Monodrama „Ja se zovem lidija deduš“ premijerno je prikazana u banjalučkom pozorištu "Jazavac". Miljka Brđanin u glavnoj ulozi, od početka do kraja komada držala je pažnju publike, koja ju je nagradila dugotrajnim i bučnim aplauzom.
Predstava je nastala po istoimenom djelu autorke Lidije Deduš, a bavi se, pozorišnim sredstvima, egzistencijalnim pitanjima žene.
"Koliko je i da li je uopšte lik lidija deduš nalik na autoricu djela Lidiju Deduš?! Koliko se od čovjekovog identiteta nalazi u njegovom imenu i prezimenu?! Da li lik lidija deduš predstavlja izuzetak ili je tipiziran primjerak savremene žene?!", pitanja su koja postavljaju.
Savremeni način života utjeruje pojedinca u sajber torove, kreirajući sajber duše koje hoće sve instant (instant znanje/informacije, instant hranu, seks, instant boga, pilule, život pa i smrt). Predstava, tretirajući opšta mjesta življenja savremene žene "lidije deduš", otkriva ono pojedinačno, jedinstveno što lidiju deduš razdvaja od svih inih Lidija. Lidija o svom životu progovara transparentno, a predstava uočava razliku između transparentnosti njenog življenja, istinitosti istog, te iznalazi suptilnost duše, čitajući znakove autorke, kojim nas od opšteg u liku/pisanju dovodi do pojedinačnog u liku/pisanju. Nije slučajan izbor da djelo „ja se zovem lidija deduš“ svoj scenski prikaz nađe u formi monodrame, gdje (jedna) glumica Miljka Brđanin pokazuje lidijino življenje.
Insistiranje na terminu pokazuje, ukazuje odsustvo bilo kakve vrste moralisanja, jer svi mi koji postojimo danas i ovdje, trebamo razumjeti jedni druge i treba da čujemo i razumijemo prikriveni krik duše lidije deduš kao prikriveni krik duša svih nas, napisala je rediteljka Radmila Smiljanić.