U BiH postoji čitav niz zakonskih odredbi kojima se garantuju prava osobama sa invaliditetom – ali vrlo često samo u teoriji. Pa tako osobama sa Down sindromom, tek rijetki poslodavci ukažu povjerenje. No, postoje i primjeri koji pokazuju suprotno.
ADVERTISEMENT
Ivana Popović iz Down centra Banjaluka potpisala je svoj prvi radni ugovor.
Za Ivanu, ovo je put ka ostvarenju njenih skromnih želja i ciljeva, a to je da postane samostalan čovjek.
"Sviđa mi se i radni prostor i kolege, ništa ne bih mijenjala" kaže Ivana.
Ivana će raditi u kabinetu direktorice kompanije "m:tel" Jelene Trivan, koja je ujedno i ambasador Down sindrom centra iz Banjaluke .
Ivana Popović član Down sindrom centra Banjaluka (Izvor: Euronews.ba)
"To nisu nikakvi ljudi sa posebnim potrebama, to su naši sugrađani, naši prijatelji i oni ravnopravno mogu da rade sve poslove zajedno sa nama", poručila je Trivan.
Članovi Down sindrom centra iz Banjaluke, već uveliko rade kao konobari, kuhari, na održavanju higijene. Ostvarivanje zarade i osjećaj korisnog pripadnika društvene zajednice, za većinu njih, ranije je bio nedosanjan san. Iako su rijetki poslodavci koji im ukažu povjerenja, na rušenju barijera se radi.
"Upravo danas je srušen taj pogrešno naturen stav i nekakva konotacija koja govori da osobe sa smetanjama u razvoju ne mogu da rade. Konvencija o ljudskim pravima govori da sve i jedna osoba ima pravo da radi u skladu sa svojim mogućnostima", kaže Zoran Jelić, direktor Down sindrom centra Banjaluka.
Zapošljavanje osoba sa Downovim sindromom je samo jedan od načina njihove socijalizacije. Njihove sposobnosti su ponekad veće nego što su prilike koje im se ukazuju, zbog čega je inkluzija nešto na čemu se još uvijek treba raditi u BiH.