ADVERTISEMENT

Dok njihove kolege u Evropi i svijetu biraju model ponašanja u javnosti, kako bi izgradili što bolji renome, domaća politička scena obiluje neprimjerenim rječnikom. Zašto politički akteri u BiH koriste neprikladan govor od psovki, vrijeđanja i omolovažavanja, pa sve do otvorenih prijetnji?

Neprimjerena komunikacija kao sredstvo manipulacije i sticanje vlastitog interesa uz sveprisutan strah od novih sukoba kao i agresivni medijski natpisi, oruđe su koje se vješto koristi na političkoj sceni.

O ovoj temi za Euronews BiH govorio je politički analitičar Tarik Kapetanović iz Sarajeva. On smatra kako govor mržnje, uvrede i polarizujuće izjave nisu slučajni već strateški alati, kojima se političari nastoje pozicionirati kao lideri "svojih" grupa i naroda, dok protivnike prikazuju kao prijetnju.

"Takva retorika polarizuje javnost i skreće pažnju sa stvarnih problema, poput ekonomskih i socijalnih pitanja dok je korist i pravo izbora na korištenje resursa u rukama politike i političara. Nedostatak jasnih zakonskih sankcija za ovakvo ponašanje, kao i pasivnost regulatornih tijela i medija koji su daleko od nezavisnih, dodatno ohrabruje ovakvo ponašanje", kazao je Kapetanović.

Tarik Kapetanović, politički analitičar (Izvor: Ustupljena fotografija)

Napominje da u BiH gdje su etničke, političke i religijske razlike istorijski osjetljive i baziraju se na mitovima i usmenim predajama, takva retorika ima, kako je rekao, dalekosežne posljedice.

"Odgovornost za to snose prvenstveno političari koji propagiraju takvu retoriku ali i mediji koji je prenose bez kritičkog osvrta. Međunarodna zajednica često poziva na smirivanje retorike, no izostanak konkretnih mehanizama sankcionisanja ili poticanja pozitivnog diskursa, dodatno otežava situaciju, čime se jasno vidi da je i međunarodna zajednica dio velike slike, koja globalno kreira slične političare i sukobe po 'copy paste' modelu", mišljenje je ovog političkog analitičara.

"Balkanski špijun" i dalje aktuelan: "Priznaj za koga radiš?!"

Na pitanje da li i zašto građani ostaju nijemi na negativnu retoriku, Kapetanović pojašnjava kako je društvo suočeno s apatičnošću, koja proizilazi iz dugogodišnjeg osjećaja nemoći. Građani često smatraju da njihove reakcije ili protesti, ne donose promjene kaže Kapetanović, jer su institucije slabe, a politička elita dominantna i nepromjenjiva što je situacija u BiH.

"Slika u kojoj djeca političara postaju političari ili ambasadori, a i djeca visokih činovnika iz rata 1940tih su i dalje nosioci političkih ideja sad demokratskih stranaka, jasno pokazuju o čemu se ovdje radi. Kultna rečenica iz filma 'Balkanski špijun', 'Priznaj za koga radiš?!' je do danas aktuelna i u političkim elitama nemamo adekvatan odgovor ali je šema izbora jednih i istih i njihovih nasljednika po zaslugama djedova vrlo jasna i vidljiva svima onima koji malo dublje istraže taj teren", zaključio je Kapetanović.

Dodaje kako mediji s druge strane, umjesto da ohrabruju konstruktivne debate i građanski aktivizam, često pridonose širenju negativne retorike.

"Ova kombinacija dovodi do 'zamora materijala' među građanima, koji se povlače iz javnog prostora, zadovoljavajući se pasivnim posmatranjem i odlaskom iz zemlje", riječi su Kapetanovića.

Mišljenja je da društvo mora razviti "nultu toleranciju" prema neprimjerenoj komunikaciji, a to se postiže dugoročnim radom na izgradnji zajedničkih vrijednosti i društvenog povjerenja.

Govorom mržnje preko noći od anonimusa do "poznate ličnosti"

Danas sve može da se objavi a da pri tom, niko za to ne odgovara. Prioritetni krivac za takvo stanje jeste nedostatak zakona koji regulišu oblast javne riječi i medija. Govor mržnje izaziva najviše reakcija, a njihovi akteri postaju poznati doslovno preko noći kazala je za Euronews BiH, Marija Milić savjetnica za medije i političku komunikaciju iz Banjaluke.

"Na takav način anonimusi dobijaju divan prostor da plasiraju svoje ideje kakve god one bile nama koji se smatramo 'normalnim'. Koliko god izgledale kao sulude, one dobijaju besplatan medijski i javni prostor. Zašto bi onda bilo ko u politici i uopšte u javnosti, brinuo o posljedicama izjava ako neće biti smijenjeni, ako im neće biti uskraćeno parvo da se kandiduju na izborima i sl. Kada je u pitanju javni prostor i javna riječ, mi smo zaista zemlje trećeg svijeta sa potpunom anarhijom", ističe Milićeva.

Koliko u takvom prostoru ima stvarne brige za građane, Milićeva kaže: ''Ma, kakva briga za građane. Lični interes je isključivi interes političara, pa čak i u teoriji kako bi došli na vlast, koriste sve moguće resurse.''

Međutim, u situacijama u kojima se političari ponašaju pristojno, nakon toga, na scenu stupa, kako kaže ova savjetnica, armija stranačkih botova, ''koja odradi taj posao za njih''.

Nameće se pitanje, zašto političarima ogledalo nije kultura dijaloga?

"Zato što im je 'nekultura dijaloga' brži način za prikupljanje glasova. Zašto bi neko gradio ime temeljno i polako jer je to teže, kada može poprijeko. Mi već dugo vremena nemamo ozbiljna sučeljavanja političkih aktera u vidu TV debata, a ako imamo to je vrlo rijetko. U Republici Srpskoj skoro da nemamo nikako. Kada ste posljednji put vidjeli da pripadnik jedne političke partije, recimo pohvali potez političkog protivnika? Govorimo o potezima, uvijek se govori o ličnostima i napadima. Kada ste vidjeli da se pohvali taj potez ili da se stane u njegovu zaštitu? Staje se isključivo onda kada može da se iskali mržnja na treću stranu, recimo u jednom entitetu se staje u političku odbranu političkog protivnika, ali se istovremeno napada ona druga nacionalna strana u drugom entitetu. Tako da, mi konstantno imamo izlive koji su plod tih svrstavanja u torove političke ili nacionalne", navodi ona.

Marija Milić savjetnica za medije i političku komunikaciju (Izvor: Ustupljena fotografija)

Smatra da su upravo takva svrstavanja, uzrok eskalacije govora mržnje na našim prostorima.

"Osim toga, političari nisu dovoljno načitani, niti su u stanju da bruse svoje misli, tako da mogu dati izjavu da ona bude britka, konkretna, jasna i precizna, a da ne uvrijede drugu stranu, da ne bude prosta i da na kraju krajeva, ne budu u javnosti mrzitelji. Ja sam imala radionice sa političarima, često se desi da oni nisu svjesni da s drugačijim izborom riječi, mogu da prenesu istu političku poruku bez korištenja uvredljivog sadržaja", poručila je ona.

Milićeva napominje da političari suštinski ni ne znaju šta je politička poruka kao ni poruka partije koju predstavljaju.

"Strateški uopšte ne zanju šta bi trebalo da kažu. Ne znaju šta je to šta bi trebalo da poruče ljudima i onda pribjegavaju tim nekim poprijeko prikupljanjima glasova jer se vode stavom da ako uvrijedim nekoga, to će se odlično plasirati i mogu očekivati reakcije. Kopiraju već viđeno", zaključila je.

Princip vidim kako ostali, pa tako i ja

Ova savjetnica ističe kako građani sa svakom svojom reakcijom učestvuju u političkoj komunikaciji, iako, kako kaže, imamo naciju koja nije ni politički ni medijski pismena. Takvi su nam, kaže, i političari. Međutim, u javnosti nisu samo političari ti koji su ''krivi'' za sve.

"Nisu samo političari neodgovorni. Nedavno smo imali i Severinu, koja je imala izliv mržnje prema Srbima spominjući čak i Jasenovac. Nju izdvajam kao nekoga ko je posljendnji. Primejra ima kako na estradi tako i među influesnserima, mnogo onih koji siju mržnju, ubace malo klice te mržnje. Javnost nije svjesna posljedica svojih reakcija kada daje podršku takvim stvarima i kamo sreće da je nijema. Zato imamo vrlo jasno odobravanje da treba nekoga tući zato što je Srpkinja, zato što je žena, novinarka, kurva, vještica iz miješanog braka ili balinkuša. Ispod jedne vijesti, svako nađe ugao koji njemu odgovara, a javnost presuđuju prije presuda. Sve ovo ukazuje da javnost nije nijema, nego da je vrlo aktivna ali nije svjesna svojih reakcija. Međutim, narod ne možemo kriviti, ljudi nisu odgovorni već je država ta koja je odgovorna za javnu riječ i kulturu dijloga, samo što ova naša niti je regulator niti je odgovorna", poručila je Milićeva.

"Teška riječ može da ubije"

Govor mržnje je fenomen koji se bazira na razdvajanju ljudi na ''mi'' ili ''oni''. Sloboda govora ne podrazumijeva vrijeđanje, omalovažavanje ili ugrožavanje drugih i drugačijih već izražavanje ličnih stavova bez ugrožavanja drugih. S obzirom na to da živimo u vrmenu ekspanzije društvenih mreža, nerijetko se, govor mržnje širi ekspresnom brzinom. Upravo o govoru mrženje kao fenomenu na našim prostorima, za Euronews BiH govrio je i sociolog iz Istočnog Sarajeva, Vladimir Vasić. U našoj javnosti, često možemo čuti da je sloboda govora demokratija.

"Moramo biti svjesni činjenica da teška riječ može da ubije. Političari moraju da shvate jednu veoma važnu stvar, da nije sve demokratija niti je sve sloboda govora. Mi smo danas otišli, ne samo političari,, nego društvo je uopšteno otišlo u tom pravcu, da smo devijantno izražavanje i klasičan govor mržnje, podvili pod slobodu mišljenja i slobodu izgovaranja riječi. Ne može biti slobodna riječ ako mi upućujemo neosnovane kritike, da vrijeđamo članove nečije porodice, da omalovažavamo dostojanstvo čovjeka. 'Fer plej' oratorska borba je okej, to je potrebno ali argumentovana", rekao je Vasić.

Stekao je utisak, kaže, da se kultura dijaloga, potpuno izgubila, te da građani svojom izbornom voljom, kako je rekao, potvrđuju govor mržnje političara.

''Odnosno, nagrađujemo to bahato i rogobatno ponašanje političkih lidera u Bosni i Hercegovini kao da nam ne smeta kada koriste neke proste riječi,'' istakao je on.

"Mediji popustili cenzuri dobrog ukusa"

On ukazuje kako političari moraju biti svjesni činjenice da je njihova riječ trostruko teža nego riječ običnog čovjeka.

"Njihova riječ je mnogo ozbiljnija nego naša. Mislim da su mediji popustili cenzuri dobrog ukusa. Kada gledamo parlament kao jedno najozbiljnije tijelo svake države i ljude koji se zovu narodni poslanici, dakle, ti ljudi koji nas predstavljaju, ne tako rijetko koriste riječnik koji nije prigodan za ljude koji nisu prošli ni osnovno, formalno obrazovanje. Na taj način, oni prije svega, vrijeđaju nas i ruše svoj profesionalni i politički dignitet ali i dignitet ustanove koju predstavljaju. Imamo dosta ljudi u politici koji paze šta će reći, vode računa o svom ličnom dostojanstvu kao i dostojanstvu sagovornika. Nažalost, imamo i onih koji na jedan grub način zloupotrebljavaju intencu da cilj opravdava sredstvo i da je sve demokratija", kaže ovaj sociolog.

Vladimir Vasić, sociolog (Izvor: Ustupljena fotografija)

Međutim, upozorava da sitaucija može biti gora. Kada politike i političari krenu s uvredama i govorom mržnje, treba znati da oni tog trenutka nemaju argumentovan dijalog i nemaju šta da kažu protivniku.

''Onog momenta kada krene neko da vas vrijeđa, ne samo političar, taj neko nema argumentovano na koji način da vam odgovori na vašu možda neku otvorenu kritiku. Mi smo kao društvo malo se uljuljkali i postali smo previse osjetljivi. Djeca su postala osjetljiva, roditelju su postali osjetljivi na kritiku, nastanvici i profesori zato što vlada takav ambijent u čitavom društvu, da niko meni ne smije ništa reći. S druge strane, ako ti taj neko nešto kaže, odlazi u drugu krajnost, krene s uvredama, nepristojnim ponašanjem i omalovažavanjem, ni to takođe, nije dobro. Imamo i treću kategoriju ljudi koji kažu ne želim da komentarišem, ne zanima me. Sve te faze su krajnje devijantne i nisu dobre,'' stav je Vasića.

On smatra da današnjem društvu nedostaje kultura dijaloga, argumentacija ali, i kako je rekao, 'fer plej borba''.

''Kad vidimo pojedine sudske procese koji bi trebali da se donose na bazi argumenata i činjenica, mi vidimo da se pojedine presude donose na bazi neistina i lažnih iskaza, i onda, šta da očekujemo od političara koji imaju tzv. imunitet. Tako da smo mi u jednoj ozbiljnoj krajnosti. Uvijek vrijedi boriti se i vaspitavati mlađi naraštaj da spoznaju da ih nekultura neće dovesti nigdje daleko,'' poručio je Vasić.