svih vrsta zabilježenih u Hrvatskoj, uključujući bijele i crne rode.
Obilje hrane usko je povezano sa uspješnim razmnožavanjem roda. Obližnje močvare pružaju obilje žaba, riba, zmija i insekata, što omogućava parovima u Čigoču da odgoje u prosjeku tri do četiri ptića po gnijezdu – približno dvostruko više od evropskog prosjeka od jednog do dva.
Kako stanovništvo Čigoča stari, a mlađi stanovnici sele u gradove, broj roda koje se tamo gnijezde takođe opada, jer se poljoprivredno zemljište koje se nekada koristilo za ishranu sve manje obrađuje.
Uprkos tome, mještani koji su ostali nemaju namjeru da uznemiravaju svoje pernate komšije.
„Rode su bile ovdje prije mene i ne vidim kako bih ikada mogao da uklonim njihovo gnijezdo ili da ih otjeram kada se stalno vraćaju ovdje“, kaže penzioner Marijan Belošević. „To je njihova navika, a ja imam veliko poštovanje prema prirodi.“
Status „Sela roda“ i dalje je predmet lokalnog ponosa i podsjetnik da su u ovom dijelu Hrvatske ljudi i ptice naučili da dijele isti krov.