ADVERTISEMENT

Definisan kao autobiografski, pripovjedač donosi priču o ratu, ljubavi, mrznji, ovisnosti, svemu onom što postaje žrtva sopstenih izbora i istorijskih okolnosti. Demistifikujući svaku ideju od rata i religije koje uvijek pronalaze način da smrt drugog za sopstvenu ideju opravdaju.

Kada se sagleda u konktestu književnosti ne može se reći da je u njemu na idejnoj ravni nešto novo, a opet o romanu se i pet godina nakon priča kao da je svjetlost dana ugledao juče.

Moć leži u istini i oslobađanju

Možda moć ovog romana zapravo leži u Istini. Ako nas ništa ne udaljava kao tajna jasna je snaga istine.

U društvu u kojem se obrisi istine i laži više ne razaznaju u tom istom društvu nema istine ni o nama ni o društvu. Kada istine nema ono što strada jeste ljubav i poštovanje.

Nastao iz intimne potrebe da vlastitu priču o sebi kaže svom djetetu, stvoren je roman zbog kojeg ćemo se kao društvo i pojedinci zapitati kada izgovaramo laž u ime čega i koga smo istinu prećutali.

Možda tada budemo oslobođeni.

Jedan od naznačanijih bosanskohercegovačkih umjetnika, Feđa Štukan za Euronews BiH govori o oprostu, patnji i jedinom mogućem trenutku za život.

Feđa Štukan (Izvor: Instagram/Feđa Štukan)

Euronews BiH: Kroz priču koja se temelji na vlastitim iskustvima i patnjama, pišete o ratu, ljubavi, mržnji, ovisnosti, te o sukobu između ličnih izbora i istorijskih okolnosti. Da li je Vaš roman zapravo pokajanje i traženje oprosta od drugih i sebe samog?

Štukan: I pokajanje i oprost mi zvuče prebanalno i neupotrebljivo. Ništa ne može da promijeni stvari koje su se desile i zato mi zvuče kao nešto što bi trebalo da vas oslobodi krivice koje se istinski ne bi smijeli osloboditi samo time što joj prišijemo dvije besmislene i bombastične riječi. Ono što se desilo, desilo se, i treba ga prihvatiti i naučiti živjeti s tim i naučiti lekciju iz toga, tad bi imalo smisla i tad bi to mijenjalo nešto.

Euronews BiH: Niste skloni patosu, gotovo su incidentni momenti kada pričate o emocijama. Ali sa druge strane, Vaš roman nije ništa drugo do patnja, lična i društvena. Bez patnje nema otkrivanja grijeha, čemu je Vas patnja naučila?

Štukan: Shvatio sam da je bespredmetno pokušavati opisati bilo koju emociju, zato se nisam time bavio, shvatio sam da je ispravnije vjerno prepričati tok misli koji onda u čitaocu pokrene identične emocije koje sam ja tad imao. To su trikovi više glumačkog nego spisateljskog zanata i to je ono što radim pred kamerom i na sceni. Što je tačniji tok misli kod lika kojeg tumačim, to tačniju emociju mogu da izazovem i kod sebe i kod publike. To je ono o čemu govorim u teoriji o jedinstvu misli i emocije koju sam nazvao Alsensija. Ako patnja ostane trauma, to može da bude užas. Onda robujete doslovno vlastitim mislima a samim tim i emocijama koje izazivaju patnju. Kao PTSP npr.

Alsensiološki gledano, vaše misli i vaše emocije su jedno a mislima se može upravljati, dakle, može i emocijama, imam bezbroj dokaza za to. Mozak ne smijete pustiti da misli šta on hoće, to neminovno vodi u depresiju, vi ga morate voditi, ako vi ne možete, mozak će se prepustiti nekom drugom, on traži smisao. Ko god mu ponudi smisao on će se okrenuti njemu i prepustiti se. To vam je nacionalizam npr. Ako vi niste u stanju da nađete smisao, pojavi se neko ko ponudi nešto nalik smislu, iako to može da bude besmisleno ali u odnosu na vlastiti besmisao, njegov zvuči smislenije. Tako se proizvode vojske, poslušnici, botovi, batinaši, huligani, sekte…Ja sumnjam da nam je priroda dala toliku memoriju samo zato da bismo se sjećali ružnih stvari i patili. Mislim da se moramo sjećati ružnih stvari da bismo bili mudriji, da bismo znali kako se postaviti u sličnim ružnim situacijama koje nas još očekuju. Patnja je teška škola ali odlična škola.

Euronews BiH: Roman razmatra neizbježnu prisutnost smrti. Jedino njena bliskost nas čini živima. Koliko to opisuje Vas?

Štukan: Smrt nije strašna, smrt ne boli. Jedini stvarni grijeh koji priznajem je zanemariti život i odricati ga se. Ljudi se boje smrti jer se boje nestajanja, ne žele da prihvate ništavilo. Mislim da su svi, duboko u sebi, svjesni da kad dođe kraj, to je kraj, jer zašto bi u protivnom žalili za mrtvima, zar im ne bi trebalo biti drago što je neko njima blizak otišao u bolji svijet. Tuga za mrtvima otkriva da su ljudi, tamo negdje duboko, sigurni u svoju prolaznost. Nezrelo je negirati smrt. Bio sam mrtav puno puta i znam da tamo nema ništa. Ovo nije više pitanje vjere nego čiste empirije. Kad mi neko priča o raju i paklu, mogu samo da klimam glavom i vičem: yes, yes. Kada izgubite strah od smrti tada možete da uradite doslovno sve.

Feđa Štukan (Izvor: Instagram/Feđa Štukan)

"Smrt je ok, život je bolji"

Štukan: To ne znači da samoubilački srljam u smrt, ne radim to. Loše stvari vam se mogu desiti bilo gdje i bilo kad. Sigurnost je iluzija. Svi mi koji se bavimo ovim sportovima (pilot, padobranac), previše smo vremena posvetili razmišljajući o smrti i puno puta smo se pitali: da li zaista vrijedi rizikovati život samo zbog užitka. I svaki onaj koji se nastavio baviti time, došao je do istog zaključka da vrijedi, jer stvarni život se odvija upravo tu i strašno bi bilo odreći ga se. Kad ste blizu smrti, ne postoje ni budućnost ni prošlost, ništa osim jedinog bitnog trenutka, ovog sad. Taj trenutak potpune slobode u kojem se nalazite, to je jedino stvarno vrijeme i toga ste tad potpuno svjesni i ta spoznaja vaš čini neopisivo sretnim. Smrt je ok, ali život je bolji.

Euronews BiH: Glumac ste, izvođačka disciplina po prirodi zahtijeva potvrdu drugog. Koliko to zapravo predstvalja pritisak ili koliko je lako da počne da se živi u očima drugih. Ukoliko ste uspjeli da Vas to ne destabilizuje, kako je živjeti život među ljudima Vaše profesije?

Štukan: Radim ovo isključivo zbog sebe. Ne bavim se time da li ću se nekome dopasti, jer šta god da radite neće se svidjeti svima. Mislim da ljudi koji pokušavaju da se svide svima, promašuju suštinu ovog posla ali i poentu umjetnosti. Ne volim kad neko kupuje poene kod publike duhovitošću ili simpatičnošću ukoliko ne igra striktno komediju. Ja nisam tu da zadovoljavam ni da nasmijavam. Svoj posao smatram puno ozbiljnijim i kompleksnijim. Znam da kad nečemu posvetim puno sati rada, to mora da bude dobro, i kad sam potpuno u materijalu i u situaciji, to osjećam i znam da sam tu u trenutku, prisutan i da tačno djelujem, tad to više nije podložno kritici, ne zanima me da li se to nekome sviđa ili ne, važno je samo da sam tačan, istinit i živ, a da li se to nekome sviđa…to je stvar svakog gledaoca ponaosob. Hoću da kažem, ne tražim potvrdu drugog. Vjerovatno ima puno sujete među glumcima ali nemam vremena ni time da se bavim. Premalo mi je vremena ostalo da ga trošim na to.

Euronews BiH: Živimo zapravo virtuelno doba. Danas je "like" ono što bi vašoj profesiji bio aplauz. Svakodnevno ljudi oko nas traže kroz "like" potvrdu za ručak koji jedu do odjevne kombinacije i sopstvenog izgleda. Kakvo je to vrijeme?

Feđa Štukan (Izvor: Instagram)

Štukan: To je samo drugačije vrijeme i treba da bude tako. Ni nas naši roditelji nisu razumjeli. Puno gostujem po srednjim školama i razgovaram sa mladim ljudima. Njih jednostavno ne zanimaju stvari koje su nas zanimale. Kad uporedim svoju generaciju i ovu novu generaciju, iskreno mislim da smo mi bili gluplji. Jer pogledajte šta je napravila generacija prije, napravili su nezamislive strahote. Pogledajte srednjoškolce i studente u Srbiji, pogledajte kakvu genijalnu stvar rade, moja generacija to nije mogla. Mi smo mudro ćutali i pustili da nam neobrazovani, nevaspitani i nepismeni primitivci nametnu svoje modele ponašanja, vjerovanja, korupciju, zakon jačeg… sjedili smo, čudili se, ćutali i pristajali na to, predali smo sve bez ispaljenog metka a hvalimo se svojim sposobnostima, srčanošću, znanjem i mudrošću. Sreća pa mlađe generacije prepoznaju našu šuplju priču jer vide kakav smo im svijet ostavili. Ustaće i oni, neće ni oni mirno gledati kako upropaštavamo njihovu budućnost kao što smo upropastili svoju.

Euronews BiH: Da li je za Vas umjetnost odbrana ili borba?

Štukan: Umjetnost je ispoljavanje kreativnog instinkta kojeg svi imamo. Ako ste pravilno obrazovani, posjedujete vještine i imate solidne kognitivne kapacitete, logično je da će se vaš kreativni nagon ispoljiti kroz stvaranje, ako nemate ništa od navedenog, onda se vaš kreativni nagon ispoljava kroz destrukciju. Pojednostavljeno: pametni stvaraju, nepametni uništavaju. Ako imate pameti, odnosno kreativnosti, sigurno ćete to koristiti da biste napravili svijet boljim. I odbrana je takođe borba, ali ako je pravilno kanalisana u svrhu opšteg dobra, opravdana je i potrebna, zato su ovakve jadne sredine najbolji tereni za kreaciju, jer imate odmah sa čim da je uporedite.

Slavlje života

(Izvor: Instagram/Feđa Štukan)

Euronews BiH: Bližimo se kraju jednog ciklusa, atmosfera Nove godine i praznika. Kako se Vi snalazite u njoj? Da li je ona za Vas topla i porodična ili ima nešto sto Vas izmesti u samoću?

Štukan: Vjerovatno je problem u meni ali baš nikako ne mogu da shvatim šta se tu tačno slavi pa tom danu i ne pridajem nikakav veći značaj od bilo kog drugog dana u godini. Od svih ljudi koji odu na spavanje večeras, 150.000 ih se neće probuditi ujutru. Svaki dan kad se probudim pomalo likujem i slavim jer sam dobio priliku da živim još jedan dan, pa bio 01.01 ili 01.06, svejedno mi je.

Euronews BiH: Ipak, šta je to što želite za Novu godinu?

Štukan: Da se svi probude i shvate ljepotu i značaj toga što imaju priliku za novi dan. Da pronađu način da u njemu uživaju. Da se smiju što više. Da prestanu gubiti dragocijeno vrijeme pokušavajući odgonetnuti koja je svrha života. Život je svrha života. Pronaći posao koji te ispunjava je vjerovatno najvažnija stvar u životu. Što više kvalitetno provedenog vremena je jedini pametan izbor, jer jednog običnog dana vi ćete vi biti jedan onih 150.000. Taj dan može biti bilo koji, može biti i ovaj, ako se probudite ujutro, cijenite ga.