ADVERTISEMENT

Hrabre Matea i Marija su tokom svog liječenja boravile u Roditeljskoj kući u Banjaluci, gdje su smješteni roditelji i djeca koja se liječe od malignih bolesti u UKC-u Republike Srpske, a koji ne žive u Banjaluci.

Djevojčice su prošle godine došle u roditeljsku kuću, a u četvrtak su proslavile odlazak u svoje domove, kao zdrave i vesele djevojčice.

“Zajedno su prolazile kroz taj period i završile su svoju bitku za vijek vijekova, nadamo se. Jedan dio liječenja su boravile na UKC-u RS, a onda su došle u Roditeljsku kuću”, priča za Euronews BiH Ljiljana Simurdić, predsjednica Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti „Iskra“, koje upravlja Roditeljskom kućom.

Matea i Marija su u kući ostavile četvoro drugara, koji će, svi se nadaju, i sami proslaviti veliku pobjedu u bici sa zlokobnom bolešću. A u samoj Roditeljskoj kući život za ove mališane i njihove roditelje ne staje, naprotiv, i ispunjen je različitim emocijama, od neizvjesnosti i tuge do optimizma i sreće. Djeca koja tu borave su sretna jer znaju da je to sigurno mjesto u kojem dobijaju samo ljubav, igru, druženje, dok sa druge strane, biju najvažnije borbe.

“Tu ima raznih emocija, to se ne može opisati. Počeli smo sa praksom slavljenja odlazaka, da slavimo završetak terapije, jer je ogromna stvar kada jedno dijete pobijedi tešku bolest, iako oni uglavnom nisu svjesni kakva je njih muka zadesila”, priča nam Simurdrić.

Kroz kuću je do sad prošlo 213 porodica, odnosno 213 djece koja su liječena na Odjeljenju dječje hematoonkologije na UKC-u RS. Liječenje od neke maligne bolesti traje najmanje šest, sedam mjeseci, a nekad traju i više, i do dvije godine, pojašnjava Simurdić.

“Djeca koja se liječe ne smiju se udaljiti od bolnice tokom liječenja, zbog efekata liječenja i mogućnosti nuspojava i moraju biti blizu bolnice. Prije su roditelji iznajmljivali stanove, a onda smo mi došli na ideju bila kako da njima olakšamo, te je napravljena Roditeljska kuća, po uzoru na druge roditeljske kuće”, izjavila je Simurdić.

Ovdje ćemo podsjetiti da je Roditeljska kuća “Iskra” prve stanovnike primila u septembru 2016. godine. Inicijativu za njenu gradnju je pokrenulo Udruženje roditelja djece oboljelih od malignih bolesti “Iskra”, a gradnja i opremanje je počelo nakon što su sredstva prikupljena tokom donatorske večeri “S ljubavlju hrabrim srcima”.

Roditeljska kuća u Banjaluci ima sedam apartmana koji mogu primiti sedam porodica, a po potrebi u apartman se smješta po dvoje djece i dvije majke. Na pitanje da li postoji potreba za proširivanjem kapaciteta Roditeljske kuće, Simurdić odgovara da je veća potreba da se proširi kapacitet na Odjeljenju dječije hematoonkologije na UKC-u, gdje trenutno postoje samo četiri sobe. Međutim, neminovno je da će u narednom periodu doći do potrebe širenja i same Roditeljske kuće.

Roditeljska kuća (Izvor: Udruženje "Iskra")

“Mi zaista pomažemo i UKC-u, da i oni imaju gdje da smjeste djecu koja se liječe. Sa moje tačke gledišta, mislim da je Roditeljska kuća neprocjenjiva. Pored apartmana, imamo i dječiju igraonicu, u kojoj se igraju ne samo djeca koja borave u kući, već tu dolaze i dječica koja žive u Banjaluci a prolaze proces liječenja”, pojašnjava Simurdić.

Osim toga, u sklopu Roditeljske kuće funkcioniše i osnovna škola. Dvije škole šalju svoje nastavnike i učiteljice, kako bi školovanje djece ne bi bilo prekinuto.

“Tokom individualnog rada sa učiteljicom oni zaista mogu da prođu mnogo gradiva, tako da imamo zaokružen i taj proces osnovnog obrazovanja. Vrlo je bitno da u toku tog liječenja imaju i obaveze, da skrenu misli sa svih svojih problema i svega što im se dešava”, navodi Simurdić.

Ona posebno ističe i podršku one djece, koja su sad već mladi ljudi, a koji su takođe prošli kroz traumatično iskustvo liječenja maligne bolesti. Oni su u oktobru 2018. godine osnovali aktivnu grupu mladih liječenih od raka MladiCe RS i tu su da pomognu djevojčicama i dječacima koje je zadesila teška bolest. Simurdić ističe da su oni svi jedna velika porodica koju je, silom prilika, spojila nesretna životna okolnost.

“I kad se završi liječenje, to nije kraj, idu terapije a tu je i stalni strah da se bolest ne vrati. Taj strah roditelja nikada neće proći”, potcrtava ona.

Rehabilitacioni kampovi

Udruženje “Iskra” organizuje i rehabilitacione kampove za djecu koja su završila proces liječenja, i ti kampovi se obično realizuju na nekoj planini.

“Do sad smo imali deset rehabilitacionih kampova i na njima se djeca druže, imaju sportske aktivnosti, raznorazne igrice. Oni su svoje drugare upoznali u bolnici, a sada ih vide u nekom drugom okruženju. Okrepljujuće, osvježavajuće je taj kamp i za djecu i za roditelje”, rekla je Simurdić.

Broj djece koja godišnje oboli od neke maligne bolesti se povećao, pa je sad oko 40. Ono što je najteže jeste kada dijete ne uspije da se izbori sa neumoljivom bolešću.

“Kada jedno dijete premine, niko sebi ne može doći dug period. To je jako teško za sve, i za ljude sa strane a pogotovo za one roditelje koji borave u Roditeljskoj kući. Ima tu jako teških momenata koje se trudimo da prebrodimo”, kaže nam Simurdić.

Ipak, ono što je donekle utjeha jeste da je više one djece, poput Matee i Marije, koja svojim porodicama odu izliječena.

Pomoć i podrška

Roditeljsku kuću vode roditelji, članovi Udruženja “Iskra”, a koji su i sami sa svojom djecom vodili ove teške životne bitke. U Roditeljskoj kući su dvije osobe zaposlene. Kuća se finansira djelimično iz granta Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, a finansijsku podršku u vidu donacija dobijaju i od različitih privrednih subjekata. Osim toga, samo Udruženje organizuje različite aktivnosti humanitarnog karaktera kako bi prikupili novac.

Aktivan je i broj 17165, putem kojeg građani iz cijele BiH mogu donirati 2 KM za djecu oboljelu od malignih bolesti i Roditeljsku kuću Iskra. Svaka novčana pomoć je dobro došla kako bi Roditeljska kuća nastavila sa radom i bila od koristi roditeljima i djeci.

“Novac nam je potreban za nesmetano funkcionisanje Roditeljske kuće Iskra i psihološku podršku”, ističe Simurdić.

Veliku pomoć u liječenju djece daje i Fond solidarnosti RS, a o kojem je Euronews BiH već pisao.

Humnitarni broj 17165 (Izvor: Udruđenje "Iskra")

Borbe pretočene u riječi

Roditelji i djeca koja su prošla put od dijagnostifikovanja bolesti do izliječenja su svoja iskustva pretočili u knjigu “Hrabre priče”. U uvodu knjige piše: “Poslije riječi ‘vaše dijete ima rak’, život se mijenja iz temelja i nikada više neće biti isti. U trenutku nestaje sve osim straha koji vas proždire. Ali dijagnoza zloćudne bolesti ne znači kraj, i iako je pred vama teška, iscrpljujuća i dugotrajna borba, iz nje možete izaći kao pobjednici. I tu bitku ne morate da vodite sami.”

Iz bolesti je nastala još jedna knjiga, "222 luda pitanja". Nju je u formi spomenara i uz pomoć porodice, pisala djevojčica Sofija tokom procesa liječenja od leukemije i izolacije nakon transplantacije matičnih ćelija.

Ova iskustva, pretočena u pisane formate, bar malo pomažu onima kojima sudbina namijeni jednu od najtežih borbi, onu za zdravlje i život, a za kraj nam je naša sagovornica citirala upravo Sofijine riječi - “Ne brinite se oko nebitnih stvari”.