U intervjuu za njemački javni radio Deutschlandfunk (koji prenosimo u cjelosti uz minimalne intervencije) Schmidt je rekao da izborni rezultat prije svega govori da osnovne linije sukoba u Bosni i Hercegovini ostaju očuvane.

"Osnovni problem je u tome što one strukturno i sistemski otežavaju, a dijelom i onemogućavaju, put ka evropskim integracijama. To su ograničeno dobre vijesti.

Dobra vijest je da se pravi novi početak. I ako dozvolite da kažem da su ovi izbori ovog puta vjerovatno bili pošteni, onda je to dobar početak. To je dobar početak. Ali izborne reforme koje se povezuju s mojim imenom dale su rezultate. Svaki birač mora da se identifikuje otiskom prsta. Ne može, zato što je nečiji prijatelj, da glasa dva ili tri puta. To ne rješava sve probleme. Ali to stvara veće povjerenje građana. Građani kažu da se njihov glas barem čuje i da se registruje onako kako očekuju."

Deutschlandfunk: Ovaj izborni sistem koji ste uveli - tada ste imali i ovlašćenja i nadležnost da to uradite - Očekivalo se, recimo, da bi srpski bosanskohercegovački nacionalista Milorad Dodik možda mogao imati više poteškoća da prikupi glasove birača ili da ih na neki čudesan način uveća, kao što se dešavalo u prošlosti. To se sada, međutim, nije dogodilo?

Koliko možemo da vidimo, nije. Kao i uvijek kod izbornih analiza, ne treba gledati samo na to da li je neko izabran zato što je naročito dobar. Ne vjerujem da je lična podrška njemu toliko velika. Već je pitanje: da li je opozicija uspjela da ponudi alternativu?

I tu, nažalost, moramo konstatovati da opozicija nije uspjela, posebno sa svojim glavnim kandidatom Stanivukovićem, gradonačelnikom Banjaluke, da ponudi stvarnu alternativu.

Ako vidite da je tokom tih sramotnih komemoracija za ratnog zločinca Mladića, koje su održane na državnom nivou u Srbiji i koje su na isti način ispoštovane u Republici Srpskoj, Stanivuković takođe trčao za tim klanjanjem pred zločincima iz istorije - ne možete gospodina Dodika nadmašiti kao boljeg nacionalistu. Morate ponuditi alternative.

Kako se to uvijek kaže: birači onda biraju original.

Deutschlandfunk: Hajde da na trenutak razgovaramo o Dodiku. On je osuđen i sada nije mogao da se kandiduje. Ali je i dalje bio politički lider srpskih bosanskohercegovačkih nacionalista u Republici Srpskoj. On se zalaže za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i svoj entitet bi najradije ujedinio sa Srbijom. Taj čovjek je uspio da dobije podršku i Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Uz svu kritiku i suprotstavljanje koje prema njemu osjećate - on ipak jeste politički talenat?

To je politička životinja prve klase. Njemu ništa nije ispod časti. Zaista, prema vlastitim riječima, trideset puta je sjedio Putinu u krilu. Zahvaljuje američkoj administraciji što je politički vraćen iz mrtvih.

To su takvi prelasci između svjetova. To su balkanski proizvodi.

Nismo uopšte govorili o tome da se može pretpostaviti da ovaj sistem u Republici Srpskoj u sebi sadrži i značajan element korupcije i kriminala. To je isprepletenost u relativno maloj zemlji, gdje takvi plodovi mogu da uspijevaju. Dobiti podršku Vladimira Putina kada je riječ o podjeli države ili regiona možda i nije tako teško. To se događa u brojnim regionima ovog svijeta. Ali Sjedinjene Američke Države su dugo bile garant bezbjednosti i stabilnosti, takođe i na Zapadnom Balkanu.

Deutschlandfunk: Da li je pod Trampom ugrožena ta stabilnost?

Ne bih to tako rekao. Politika SAD nije se toliko izrazito promijenila. Postala je glasnija. Postala je tamo, rekao bih, „erotičnija“. Ali u suštini - a to je upravo sada ponovo potvrđeno i u američkom Kongresu tokom jednog saslušanja - Stejt department kaže: „Mi stojimo iza Dejtona.“ A Dejton je prije svega teritorijalni integritet ove države Bosne i Hercegovine postavio kao osnovu njene budućnosti. I to i dalje važi.

Vidjeće se da li lobiranje ili nešto drugo može da doprinese tome da se to promijeni. Trenutno sam mišljenja i očekujem, na osnovu svojih brojnih iskustava iz proteklih godina, da se to može držati pod kontrolom. Inače, ovdje nije riječ samo o SAD ili Rusiji. Veoma mnogo zavisi od Srbije. I mislim da će izbori koji se sada održavaju u narednim sedmicama, za dvije ili tri sedmice u Srbiji, takođe biti od značaja za pitanje: da li Bosna i Hercegovina ostaje zajedno ili će se pokušati ugroziti njena integracija.

Deutschlandfunk: Ulogu SAD predstavili ste kao da se ona nije naročito promijenila. Kada ste u maju podnijeli ostavku, niste to baš otvoreno rekli. Između redova ipak moglo čuti i pročitati da je to, između ostalog, bio potez pod pritiskom Sjedinjenih Država. Zašto? Zato što nisu bili zadovoljni načinom na koji ste obavljali funkciju?

Pa, ja sam funkciju napustio krajem juna i u Savjetu bezbjednosti najavio da o tome razmišljam. U tadašnjim okolnostima, kako je neko rekao, zato što je politički interes bio drugačiji.

To je tačno. Tu se može vidjeti snažan rad Republike Srpske, odnosno Dodikovih stranaka, na lobiranju. Ustavni sud je tek nedavno u Sarajevu odlučio da su nezakonite isplate koje je gospodin Dodik preko vlade entiteta Republike Srpske odobrio lobistima i da one ne smiju biti isplaćene. Ali koga je briga? Ko se za to brine?

Naravno, postoje nalazi i rasprave koje su veoma intenzivne. Riječ je i o jednom gasovodu i pitanju kako ga pravno urediti. Ali u osnovi i suštini ne vidim da SAD zaista strukturno odstupaju od Dejtonskog sporazuma, koji je pregovaran i dogovoren u SAD. Možete reći i da to nije iznenađenje. To je moj unutrašnji, još nedovršeni optimizam - da ćemo ostati na tom putu. Vrijeme će pokazati u kom pravcu će se stvari razvijati. U američkom Kongresu i dalje postoji velika podrška Dejtonskom sporazumu, među pripadnicima obje stranke i oba politička tabora.

Deutschlandfunk: Sa ovim izborima Bosna i Hercegovina se nije približila raspadu?

Nije se približila raspadu. Bojim se da ćemo sljedeće godine imati pokušaje podjele. Gledam u „alat“ Evropske unije i kako ona može da reaguje. Tada će doći do susreta.

Tada mora biti jasno, čvrsto i odlučno reagovano. To ne može tako.

Što se Bosne tiče, računam na to da će konačno - u jednom slučaju se to već dešava - mlađi ljudi preuzeti dio odgovornosti za vladu i politiku. Civilno društvo je hitno potrebno i mora se angažovati.