Ustavni sud BiH utvrdio je da budžetsko finansiranje lobiranja Republike Srpske za ciljeve koje je Sud ocijenio nespojivim sa Ustavom BiH nije ustavno i zabranio isplate po ugovoru sa kanadskom lobističkom kompanijom „Dickens & Madson Canada Inc.“. Sud je naložio institucijama RS da obustave aktivnosti povezane s tim ugovorom i finansiranje sličnih lobističkih usluga.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da određeni akti i aktivnosti Republike Srpske povezani sa budžetskim finansiranjem lobističkih usluga nisu u skladu sa Ustavom BiH. Sud je odlučivao o aktivnostima preduzetim radi izvršenja budžetske stavke „Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu“ za 2026. godinu, u iznosu od 15 miliona KM, kao i iste stavke iz drugog rebalansa budžeta RS za 2025. godinu, u iznosu od 49 miliona KM.
Ustavni sud je utvrdio da te aktivnosti nisu u skladu sa članovima I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava BiH kada se odnose na ugovor o konsultantskim uslugama zaključen 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva RS u Beču, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica „Dickens & Madson Canada Inc.“, kao i na druge slične ugovore čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Sud utvrdio da su nespojivi sa Ustavom BiH.
U skladu sa svojom odlukom, Ustavni sud je zabranio sve isplate iz budžeta Republike Srpske u vezi sa navedenim ugovorom, kao i druge akte i aktivnosti koji se odnose na lobiranje u ime i za račun RS putem lobističkih agencija za ciljeve koji su u suprotnosti sa Ustavom BiH, odlukama Ustavnog suda BiH i institucija BiH.
Sud je istovremeno naložio Narodnoj skupštini RS, Vladi RS i drugim nadležnim organima, kao i službenim i odgovornim licima u tim institucijama, uključujući predstavništva RS u inostranstvu, da obustave aktivnosti u vezi sa isplatama na osnovu tog ugovora i budžetskim finansiranjem lobističkih usluga za ciljeve koji su u suprotnosti sa Ustavom BiH, odlukama Ustavnog suda BiH i institucija BiH.
Dickens & Madson Canada Inc je kanadska lobistička i konsultantska firma sa sjedištem u Montrealu, koju vodi biznismen Ari Ben-Menashe, a koja je privukla pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini zbog ugovora o zastupanju Republiek Srpske
Odluka je donesena po zahtjevu Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za rješavanje spora između BiH i Republike Srpske.
Zvizdić je u prijavi naveo da se u ugovoru Predstavništva RS sa lobistima zaključenom na period od dvije godine kao lobistički ciljevi navode "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine", "preispitivanje odluka visokog predstavnika", "poništenje legalnih prijevremenih izbora za predsjednika RS", "skidanje sankcija za organizatore neustavnog Dana RS" itd.
Odluka o državnoj imovini u Varešu
Ustavni sud je na istoj sjednici odlučivao i o zahtjevu 27 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH u predmetu U-2/26.
Sud je utvrdio da postoji spor u vezi sa većim brojem akata, rješenja, ugovora i odluka organa vlasti koji se odnose na raspolaganje državnom imovinom na području Vareša.
Ustavni sud je zaključio da osporeni akti nisu u skladu sa članovima I/2. i III/3.b) Ustava BiH, jer su nenadležni organi javne vlasti raspolagali državnom imovinom suprotno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, dok pitanje državne imovine nije riješeno na nivou BiH.
Sud je kao problem naveo i to što u postupke nije bilo uključeno Pravobranilaštvo BiH kao zakonski zastupnik titulara državne imovine.
Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Službi prostornog uređenja Opštine Vareš, Vladi Zeničko-dobojskog kantona, Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK i Ministarstvu za privredu ZDK naloženo je da preispitaju usklađenost osporenih akata sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
Naloženo je i obavezno uključivanje Pravobranilaštva BiH, kao i preduzimanje aktivnosti kako bi akti za koje se utvrdi da nisu usklađeni sa zakonom bili stavljeni van snage.
Osporene odredbe Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa Ustavom
U predmetu U-5/26 Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu Vrhovnog suda Federacije BiH za ocjenu kompatibilnosti pojedinih odredaba Zakona o zabrani diskriminacije sa Ustavom BiH.
Vrhovni sud FBiH je, između ostalog, ukazao na pitanje nadležnosti redovnih sudova u slučajevima kada Ustavni sud utvrdi da određena odredba opšteg pravnog akta ima diskriminatoran karakter, kao i na pitanje mogu li redovni sudovi utvrđivati diskriminatornost zakonske odredbe prije odluke Ustavnog suda.
Ustavni sud je zaključio da su osporene odredbe propisane jasno, precizno i predvidljivo i da imaju dovoljan kvalitet da se mogu smatrati „zakonom“ u smislu standarda vladavine prava.
Sud je naveo i da te odredbe ne sprečavaju redovne sudove da prilikom njihovog tumačenja i primjene poštuju ustavnu nadležnost Ustavnog suda, kao i konačnost i obaveznost njegovih odluka.
Zaključeno je da su osporene odredbe Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa članom I/2. u vezi sa članom VI/5. Ustava BiH.
Odbijena apelacija PoMAK-a
U predmetu AP-2308/26 Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Pokreta za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK), podnesenu protiv rješenja Suda BiH u vezi sa odlukom Centralne izborne komisije BiH.
CIK BiH je ranije odbio prijavu PoMAK-a za učešće na izborima za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Sud BiH je odbio žalbu na tu odluku.
Prema obrazloženju CIK BiH, na osnovu podataka iz spisa utvrđeno je da nije priložen dovoljan broj potpisa podrške, u smislu Izbornog zakona i Pravilnika.
Ustavni sud je zaključio da osporenim odlukama nije prekršeno pravo apelanta na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u njegovom „pasivnom“ aspektu. Sud je naveo da su CIK BiH i Sud BiH dali detaljna i jasna obrazloženja za svoje odluke.
Odbijena apelacija Snage naroda – Ramo Isak
U predmetu AP-2389/26 Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju političke stranke Snaga naroda – Ramo Isak protiv rješenja Suda BiH i odluke CIK BiH.
CIK BiH je odbio prijavu ove stranke za učešće na Opštim izborima 2026. godine za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
U obrazloženju odluke CIK BiH navedeno je da su provjerom obrazaca sa potpisima podrške birača utvrđene nepravilnosti potpisa, zbog čega nisu bili ispunjeni zakonski uslovi za ovjeru prijave. Sud BiH je potom odbio tužbu protiv odluke CIK BiH.
Ustavni sud je zaključio da osporenim odlukama nije prekršeno pravo apelantice na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u njegovom „pasivnom“ aspektu. Kao i u predmetu PoMAK-a, Sud je naveo da su CIK BiH i Sud BiH dali detaljna i jasna obrazloženja svojih zaključaka.
Sve odluke usvojene na 174. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, održanoj 24. i 25. septembra, biće dostavljene podnosiocima zahtjeva i apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internet stranici Ustavnog suda BiH u što kraćem roku.