Na današnji dan 1994. potpisan je Washingtonski sporazum koji je uz snažno posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, zaustavio rat između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane. Sporazum je omogućio stvaranje Federacije BiH, zasnovane na kantonalnom uređenju. 32 godine kasnije među političkim akterima u Federaciji BiH različito se gleda na realizaciju Sporazuma.
ADVERTISEMENT
Potpisom na Washingtonski sporazum zaustavljen je rat, postavljen okvir za Federaciju BiH, entitet sa kantonalnim ustrojem i podjelom nadležnosti. Sporazum jeste istorijski, saglasni su politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH ali na njegovu primjenu imaju različita gledišta.
“On je sam po sebi podrazumijevao da će se dodatno razvijati. Da se napravi jedna funkcionalnija država, sistem, a ne da se dodatno komplicira i otežava što u nekim segmentima i jeste bilo na sceni. Vi znate sve te poznate veto mehanizme koji nas opterećeuju,” kaže Muamer Zukić, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH (SDA)
Hrvatski politički predstavnici, između ostalog, naglašavaju da sporazum nije u potpunosti riješio pitanje političke ravnopravnosti Hrvata, zbog čega se, navode, i danas vode rasprave o izmjenama izbornog i ustavnog sistema.
“Ni sami kreatori Sporazuma nisu ozbiljno očekivali realizaciju tog dijela sporazuma, to prvo mislim na dio koji se tiče pristupanja srpske strane, odnosno realiziranje konfederacije sa R. Hrvatskom,” rekao je Zdenko Ćosić, član Predsjedništva HDZ-a BiH.
Iako su određeni mehanizmi Sporazuma prevaziđeni, preživjeli su vrijeme i pretvorili se u izvore blokada, smatra pravnik Emir Veličanin. Federacija BiH je ocjenjuje, tipičan primjer konsocijativnog sistema, jaki etnički mehanizmi zašite, ali slab kapacitet odlučivanja.
“Potrebno je da se osuvremeni da se vodi računa da se ta etnička komponenta i kolektivna prava uokvire u ono što je bila početna ideja, da se jača građanski princip,” smatra Ermin Veličanin, autor knjige "Washingtonski sporazum - konsocijacija ili kontinuitet podjela"
Washingtonski sporazum ne treba rušiti, ali je neophodna evolucija, smatra novinar Zoran Krešić. Ključna pitanja poput funkcionalnosti i jednakosti i 30 godina poslije, kažu ostala su ista.
“Ono što me posebno progoni u tim bošnjačko-hrvatskim odnosima jeste osjećaj, da je bilo bolje '95 - '98., nego sada. Obje strane imaju neku vrstu nepovjerenja,” Krešićev je stav.
Tri decenije nakon potpisivanja, Washingtonski sporazum ostaje temelj političkog uređenja Federacije BiH, ali i okvir unutar kojeg se i dalje otvaraju pitanja njegove primjene i funkcionalnosti.