Jedna marka više ili trinaest hiljada maraka jednokratno. Toliko u Bosni i Hercegovini košta gašenje požara u sistemu koji bi trebao sistemski štititi žrtve nasilja. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine podijelilo je 120 hiljada maraka za devet sigurnih kuća. Dok statistike bilježe dramatičan porast broja žrtava, posebno djece bez roditeljske pratnje, nevladin sektor upozorava, država finansira samo preživljavanje objekata, dok prevencija, procjena rizika i stvarna zaštita ostaju na marginama.
ADVERTISEMENT
13.333,30 KM. to je precizan iznos koji je država dodijelila svakoj od devet sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini. Novac je namijenjen isključivo za takozvani hladni pogon, plaćanje struje, grijanja i komunalnih usluga pred predstojeću zimu.
Dok cijene osnovnih životnih namirnica i energenata svakodnevno se mijenjanju, potrebe na terenu rastu brže od državnih grantova. Sigurne kuće odavno nisu samo privremeno utočište za žene, već i za djecu koja su direktne žrtve porodičnog nasilja i koja u ove ustanove sve češće stižu potpuno sama, bez roditeljske pratnje.
“Sigurna sam da se radi o transgeneracijskom prenosu traume, tranzicijskom prenosu nasilničkog ponašanja unutar obitelji... u kojoj nažalost ispaštaju djeca,” kaže Aida Behrem, izvršna direktorica organizacije "Žene sa Une" Bihać
Anomalija sistema ogleda se upravo u načinu finansiranja, upozoravaju iz NGO.. Niži nivoi vlasti troškove refundiraju retroaktivno i po danu provedenom u kući, što rad ovih institucija čini finansijski neodrživim. Sigurna kuća u Modriči, osim žrtava nasilja, zbrinjava i žrtve trgovine ljudima iz nekoliko regija i oba entiteta, a bori se i sa novim društvenim problemom, digitalnim nasiljem među najmlađima.
“U posljednje vrijeme u Modriči je vrlo turbulentno, imali smo slučaj koji je javnost baš uznemirio, a to je nasilje koje je jedna djevojka proživjela u dvorištu svoje kuće i zahvaljujući tome što je uspjela da se iščupa, to se završilo relativno dobro, mada je njeno psihičko stanje teško kao i njenin roditelja,” navodi Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana "Budućnost" Modriča.
Upravo nasilje na digitalnim mrežama predstavlja novi oblik problema, navode iz Agencije za ravnopravnost spolova. Pa tako više, ključni propust sistema nije samo nedostatak novca za smještaj, već i kako navode, potpuno zakazivanje na polju prevencije i adekvatne procjene rizika..
“Mnogo mladih žena su žrtve nasilja, ali također i djevojčice i dječaci u školama. Imamo povećan broj samoubistava i ako na adekavatan način svi zajedno ne reagujemo čini mi se da će ih biti puno više,” rekla je Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH
Resorni ministar svjestan je da jednokratna pomoć od 120 hiljada maraka za cijelu državu ne rješava problem. Dok istočni dio Bosne i Hercegovine nema niti jednu sigurnu kuću, država i dalje funkcionira na principu gašenja požara umjesto izgradnje održivog sistema zaštite ljudskih prava.
“Vi znate da je budžet Bosne i Hercegvine napregnut i da se uvijek prvo rješavaju ove najpreče stvari, evo i ovo sam uspio koliko toliko da dignem budžet za sigurne kuće.... ali bez malo više novca mi nećemo moći učestvovati u tom projektu…,” kaže Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice
Dok institucije deklarativno poručuju da nasilje u porodici nije privatna stvar, devet sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini i dalje ovisi o privremenim grantovima i entuzijazmu nevladinog sektora. Trinaest hiljada maraka po kući premostit će zimske račune, ali suštinsko pitanje ostaje, koliko košta kada zakasni institucionalni odgovor.