ADVERTISEMENT

Euronews BiH: Na početku da pojasnimo kako ste se našli na listi sto najutjecajnijih naučnika u svijetu?

Milošević: To je organizovao Univerzitet u Stanfordu. Par naučnika su napravili kriterije za uvrštavanje na tu listu 2 posto. Znači, od svih naučnika na svijetu koji imaju bar pet radova objavljenih, napravljena je lista od oko 200.000 naučnika. I onda su oni poredani po svom utjecaju. Napravili su poseban algoritam, formulu, po kojoj su izračunavali koliko su ljudi citirani, koliko su značajni radovi, u kojim časopisima. Jako puno kriterija na osnovu kojih su onda rangirali tih 200.000 naučnika. I ja sam se po tom rangiranju našao od samog početka. Prvi put prije četiri godine je formirana ta lista. U stvari, kad pogledam listu, ja sam negdje u 0,5%, znači četvrtina još od tih 2%. Dakle, u 1% najcitiranijih. Lista je pravilna tako da je to nezavisno od oblasti. Neke oblasti se više citiraju, neke manje, ali je uglavnom određeno relativno koliki je utjecaj nekog naučnika generalno u oblasti kojom se bavi.

Euronews BiH: A kojim se oblastima vi bavite?

Milošević: Ja sam fizičar. Kod mene je u pitanju fizika jakih polja. To je atomska, molekularna i optička fizika. Ja se bavim teorijski, ali istovremeno sarađujem i sa eksperimentalcima. Simuliram neke eksperimente koje oni rade. Sarađujemo sa cijelim svijetom – od Evrope, Amerike, Japana, Kine. Obraćaju nam se da ovdje izračunamo neke rezultate.

Euronews BiH: Radili ste i sa nekim Nobelovcima. Možete li nam reći nešto više o tome?

Milošević: Jeste, radio sam sa njima. Imam objavljene naučne radove sa Nobelovcima. 2023. godine, Pierre Agostini, Ferenc Krausz i Anne L’Huillier su dobili Nobelovu nagradu. To je zapravo attosekundna fizika, što je područje kojim se ja bavim. Znači, prvo se radila fizika jakih polja, a unutar nje attosekundna fizika. "Atto" je prefiks koji označava 10 na minus osamnaestu. To je milioniti dio milionitog dijela sekunde. Procesi se odvijaju na skali na kojoj se elektroni kreću u atomu – znači neka mikroskala. I to su oni uspjeli eksperimentalno da urade kada su dobili Nobelovu nagradu. Ja sam učestvovao sa njima u tim radovima kada su oni ostvarili ta dostignuća.

Euronews BiH: Možda jedno od najvećih dostignuća u poslednjih nekoliko godina jeste pronalazak "Božanske čestice" u CERN-u. Možete li nam reći nešto više o tome? I generalno, koji su izazovi danas pred fizikom i fizičarima?

Milošević: Taj higsov bozon, kako se zove, otkriven je u oblasti fizike elementarnih čestica, u CERN-u, i uklopio se u postojeću teoriju. Eksperimenti su dalje nastavljeni, potrebno je dalje razvijati teoriju i to je jedan od izazova u savremenoj fizici. Novi eksperimenti, potvrda postojećih teorija – ako nemamo slaganje sa postojećom teorijom fizike elementarnih čestica, onda trebamo razviti nove. Puno je izazova u svim oblastima fizike. Ima, naravno, i drugih – od kosmologije do ovih praktičnih primjena, kao što sam već spomenuo, attosekundna nauka, fizika jakih polja. Novije je da se te oblasti sve više interdisciplinarno povezuju. Počelo je od fizike jakih polja – to su laserska, jaka laserska polja – kada su 1985. otkrivena posebna metoda dobivanja vrlo intenzivnog laserskog zračenja, za što je 2018. godine dodijeljena Nobelova nagrada. To je omogućilo razvoj novih metoda, među kojima i attosekundne nauke. Sad se dolazi do spajanja sa kvantnom optikom. U novije vrijeme prijavljuju se projekti koji obuhvataju jaka polja, attosekundnu nauku i kvantnu optiku, pa čak i kvantne informacije. To je sada aktuelno. To je trend – ujedinjenje više oblasti fizike da bi se dobili novi rezultati.

Euronews BiH: Kada smo već pomenuli CERN, koliko sam pronašao informacija, Prirodno-matematički fakultet bi trebao dobiti akcelerator iz CERN-a. Možete li nam reći nešto više o tome?

Milošević: Mogu. To je važno spomenuti. Doktor Edi Offerman je veliki donator. Među ostalog, donirao je i sarajevsku žičaru. A onda je svoje donacije usmjerio na Odsjek za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta. Praktično smo obnovili kompletne prostorije zahvaljujući njegovim donacijama. On je doktor fizičkih nauka koji se sada bavi ekonomijom u hedge fondovima. Njegova supruga, Maja Sedarević, studirala je fiziku sa mnom. Na taj način je vezan za Sarajevo i želi da pomogne. Uz sve te donacije, najveća je donacija sarajevski akcelerator jona. Trenutno je kupljen i instaliran u CERN-u. Tamo se sada ispituje i trebao bi za godinu-dvije stići u Sarajevo. Kolega koji je zaposlen tamo, njegova plata se također finansira iz donacija Edija Offermana. On sada radi na aktiviranju tog uređaja. Treba se ispitati šta će konkretno raditi kada dođe u Sarajevo. Biće dostupan ne samo za Odsjek za fiziku, nego za cijeli Univerzitet u Sarajevu – za primjenu u medicini, biologiji, hemiji, mašinstvu. Imaćemo na raspolaganju ubrzane čestice koje se mogu koristiti za razne aplikacije.

Euronews BiH: A na koji način se može koristiti akcelerator u medicini, konkretno ovaj koji dolazi u Sarajevo?

Milošević: Neće to biti tip akceleratora koji se koristi za liječenje raka ili slične stvari, nego za ispitivanje. Potrebni su radioaktivni izotopi, koji se sada kupuju i koštaju dosta. Mi ćemo moći sami da ih proizvodimo. To je važno za nauku, za razne eksperimente, da se vidi kako pojedini materijali reaguju na djelovanje jona. Pitanje koju vrstu jona ćemo koristiti još je u fazi ispitivanja. Vidjećemo za šta će konkretno služiti.

Euronews BiH: Tokom svog naučnog rada bili ste praktično po cijeloj Evropi i u Sjedinjenim Američkim Državama. Kada uporedimo uslove za bavljanje naukom tamo i kod nas, koja je razlika?

Milošević: Očigledno je drastična razlika. Konkretno, kada govorimo o ulaganjima u nauku – kod nas se ulaže premalo. U svijetu se to obično mjeri u odnosu na bruto društveni proizvod. Razvijene zemlje, od evropskih do Amerike, ulažu preko 2%, Koreja čak 4%. A kod nas, kada se izračuna, to je 0,1%. Trebalo bi ulagati 20 puta više da bi se dobili ozbiljni rezultati u nauci. Naučnici u BiH se najčešće snalaze sami, ili dobiju neki međunarodni projekat. Puno više vremena treba da se izgradi sistem. Naš računarski klaster i servere smo gradili tako što bismo na svakih 20 godina kupili po jedan računar, pa ga ugradili, pa napravili klaster. Tek tada možeš da radiš ozbiljne proračune, gdje je potrebno paralelno programiranje i veći broj računara. Na Zapadu imaš superkompjutere i možeš bez problema raditi takve proračune. Eksperimentalno je stanje još gore – uslovi su znatno lošiji.

Euronews BiH: Osjete li se posljedice tog neulaganja kod mladih? Koliko su danas mladi u BiH zainteresovani za nauku? Sa kakvim predznanjem dolaze na fakultete, i kakvim znanjem izlaze?

Milošević: Generalno je situacija takva da je znanje koje donose iz srednjih škola sve slabije. Na fakultetima, sa bolonjskim sistemom, praktično nije pao kvalitet obrazovanja sam po sebi, nego je naše tumačenje kako primijeniti Bolonju bilo loše. Ako uporedim studente od prije 20 godina i današnje, danas je puno lakše položiti ispit – traži se manje. Najbolji studenti su i dalje izvrsni – ranije su dobijali devetke, sada desetke. Ta grupa najboljih se bez problema snađe u svijetu. Imamo i grupu srednjih studenata koji, kada odu u inostranstvo, također se dobro snađu. Ali imamo i grupu koja se jedva provlači sa šesticama i ima značajno slabiji kvalitet. Dakle, generalno kvalitet jeste pao, ali postoji interesovanje. Imamo određen broj studenata koji se prijavljuju i za studije prirodnih nauka.

Euronews BiH: A kada se vratimo na mlade u osnovnim i srednjim školama, često se kaže da se plaše fizike, pa i matematike. Zbog čega je to tako?

Milošević: To je zbog načina predavanja u školama. Profesori fizike bi trebali više pažnje posvetiti tome da zainteresuju mlade. Mi na fakultetima se trudimo – organizujemo ljetne i zimske škole, takmičenja – da privučemo učenike. I ono što primjećujem jeste da ipak ima interesovanja. Prošli mjesec imali smo zimsku školu fizike sa oko stotinu učenika iz srednjih škola iz cijele Bosne i Hercegovine. Došli su u Sarajevo da uče fiziku. Dakle, interes postoji – pitanje je koliko će se taj interes zadržati. To je posao i srednjoškolskih profesora i nas sa fakulteta. Fizika i matematika nisu bauk, ali treba ih dobro objasniti i učenicima pokazati koliko to može biti interesantno.

Euronews BiH: Ima li posla za fizičare u Bosni i Hercegovini?

Milošević: Posla ima, ali manje nego prije rata. Prije rata postojale su firme poput Zraka, gdje se zapošljavalo puno fizičara. Danas imamo nova radna mjesta u državnim agencijama – meteorologiji, metrologiji – koje su sada na državnom nivou. Prije su bile u okviru Jugoslavije, ali sada bi fizičari trebali biti angažovani u tim oblastima. Ima posla i u medicini, u kliničkim centrima, na poslovima vezanim za zračenje, radiologiju. Dakle, posla ima, ali je sve više trenda da, čim završe fakultet, mladi odlaze u inostranstvo, gdje je lakše naći posao i dodatno se usavršavati. Završavaju magistarske i doktorske studije vani, i često ostanu tamo jer su traženi, imaju dobro obrazovanje i lako nađu poziciju.

Euronews BiH: I evo za kraj – možete li nam reći nešto više o grupi koju ste osnovali na fakultetu? Koji je njen cilj?

Milošević: Kada sam 2000. godine počeo raditi na Prirodno-matematičkom fakultetu, formirao sam jednu naučno-istraživačku grupu koju smo nazvali Sarajevo Atomic Molecular and Optical Physics – skraćeno SAMOP, od atomska, molekularna i optička fizika i Sarajevo. Od samog početka sam birao najbolje studente i asistente da budu dio grupe. Grupa je postepeno rasla. Kompjutarski sistem koji sam ranije spominjao gradili smo upravo kroz tu grupu. Ti studenti su magistrirali, doktorirali, postali docenti, vanredni i redovni profesori. Grupa je obično imala do deset istraživača, broj se mijenjao. Danas imamo pet redovnih profesora koji su izašli iz te grupe, jednog vanrednog profesora, jednog docenta, više asistenata. Grupa je dobijala projekte na kantonalnom, federalnom i međunarodnom nivou. Putovali su u inostranstvo, učestvovali na konferencijama, izlagali svoje rezultate. Rezultati su impresivni – pomenuli ste listu 2% najutjecajnijih naučnika, što dovoljno govori.