Širom svijeta sa zalaskom sunca je počeo jevrejski praznik svetlosti Hanuka ili Hag haurim, praznik slobode i svjetlosti.
Jevrejska zajednica u BiH, iako u malom broju, održala se do današnjih dana. Veliki broj Jevreja utopio se u lokalno stanovništvo, značajan dio je nestao u pogromima tokom Drugog svjetskog rata, ali su uspjeli sačuvati svijest o svom porijeklu.
Sa savjetnikom za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u BiH, Elijem Tauberom razgovarali smo o Hanuci, simbolu nade, čuda, bitke za identitet i vjeru u bolje sutra.
Eli Tauber (Foto: jta)
Položaj Jevreja u BiH
"Mi se trudimo da sačuvamo naše običaje i religiju, mi smo samo protiv bilo kakvog zla i uništavanja u današnjem društvu. Kroz svoje bivanje nastojimo da damo pozitivan doprinos prema državi, ali i zajednici. Teško je govoriti o našem položaju, kada se mi nažalost ne pitamo ništa u smislu, da ne možemo dobiti nikakvu funkciju u BiH, kao predstavnici ostalih.
Teško je reći koliko nas je trenutno u BiH, ali neki okviran broj bi bio između 500-700 Jevreja. Kada to kaže mislim na one koji imaju neko Jevrejsko porijeklo, da li po očevoj i majčinoj strani. Kod nas ko god želi da bude član Jevrejske zajednice, a ima neko Jevrejsko porijeklo unazad tri koljena, mi ga prihvatamo da bude član naše zajednice", kazao je Tauber za Euronews BiH.
Ilustracija (Izvor: Pexels)
Molitvom i paljenjem svijeće počinje obilježavanje Hanuke
Legenda kaže da kada je hram u Jerusalimu oslobođen, ostalo je samo malo ulja u lampi, a procjena je bila da takva količina može da gori samo jedan dan. No, desilo se čudo te je ta svjećica gorila osam dana i noći.
Jevreji svake godine kroz sedmicu Hanuke pale posebne devetokrake svijećnjake 'hanukije' i to tako da svake večeri zapale po jednu svjetiljku toga svijećnjaka.
"Praznik Hanuka, inače je praznik svjetlosti i slobode, u tom smislu, svim ljudima želim na ovoj planeti slobudu i jedan lijep život bez bilo kakvih pritisaka, bez bilo kakvih ratnih dešavnja. Da zajedništvom stvaramo napredak, razumijevanje, poštovanje i blagostanje, kao neke od najviših vrijednosti ljudskog života" poručio je za kraj našeg razgovora Tauber.