Popaj i Tintin, dva klasična stripska junaka, koja su se prvi put pojavila 1929. od 1. januara 2025. su u javnom vlasništvu, što znači da se njihov lik može koristiti bez dozvole ili plaćanja dosadašnjim vlasnicima autorskih prava.
ADVERTISEMENT
Popaja je stvorio strip-crtač E. K. Segar, a prvi put se pojavio u novinama "Thimble Theater" 1929.
Prve riječi izgovorio je kada ga je drugi junak pitao da li je mornar.
"Misliš li da sam kauboj?", sarkastično mu je odgovorio snagator sa lulom i mornarskom kapicom, što je to trebalo da mu bude i poslednja replika. Međutim, zadržao se kao stalni junak, koji će kroz decenije dobiti još mnogo prijatelja i neprijatelja, kao i čudesni izvor snage - konzervirani spanać.
Prvi kratki animirani filmovi sa njegovim likom snimljeni su 1933, tako da oni ostaju pod zaštitom, baš kao i film (1980) Roberta Altmana sa Robinom Vilijamsom u ulozi Popaja i Shally Duval kao Olive.
I inteligentni Tintin, koji je najprije trebalo da bude tek nedjeljni zabavni dodatak Belgijskom listu "Le Vingtième Siècle", od ove Nove godine je u javnom vlasništvu, barem u onom obliku u kom je prvi put predstavljen.
Kasnije inkarnacije, kojih je bilo mnogo, i dalje će biti van domašaja javnosti, piše Euronews.
Prošla godina bila je prekretnica, kada je riječ o isteku autorskih prava, budući da je tada Miki Maus, prva Diznijeva animirana "zvijezda", dospio u javno vlasništvo.
"To je pravi kovčeg s blagom! Postoji na desetine novih stripova s Mikijem u kojima prvi put govori i nosi poznate bele rukavice", kaže Dženifer Dženkins, direktorka Djukovog centra za proučavanje javnog domena.
"Tu su i remek-dela Foknera i Hemingveja, prvi zvučni film Alfreda Hičkoka, Sesila B. Demila i Džona Forda, kao i neverovatna muzika Fetsa Volera, Kola Portera i Džordža Geršvina. Vrlo uzbudljivo", kaže Dženkins.
Romani, filmovi, pjesme...
U javnom su vlasništvu i knjige poput Foknerove "Buka i bijes" i Hemingvejeve "Zbogom oružje", kao i prvi Stajnbekov roman "Zlatni pehar".
Priključiće im se i "Sopstvena soba" Virginije Volf, produženi esej, koji se smatra feminističkom prekretnicom u modernoj književnosti.
U javnom domenu je i "Ucjena" Alfreda Hichkoka, čije je snimanje započeto kao nemi film, ali je tokom produkcije odlučeno da se ipak ubaci zvuk, zbog čega postoje dvije različite verzije.