Plata koja radniku omogućuje dostojanstven život a ne preživljavanje, okosnica je tema o kojima u Banjaluci raspravljaju sindikati iz desetak evropskih zemalja okupljenih u Panevropskom regionalnom vijeću i Međunarodnoj organizaciji rada. Domaćin ovogodišnjeg skupa je Savez sindikata Republike Srpske.
Plata koja omogućuje dostojanstven život. To je ona koja, čak i kada je minimalna, treba da obezbijedi više od hrane. Dakle, i troškova stanovanja, rekreacije, prevoz, pa i štednju.
Upravo je plata koja omogućuje više od pukog preživljavanja cilj kojim se, kažu u Savezu sindikata, rukovode u pregovorima sa socijalnim partnerima. To je bio cilj i uvođenja diferencijalne najniže plate koja se u RS primjenjuje od kraja januara. Јer jedna najniža , kaže, Ranka Mišić, uglavnom je značila da većina radnika radi za minimalac.
"Krajem maja ćemo imati gotovu analizu šta se desilo uvođenjem novog sistema plata u RS. Šta su dobili radnici, šta su dobili socijalni fondovi i šta je ono što treba uraditi kao sljedeći korak. Mi već znamo šta treba uraditi kao sljedeći korak, a to je da podignemo iznos najnižih plata", poručila je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
I međunarodni stručnjaci saglasni – pregovori su jedini način, a sindikati, poslodavci i vlada sveto trojstvo razgovora o boljem statusu radnika. Јer investicije direktno zavise od stabilnosti zemlje i radne snage, a cijela jugoistočna Evropa bori se sa odlaskom mladih.
"Kvalifikovana radna snaga, posebno mladi, odlučuju ne da ostanu u svojoj zemlji već da idu dalje u potrazi za boljim životom. Ovaj region je zaista najteže pogođen upravo tom vrstom depopulacije", kaže Anton Lepik, izvršni sekretar Panevropskog regionalnog vijeća.
Zemlje koje ulažu u dobrobit radnika među najbogatijima su na svijetu, podaci su Međunarodne organizacije rada. To, smatraju, nije trošak, nego investicija koja smanjuje siromaštvo i privlači investiticije.
"Minimalna plata nije samo goli minimum koji osigurava preživljavanje, već treba da osigura dostojanstven život ne samo za radnika, već i za njegovu porodicu koju izdržava", poručio je Magnus Berge, viši stručni saradnik Međunarodne organizacije rada u Budimpešti.
Da to nije lako ni sa uvećanom i diferencijalnom najnižom platom pokazuju februarski podaci Saveza sindikata. Prema njima, prosječna plata iznosila je nešto manje od 1.500 maraka, a radnik je sa njom mogao da pokrije tek oko 55 odsto potreba.