ADVERTISEMENT

Kanan Abdullah već oko 12 godina radi kao vozač u sirijskoj prijestonici Damasku, ali kao i mnogi drugi koji se bave tim poslom, sada sve teže sastavlja kraj s krajem zbog nedavnog poskupljenja goriva u Siriji.

"Na kraju dana vam ne ostane gotovo ništa", rekao je za DW. "Imate dovoljno da kupite još jedan rezervoar goriva, ali kako da kupite hranu? A šta ako morate da odvojite novac za popravku automobila?" žali se on.

I njegovi potencijalni putnici imaju slične probleme. "Ljudi počinju da brinu kako će ići na posao i kako će se vraćati kući, jer im samo prevoz odnosi polovinu plate", kaže Qamar Qasoum, majka troje djece iz Damaska.

Sredinom septembra sirijska vlada povećala je cijene svih vrsta goriva, uključujući benzin i dizel. Dizel je najviše poskupio, za 40 posto. Ministarstvo energetike obrazložilo je da su promjene neophodne zbog viših cijena goriva na svjetskom nivou – Sirija i dalje zavisi od uvoza energenata – kao i zbog nestašica na domaćem tržištu.

Najmasovniji protesti od pada diktature

Ova odluka izazvala je neke od najmasovnijih protesta u Siriji od svrgavanja diktatorskog režima Bashara al-Assada krajem 2024. godine. Iako su cijene goriva i dalje uporedive s onima u drugim zemljama regiona, stručnjaci kažu da se Sirijci teško nose s njima zbog manje kupovne moći.

Demonstranti su palili gume, blokirali puteve i tražili smjenu političara koje smatraju odgovornima.

Protesti su se smirili nakon što je sirijska vlada povukla neke od najavljenih mjera i saopštila da planira subvencionisanje dizela za grijanje, poljoprivredu i industriju.

Ali, više cijene goriva samo su posljednje u nizu poskupljenja koja povećavaju pritisak inflacije na obične Sirijce. Prema posljednjem biltenu o indeksu potrošačkih cijena Sirijskog centra za istraživanje politike, cijene su između jula 2025. i jula 2026. porasle za gotovo 25 posto. Posebno zabrinjava to što su najveća poskupljenja – oko 37 posto – zabilježena kod "osnovnih životnih troškova", poput stanovanja, vode, električne energije i gasa.

"Ne postoji nikakva razumna veza između prihoda koje čovjek u Siriji ostvaruje i cijena koje plaća", kaže za DW Alaa Sendjan, arhitektkinja iz Damaska. "Ljudi počinju da osjećaju pritisak, osjećaju da su cijene postale previsoke."

"Ovi protesti i demonstracije nisu pale s neba", dodaje Qamar Qasoum. "Došli smo do tačke kada više ne možemo da kažemo ni da samo smanjujemo ono što nam nije prioritet. Sada je jedino važno da imamo šta da jedemo i pijemo. Ništa drugo."

Privredni rast u Siriji – ali za koga?

Sve se to događa uprkos onome što izgleda kao mnoštvo dobrih vijesti o sirijskoj ekonomiji. Redovno stižu izvještaji o međunarodnim investicijama i projektima vrijednim milijarde dolara, a sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa predvidio je u utorak (22.9.), govoreći na Arapskom medijskom samitu u Dubaiju, da će vrijednost sirijske privrede ove godine iznositi oko 50 milijardi dolara (oko 44 milijarde evra), u poređenju s oko 20 milijardi dolara 2024. godine.

Ali, taj mnogo hvaljeni prosperitet nekako ne dopire do običnih Sirijaca. Prema podacima Ujedinjenih nacija, više od dvije trećine stanovništva i dalje živi u relativnom siromaštvu, piše DW.

Nova Sirija za "bogate"

Damaskanska arhitektkinja Alaa Sendjan kaže da je teško utvrditi ko zapravo ima koristi od privrednog razvoja.

"Kod mnogih projekata, koji se sada najavljuju, ne vidimo da se išta dešava na terenu, nema nikakvog uticaja na stvarni život", kaže ona. "I uvijek imam osjećaj da su ti projekti namijenjeni određenoj demografskoj grupi – imućnom sloju. Nisam sigurna da su ti projekti zaista namijenjeni narodu."

Alaa Sendjan dodaje da ima osjećaj da se obični ljudi koji su tokom građanskog rata u Siriji izgubili sve sada zaboravljaju usred različitih velikih planova. Ona bi, kako kaže, željela i veću transparentnost i bolju komunikaciju vlade o svojim planovima.

Ona nije jedina koja tako misli. Kritike smjera u kojem se razvija sirijska ekonomska politika sve su brojnije, kao i strahovanja da će od nje najviše koristi imati oni koji su već bogati.

Radikalniji antivladini aktivisti ukazuju na luksuzne satove koje navodno nose pojedini sirijski političari, optužujući ih za "klijentelistički kapitalizam" i tvrdeći da vlada preusmjerava sredstva u vojsku kako bi osigurala sopstvenu vlast. No, nijedna od tih optužbi nije potvrđena.

"Neoliberalna" politika nije odgovarajuća

Postoji bojazan da se ponavljaju stari obrasci. "Kako se mijenjaju određeni ranije postojeći oblici korupcije i izvlačenja koristi, pojavljuju se novi kanali privilegija... doduše, s novim pobjednicima i gubitnicima", navodi sirijski istraživački centar Etana u analizi objavljenoj ove sedmice.

Posmatrači smatraju da će reforme neoliberalnog tipa, na kojima sirijska vlada trenutno insistira, samo pogoršati taj problem i dugoročno izazvati iste vrste društvenih problema koji su pokrenuli sirijsku revoluciju 2011. godine.

Kada je nova sirijska vlada preuzela vlast krajem 2024. godine, obični Sirijci bili su spremni da joj daju šansu. Međutim, mjesečna istraživanja javnog mnijenja časopisa Syria in Transition pokazuju da strpljenje slabi.

"Do aprila ove godine, najdramatičnije pogoršanje zabilježeno je u stavovima prema ekonomiji... samo 13 posto ispitanika smatralo je da vlada čini dovoljno da se izbori s naglim rastom cijena energenata i hrane, dok je 66 posto ocijenilo da su njeni napori nedovoljni", naveo je časopis.

"Novi lideri zemlje pokrenuli su program šok-terapije ekonomske liberalizacije, a čini se da pritom nisu u potpunosti uzeli u obzir akutnu ranjivost i siromaštvo većine Sirijaca", ukazao je Sam Heller, analitičar njujorškog trusta mozgova Century International, u časopisu Foreign Affairs ove sedmice.

A to nije odgovarajuća politika, smatra istraživač Joseph Daher, stručnjak za političku ekonomiju Sirije. U analizi za dvojezični portal Syria Untold napisao je: "U zemljama koje izlaze iz sukoba, 'uspjeh' se ne može mjeriti isključivo fiskalnim suficitom ili stabilnošću cijena. Pravi uspjeh mjeri se sposobnošću fiskalne politike da obnovi građanstvo, pravdu, institucionalne kapacitete i povjerenje javnosti."

Da bi se to postiglo, sirijska vlada mora promijeniti svoju politiku, kaže Karam Shaar, direktor konsultantske kompanije Karam Shaar Advisory sa Novog Zelanda, koja se bavi sirijskim ekonomskim pitanjima. Neke od mjera koje su nove vlasti preduzele bile su neophodne s obzirom na situaciju nakon rata, priznaje on, ali sada su potrebni veća transparentnost, stručnost i bolje upravljanje.

"Mislim da oni počinju to da shvataju i i dalje se pomalo nadam da će se to zaista i dogoditi", zaključio je Karam Shaar.