ADVERTISEMENT

Ustavni sud je odlučivao zahtjevima Kemala Ademovića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Denisa Bećirovića, član Predsjedništva BiH, i Denis Zvizdić, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Iz Ustavnog suda su obrazložili razloge svojih odluka.

Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH i Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS

U predmetu broj U-7/25 Ustavni sud je privremeno stavio van pravne snage Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25), Odluku o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25) i Zaključke klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara.

Ustavni sud je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda privremeno stavio van snage i sve akte donesene na osnovu akata privremeno stavljenih van snage ovom odlukom,

privremeno zabranio svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu akata privremeno stavljenih van snage ovom odlukom.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranih zakona.

Ustavni sud je, između ostalog, istakao da bi provođenje citiranih pravnih akata najprije dovelo u pitanje stabilnost institucija BiH u smislu da zaposlenici iz RS potencijalno napuste radna mjesta zbog prijetnji krivičnim sankcijama. Zatim, to bi istovremeno dovelo do značajnih problema u kasnijem ostvarivanju radnopravnog statusa uposlenika u tim institucijama ukoliko bi svi navedeni akti bili proglašeni neustavnim.

Istaknuto je da bi provođenje Zakona o neprimjenjivanju zakona o zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, i to: Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTVBiH i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriji Republike Srpske dovelo u pitanje načelo pravilnog administriranja pravde. Na taj način se potencijalno stvara pravni okvir kojim će osumnjičenici i optuženici za brojna krivična djela, iz cijele Bosne i Hercegovine, koja su u nadležnosti Suda BiH i Tužilaštva BiH, moći izbjeći krivični progon tako što će jednostavno otići u Republiku Srpsku. Istovremeno, ovim zakonom izgledna je opasnost da će ovlaštena službena lica koja provode odluke državnih institucija biti spriječena u vršenju svojih nadležnosti, što može dovesti do sukoba između tih tijela te do potencijalne eskalacije koja bi bila prijetnja miru u Bosni i Hercegovini.

Ustavni sud je utvrdio da postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje osporenih pravnih akata prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice. Te posljedice se ogledaju u postojanju opasnosti od ugrožavanja ustavnopravnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud je istakao da je zaštita suvereniteta, ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, uključujući i njezine entitete, u interesu svih strana u ovom postupku.

Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija

Ustavni sud je privremeno stavio van snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Određeno je da odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranog zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu.

“Ustavni sud je istakao da su sadržaj navedenog zakona dok je bio u formi nacrta analizirali Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Komisija Vijeća Evrope za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija). Ustavni sud se pozvao i na saopćenje OSCE-a iz 2024. godine u kojem je ukazano da je u analizi zaključeno da je Nacrt zakona u suprotnosti „s Ustavom Republike Srpske i s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i s brojnim međunarodnim i domaćim obavezama u sferi poštovanja ljudskih prava”. Stoga je Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, utvrdio da postoji izgledna vjerovatnoća da će se odmah nakon stupanja na snagu ovog zakona stvoriti ozbiljne posljedice za takva udruženja i fondacije. Ustavni sud je istakao da obaveza registriranja u poseban registar, označavanje materijala, prijavljivanje stranih donacija i potencijalne sankcije mogu imati trenutan učinak na rad organizacija dovodeći ih u pravnu nesigurnost i otežavajući njihovo djelovanje. Takve mjere mogu rezultirati smanjenjem aktivnosti organizacija civilnog društva, njihovim gašenjem ili povlačenjem donatora, čime se ugrožavaju već započeti projekti, a time i pravo na slobodu udruživanja i pravo na slobodu izražavanja. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da postoji realan rizik od nenadoknadive štete, te da s aspekta nepobitnih interesa za pravnu sigurnost, ljudska prava i zaštitu načela ustavnosti usvajanje privremene mjere u okolnostima konkretnog predmeta ima mnogo više opravdanja”, saopšteno je iz Ustavnog suda BiH.

Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske

U predmetu broj U-8/25 Ustavni sud je privremeno stavio van snage Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske. Takođe, privremeno su stavljeni van snage i svi akti koji su doneseni na osnovu Zakona o VSTV-u, te je zabranjeno svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu citiranog zakona. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranog zakona.

Ustavni sud je, između ostalog, istakao da je utvrđeno da se osporenim zakonom regulišu pitanja koja su već regulsaana odredbama Zakona o VSTVBiH i da se pri tome uspostavljaju nadležnosti VSTVRS za ista pitanja za koja je već nadležan VSTVBiH. Ustavni sud je podsjetio na svoju praksu iz Odluke broj U-11/08 u kojoj je naveo „da je formalni prijenos nadležnosti s entitetskog na državni nivo izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća prenesena na državni nivo. Parlamentarna skupština je donijela pobijani zakon u oblasti koja je prenesena na državni nivo postupajući na taj način u okviru svojih ovlaštenja iz člana IV/4.a) Ustava BiH“. Ustavni sud je ukazao da propisi koji se odnose na oblast upravljanja pravosuđem predstavljaju jednu od najvažnijih oblasti regulisanja u svakoj državi jer osiguravaju nezavisnost i nepristranost pravosudnog sistema, te ostvaruju ključnu ulogu u održavanju vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i sloboda te u očuvanju povjerenja građana u institucije pravde. S obzirom na to, stabilan pravosudni okvir temelji se na poštovanju demokratskih načela i pravne sigurnosti, a njegovo narušavanje može imati dalekosežne negativne posljedice na druge oblasti društvenog života.

Prema mišljenju Ustavnog suda, donošenje osporenog zakona stvara ozbiljnu prijetnju već uspostavljenom pravosudnom sistemu. Istovremeno, Ustavni sud zapaža da činjenica da se osporenim zakonom propisuje rok od 90 dana za početak rada VSTVRS, kao i rokovi za donošenje podzakonskih akata, ukazuje na hitnost u donošenju privremene mjere. Naime, po mišljenju Ustavnog suda, primjena takvih odredbi može dovesti do stvaranja paralelnih pravosudnih institucija i situacije u kojoj bi nosioci pravosudnih funkcija mogli biti suočeni sa stabilnošću svoje funkcije, a stranke u postupku s neizvjesnom zakonitošću postupanja redovnih sudova. Sve su to, prema mišljenju Ustavnog suda, razlozi koji zahtijevaju hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost te kako bi se zaštitila ujednačenost pravosudnog sistema do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva.