Loader
Loader
Pronađite nas

Duratović nakon konsultacija kod Minića: Spremni smo učestvovati u vlasti ako ponuda dođe

    Ustavni sud BiH: Neustavan veto Cvijanović i odluka NSRS o Komisiji za spomenike, neustavna i zabrana simbola ARBiH u RS

    Ustavni sud BiH (Izvor: Ustavni sud BiH/Screenshot/YT)
    Euronews.ba
    Objavljeno

    Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da izjava člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović o proglašenju odluke Predsjedništva BiH veoma štetnom po vitalne interese Republike Srpske, kao i odluka Narodne skupštine RS kojom je ta izjava potvrđena, nisu u skladu sa Ustavom BiH. Istom prilikom Ustavni sud utvrdio je i da odredba Krivičnog zakonika Republike Srpske kojom je kriminalizovano javno isticanje, prikazivanje, nošenje i distribucija zastava, simbola i drugih obilježja kojima se promoviše ili veliča Armija Republike BiH (ARBiH) nije u skladu sa Ustavom BiH.

    ADVERTISEMENT

    Ove odluke donesene su na 176. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, održanoj 19. i 20. novembra 2026. godine, saopšteno je danas iz Ustavnog suda BiH.


    Poništen veto Željke Cvijanović i odluka Narodne skupštine RS


    Odlučujući o zahtjevu Denisa Bećirovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Ustavni sud BiH razmatrao je ustavnost izjave Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH, kojom je odluku Predsjedništva BiH o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila veoma štetnom po vitalne interese Republike Srpske.


    Riječ je o odluci Predsjedništva BiH o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je usvojena bez konsenzusa na 30. redovnoj sjednici Predsjedništva BiH, održanoj 29. juna 2026. godine.


    Željka Cvijanović je 1. jula 2026. godine dala izjavu o proglašenju te odluke veoma štetnom po vitalne interese Republike Srpske, nakon čega je Narodna skupština RS 7. jula 2026. godine donijela odluku kojom je potvrdila njenu izjavu.


    Međutim, Ustavni sud BiH utvrdio je da i izjava Željke Cvijanović i odluka Narodne skupštine RS nisu u skladu sa članom V/2.d) Ustava Bosne i Hercegovine.


    U obrazloženju odluke Sud je zaključio da su sporni akti doneseni suprotno ustavnim uslovima koji regulišu pokretanje i provođenje postupka zaštite vitalnog interesa u Predsjedništvu BiH.


    Zbog toga je Ustavni sud, pozivajući se na član 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda BiH, donio odluku da se oba akta stave van snage u cijelosti.


    U obrazloženju je navedeno da su izjava i odluka NSRS donesene suprotno ustavnim uslovima iz člana V/2.d) Ustava BiH. Ustavni sud je naveo i pravnu posljedicu ovakve odluke: odluka Predsjedništva BiH o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je usvojena bez konsenzusa 29. juna 2026. godine, nije prestala da važi i ostaje na pravnoj snazi.


    Neustavna zabrana isticanja simbola i obilježja Armije RBiH u Republici Srpskoj


    Ustavni sud BiH odlučivao je i o članu 359b. Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim je kriminalizovano javno isticanje, prikazivanje, nošenje, proizvodnja, umnožavanje ili na drugi način stavljanje u promet zastava, simbola, oznaka, pozdrava i parola kojima se promoviše ili veliča Armija Republike BiH.


    Sud je odlučivao o zahtjevima 11 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Denisa Bećirovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, i Denisa Zvizdića, u vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.


    Nakon razmatranja zahtjeva, Ustavni sud je zaključio da osporena odredba Krivičnog zakonika RS nije u skladu sa članovima I/2. i III/3.b) Ustava BiH.


    U obrazloženju odluke Sud je ukazao na to da sporna odredba nije usklađena sa propisima koji regulišu upotrebu zvaničnih simbola i oznaka pripadnika Oružanih snaga BiH, a koji se odnose i na simbole i oznake Armije RBiH.


    Ustavni sud je posebno naveo da propisi Republike Bosne i Hercegovine koji regulišu izgled i upotrebu simbola i obilježja Armije RBiH nastavljaju da važe na teritoriji Bosne i Hercegovine.


    To proizlazi iz ustavnog principa kontinuiteta, utvrđenog članom I/1. Ustava BiH, u vezi sa članom 2. Aneksa II na Ustav BiH.


    U obrazloženju je navedeno:


    „Narodna skupština nije nadležna da odlučuje o prestanku važenja pravnih akata institucija RBiH, čiji je kontinuitet ustavno priznat.“


    Ustavni sud je dalje objasnio da osporena odredba narušava hijerarhiju pravnih propisa utvrđenu Ustavom BiH, jer entitetski zakon ne može biti u suprotnosti sa propisima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.


    Prema ocjeni Suda, član 359b. Krivičnog zakonika RS nije usklađen sa članom III/3.b) Ustava BiH, koji uređuje obavezu usklađivanja pravnih propisa u BiH.


    Sud je ukazao i na status Armije RBiH u okviru Oružanih snaga BiH, odnosno na činjenicu da Armija RBiH predstavlja dio vojnog nasljeđa i identiteta Oružanih snaga BiH.


    Ustavni sud je naveo:


    „Odlukama institucija BiH Armija RBiH čini dio OSBiH sa svojim vojnim nasljeđem i identitetom, zajedno s prepoznatljivim obilježjima, čije isticanje predstavlja dužnost za odgovarajuće pješadijske pukove.“


    Zbog toga je Sud zaključio da je zabrana isticanja simbola i obilježja Armije RBiH u suprotnosti i sa članom I/2. Ustava BiH, jer se njome krše odluke institucija BiH kojima se pripadnicima pukova nalaže da nose oznake svojih pukova.


    Ustavni sud odbio osporavanje mehanizma vitalnog nacionalnog interesa u entitetima


    Na istoj plenarnoj sjednici Ustavni sud BiH odlučivao je i o zahtjevu Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva BiH, koji se odnosio na ustavnost pojedinih odredbi ustava Federacije BiH i Republike Srpske koje regulišu zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.


    Podnosilac zahtjeva osporavao je više ustavnih odredbi, ukazujući na položaj kategorije Ostalih u domovima naroda, odnosno vijećima naroda, širinu definisanja vitalnog nacionalnog interesa i razlike u zakonodavnom postupku između dva entiteta.


    Jedan od prigovora odnosio se na činjenicu da Ostali učestvuju u većinskom odlučivanju, ali nemaju mogućnost korišćenja mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.


    Ustavni sud je, razmatrajući ovaj navod, istakao da zaštita vitalnog nacionalnog interesa nije zamišljena kao individualno pravo, već kao mehanizam kojim se u državama sa društvenim različitostima sprečava dominacija jedne zajednice nad drugom.


    Sud je objasnio da određeni zaštitni mehanizmi nisu nužno dostupni svim građanima i kolektivitetima pod jednakim uslovima, već su vezani za zajednice koje predstavljaju osnov ustavnog kompromisa, odnosno u konkretnom slučaju konstitutivne narode.


    U tom smislu, Ustavni sud je zaključio da ne postoji pravo koje je konkretno dato pojedincu na osnovu nacionalnog prava, u smislu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.


    Sud je, međutim, ukazao i na to da je na ustavotvorcu da eventualno promijeni postojeći sistem ukoliko smatra da on više nije odgovarajući.


    „Na ustavnom zakonodavcu je da promijeni sistem ukoliko se on više ne smatra adekvatnim nakon što je proteklo trideset i više godina od rata, međutim, nije na Ustavnom sudu da ga mijenja.“


    Drugi prigovor odnosio se na preširoko definisanje vitalnog nacionalnog interesa, odnosno mogućnost da se gotovo svako pitanje proglasi pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa nekog od konstitutivnih naroda.


    Ustavni sud je ocijenio da su pitanja koja su propisana kao vitalni nacionalni interes dovoljno jasno definisana i da imaju kvalitet primjeren demokratskom sistemu, zbog čega ne dovode u pitanje princip vladavine prava.


    Sud je prihvatio da se ovaj mehanizam u praksi može pokretati i za pitanja koja nesporno ne spadaju u vitalni nacionalni interes nekog konstitutivnog naroda, ali je istakao da mogućnost zloupotrebe nekog pravnog instituta sama po sebi ne znači da je taj institut neustavan.


    U vezi sa razlikama u zakonodavnom postupku između dva entiteta, Ustavni sud je zaključio da činjenica da se u Federaciji BiH svaki zakon usvaja i u Domu naroda, dok se u Republici Srpskoj mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa primjenjuje u propisanim slučajevima, ne znači da konstitutivni narodi u jednom od entiteta imaju manji nivo zaštite.


    U konačnici, Ustavni sud je utvrdio da su osporeni amandmani ustava Federacije BiH i Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i relevantnim međunarodnim dokumentima.


    Utvrđena povreda pravne sigurnosti u predmetu protiv Kantonalnog suda u Sarajevu


    Ustavni sud BiH razmatrao je i apelaciju AP-4497/24, u kojoj je utvrdio povredu principa pravne sigurnosti kao jednog od osnovnih principa vladavine prava u okviru prava na pravično suđenje.


    Povreda je utvrđena u slučaju kada je Kantonalni sud u Sarajevu, kao sud posljednje instance, u predmetu sa istim ili sličnim činjeničnim i pravnim osnovom donio potpuno suprotnu odluku od stavova koje je ranije zauzeo u drugim predmetima, a da za takvo odstupanje nije dao objektivno i razumno obrazloženje.


    Ustavni sud je posebno ukazao da apelanti nisu imali na raspolaganju efikasan i djelotvoran mehanizam za ujednačavanje sudske prakse.


    Ustavni sud BiH saopštio je da će sve odluke usvojene na 176. plenarnoj sjednici biti dostavljene podnosiocima zahtjeva i apelantima u roku od mjesec dana, te objavljene na internet-stranici Suda u što kraćem roku.

    Čitajte više o ovoj i drugim temama

    Odbor NSRS: Ustavni sud BiH treba odbiti zahtjeve za ocjenu ustavnosti zabrane simbola Armije RBiH

    SDA i DF traže ocjenu ustavnosti zabrane simbola Armije RBiH u Republici Srpskoj

    Ustavni sud BiH naložio preispitivanje odluka o državnom zemljištu u Varešu: Institucije imaju rok od šest mjeseci