ADVERTISEMENT

Eksperimentalni nalazi istraživanja, predvođenog Centrom za nauku o emergentnim materijama RIKEN, objavljeni su u novembru prošle godine u naučnom časopisu Science.

Naučnici širom svijeta već dugo pokušavaju da razviju sigurne i održive materijale koji bi mogli da zamijene konvencionalnu plastiku i samim tim, smanje problem zagađenja.

Kako su saopštili autori studije, uprkos tome što danas postoje različiti tipovi biorazgradive i reciklabilne plastike, jedan veliki problem i dalje ostaje nerešen: kada dospiju u okeane, ne mogu da se razgrade zato što nisu rastvorljivi u vodi.

Raspadanjem takve plastike nastaje mikroplastika, odnosno plastične čestice manje od pet milimetara koje štete morskom svijetu i kroz lanac ishrane, dospijevaju i u ljudski organizam.

Izvor: Profimedia

Najčešće korišteni tipovi plastike danas sastoje se od atoma i molekula povezanih snažnim vezama, a koje odolijevaju mikroorganizmima i spoljnim uticajima kao što su voda, svjetlost, kiseonik i toplota. Zbog toga su ovi materijali izuzetno postojani. Ipak, to dalje znači da se nepravilno odložen plastični otpad veoma sporo razgrađuje, zagađujući životnu sredinu.

Sa druge strane, biorazgradivu plastiku iz Japana čine molekuli srednje veličine povezani vezama koje su dovoljno jake za upotrebu, ali se pod određenim uslovima veoma brzo razgrađuju. A ti "određeni uslovi" podrazumijevaju – so.

U slanoj, morskoj vodi raspadanje nove plastike odvija se za svega osam i po sati, dok u običnoj, desalinizovanoj vodi, materijal zadržava svoju strukturu.

Nakon što su otkrili jaku, ali u morskoj vodi razgradivu plastiku, sledeći korak istraživača bio je da testiraju njen kvalitet: novi materijal je netoksičan i nezapaljiv, i moguće ga je preoblikovati na visokim temperaturama baš poput obične plastike.

Ali i dalje od toga... Tim je proizveo plastike različitih tvrdoća i čvrstine koje su u mnogim slučajevima bolje od konvencionalnih plastika. To znači da se materijal može prilagoditi prema potrebi: od tvrde i otporne plastike, preko silikonski mekih pa do elastičnih materijala. Primjena je moguća u 3D štampi, kao i u medicini.

Izvor: Profimedia

Poslije rastvaranja u slanoj vodi, naučnici su uspjeli da povrate 91 odsto i 82 odsto početnih komponenti, što pokazuje da je materijal lako reciklirati.

U zemljištu, plastične folije su se potpuno razgradile za samo 10 dana, pri čemu su zemljištu obezbijedile fosfor i azot – slično kao đubrivo.

"Ovim materijalom stvorili smo potpuno novu porodicu plastika koje su jake, stabilne, reciklabilne, višefunkcionalne i, što je najvažnije, ne stvaraju mikroplastiku", istakao je Takuzo Aida, jedan od autora studije.

Iako obećava mnogo, nova plastika i dalje treba da pređe dug put do masovne upotrebe. Da bi zaista bila održiva zamjena za plastiku kakvu znamo, moraće da se proizvodi u velikim količinama po niskoj cijeni. Dobra vijest je da se ovaj materijal može praviti u vodi i bez zagrijavanja, a jedan od sastojaka je jeftin i lako dostupan, dok se drugi može dobiti jednostavnom sintezom iz komercijalnih hemikalija.

Istraživači sada rade na razvoju novih verzija koje bi pokrile još širi spektar primjene. Fleksibilnost materijala trenutno je slabija u poređenju sa konvencionalnom plastikom, ali tim vjeruje da će i taj izazov uskoro riješiti.