Međunarodni je dan pristupa informacijama i upravo danas posebno se ističe važnost prava javnosti da ima pristup državnim institucijama. Za zemlje kandidate za Evropsku uniju ova oblast posebno je važna u kontekstu Poglavlja 23 i 10.
ADVERTISEMENT
“Molim da mi se dostavi kopija ugovora zaključenog između Opštine i kompanije za izvođenje radova na konkretnom projektu, uključujući sve anekse ugovora“. Ovo je jedan od primjera kako bilo koji građanin može zahtijevati informacije od javnih organa. Možete tražiti i spisak troškova za reprezentaciju, plate, odluke, rješenja, studije, analize.
S tim zahtjevima vrlo često se bave novinari istraživači. U Bosni i Hercegovini suočeni s netransparentnošću i „ćutanjem uprave“.
“Izuzetno niska transparentnost rada vlasti. Nedostaju nam informacije, ne daju izjave, ignorišu pitanja, umjesto da proaktivno objavljuju sva dokumenta koja donose na svojoj web službenoj stranici. Potrebno je izmijeniti Zakon o slobodi pristupa informacijama gdje bi se ustanovile jače kazne...Potreban nam je i povjerenik za informacije od javnog značaja”, rekao je Siniša Vukelić, urednik portala Capital.
Ima ga Srbija, ali u v.d. mandatu. Doskorašnji Povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Milan Marinović za Euronews kaže da je i u Srbiji potrebno mijenjati određene zakone, jer su mali organi zatrpani zahtjevima, te se dešava masovna zloupotreba prava. Prosječan broj predmeta kod povjerenika godišnje je bio do 3800, sada je 16 000.
“Što znači više od 4 puta. To je jedna nenormalna situacija. To pravo se sada u Srbiji guši, pod teretom silnih predmeta, silnih zahtjeva, žalbi povjereniku kojima je cilj zloupotreba prava, da se dođe do nekih para, a ne informacija. Nažalost i novinari i udruženja građana sada sporije dobijaju informacije zbog zloupotreba o kojima sam pričao”, istakao je Milan Marinović, bivši povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u Srbiji.
Građani sve teže ostvaruju pravo na informacije od javnog značaja i u Crnoj Gori, pokazuje analiza Centra za građansko obrazovanje. Za samo pola godine pred upravnim sudom je 4500 predmeta zbog ćutanja administracije. Dramatično je gomilanje predmeta i pred Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.
“Zakon o slobodnom pristupu informacijama bi svako morao biti djelotvorniji. Imamo i one subjekte koji ni nakon odluka Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama ne ustupaju informaciju. Ova situacija se u našem slučaju najviše dešava sa generalnim sekretarijatom Vlade Crne Gore”, naveo je Nikola Obradović, Centar za građansko obrazovanje.
Ove probleme zemalja regije, budno prati i Brisel, jer se Poglavlja 23 – Pravosuđe i osnovna prava; te 10 – Digitalna transformacija i mediji, nisu u potpunosti okončala. Uz napomenu da je Crna Gora privremeno zatvorila poglavlje 10, a da BIH pregovore po poglavljima nikada formalno nije ni otvorila.