U dva kancerogena stanja, gojaznost je bila snažno povezana sa lošijim ishodima kao što su recidiv ili smrt.
Prema novoj studiji, djeca s gojaznošću kojoj je dijagnosticiran rak mogu imati lošije zdravstvene ishode, uključujući veći rizik od smrti.
Istraživači iz Kanade analizirali su podatke više od 11.000 pacijenata oboljelih od raka u dobi između 2 i 19 godina, od kojih je 10,5 posto bilo gojazno u vrijeme postavljanja dijagnoze.
Stanja su se kretala od leukemije, karcinoma koštane srži, i limfoma, grupe karcinoma krvi, do drugih tumora, prenosi Euronews.com.
Gojaznost je bila povezana s lošijim ishodima "u cijeloj kohorti", rekli su istraživači u svojim nalazima objavljenim u časopisu Cancer.
Gojazna djeca imala su 16 posto povećanje u riziku od recidiva i 29 posto povećanja rizika od smrti nakon prilagođavanja faktorima kao što su dob, spol ili etnička pripadnost.
Relaps i preživljavanje su izračunati unutar pet godina od postavljanja dijagnoze.
“Naša studija naglašava negativan utjecaj gojaznosti među svim vrstama raka u djetinjstvu. On pruža obrazloženje za procjenu različitih strategija za ublažavanje štetnog rizika od pretilosti na ishode raka u budućim ispitivanjima,” Thai Hoa Tran, pedijatrijski hematolog i onkolog u Univerzitetskom bolničkom centru Sainte-Justine u Montrealu, Kanada i jedan od autora studije, navodi se u saopštenju.
"Također pojačava hitnu potrebu za smanjenjem epidemije gojaznosti u djetinjstvu jer može rezultirati značajnim zdravstvenim posljedicama", dodao je.
Utjecaj pretilosti na zdravstvene ishode bio je posebno jak za pacijente s akutnom limfoblastnom leukemijom, vrstom raka krvi i koštane srži, te za one s tumorima mozga.
Prethodne studije su pokazale "da ćelije masnog [masnog] tkiva igraju aktivnu ulogu u promicanju razvoja tumora, metastaza ili otpornosti na liječenje", napisali su istraživači u svom radu.
Dodali su da “potencijalno nedovoljno liječenje i neodgovarajuće doziranje hemoterapeutskih agenasa ostaju važna briga za gojazne pacijente”.
Studija ima neka ograničenja uključujući korištenje indeksa tjelesne mase (BMI) za određivanje viška težine i gojaznosti.
“BMI ostaje gruba i nesavršena mjera koja ne predstavlja precizno sastav tijela, status uhranjenosti ili nutritivni unos”, napisali su autori.
Ove sedmice, grupa istraživača pozvala je na novi pristup dijagnosticiranju gojaznosti, rekavši da oslanjanje na BMI znači da je stanje vjerovatno previše dijagnosticirano.