ADVERTISEMENT

Iako tek pretpostavke djeluju suviše daleko, obzirom da ni ovaj rat nije završen, jer se očekuje postizanje sporazuma između Teherana i Vašingtona, one se ne smiju ni malo zanemariti.

Pad režima Bashara al Assada početkom decembra 2024. godine, nakon čega su na vlasti došle snage pokreta Hajat Tahrir el Šam na čelu sa Ahmedom al-Sharaaom, označio je jačanje turskog uticaja u Siriji.

Ankara je brzo sklopila sporazume sa novom vladom u Damasku o korišćenju tri vazduhoplovne baze u Siriji, pored drugih dogovora od strateškoj saradnji koji su postignuti istovremeno. Kao reakcija na ovu politiku, već u toku decembra 2025. godine je došlo do formiranja saveza između Grčke, Kipra i Izraela kako bi se obuzdala turska prijetnja širem regionu Bliskog istoka i Istočnog Mediterana.

Ova konfrontacija može da ima vrlo negativne posljedice na budućnost odnosa na Balkanu u slučaju povećane eskalacije u narednim godinama. Turska u tom regionu ima široku mrežu saveznika, a u skorije vrijeme je slično i sa Izraelom, koji, između ostalog, i iz tog razloga pokazuje sve veće interesovanje za ovaj dio svijeta, piše Euronews Srbija.

U tom kontekstu treba posmatrati i odluku vlade Izraela sa početka maja da odobri nabavku dvije nove eskadrile od 50 lovaca F-35 i 25 aviona F-15 od strane SAD. Lovci sigurno nisu namijenjeni samo radi upotrebe za neki novi sukob sa Iranom, već i da bi se održao primat u borbenim avionima u odnosu na Tursku.

Kako je to naveo jedan zvaničnik iz ministarstva odbrane Izraela, cilj akcije je "obezbjeđivanje vojne nadmoći Izraela u narednoj deceniji", kroz ostvarenje plana "Štit Izraela" vrijednog nevjerovatnih 120 milijardi dolara.

Naime, Turska je u toku 2024. i 2025. godine pokazala intenciju da kupi nove avione Eurofighter Typhoon i F-16, ali za sada ima manjak lovačkih aviona u odnosu na IDF (oko 250 lovaca prema 350 izraelskih). Iz svih ovih razloga ne treba da čudi predstavljanje prve interkontinentalne turske rakete "Yildirimhan" dometa 6000 kilometara na Sajmu naoružanja u Istanbulu održanom 5 maja.

Tom prilikom je turski ministar odbrane rekao da "niko ne sumnja da ćemo ako bude potrebno, bez oklijevanja upotrijebiti nju", što je dio strateške komunikacije ne samo prema Izraelu, nego i prema SAD.

Pozicija Saudijske Arabije

Iako je djelovalo u toku 2022. i 2023. godine da će doći do normalizacije odnosa Rijada i Tel Aviva i potpisivanja Avramovih sporazuma, napad Hamasa na Izrael je odložio to pitanje, a djeluje sasvim izvjesno da je posljednji rat sa Iranom njegovo potpisivanje stavio ad acta.

Dok je Izrael ratovao sa Hamasom i drugim iranskim proksi elementima u regionu, Rijad je dozvoljavao transport ratnog materijala preko svoje teritorije, ali sada se situacija promijenila.

Svjetski mediji sve više pišu o netrpeljivosti koja se rodila kod zvaničnika Saudijske Arabije prema Izraelu zbog posljedica rata sa Iranom, kao i zbog saradnje koju Tel Aviv ima sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Kada je Abu Dabi odlučio da napusti OPEC početkom maja, to je izazvalo ogromno negodovanje u saudijskih zvaničnika jer će imati veoma negativne posljedice na njihov izvoz nafte, kontrolu cijena i stabilizaciju tržišta ovog energenta. Razmjere rata veoma negativno su se reflektovale na Saudijsku Arabiju i u vojnom pogledu jer su pokazale ranjivost američke odbrane od iranskih raketa.

Zato ne treba da čudi što je saudijska vlada zabranila korišćenje svog vazdušnog prostora američkim avionima u tzv. operaciji "Slobode" koja je trebala da se vrši u Hormuškom moreuzu, što je navelo američkog predsjednika Donalda Trumpa da je obustavi. Jednostavno Rijad želi dalju eskalaciju konflikta jer on ima sve pogubnije efekte na njihovu zemlju.

Važna uloga Ujedinjenih Arapskih Emirata

Pozicija Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) je vrlo specifična. Emirati su u posljednjih nekoliko godina blizak saveznik Izraela, toliko da se u svjetskoj javnosti sve više govori da će ustupiti svoju teritoriju za vojnu bazu koju Izrael želi da formira na jugu ove zemlje blizu granice sa Saudijskom Arabijom.

Vrlo vjerovatno UAE pomaže diplomatski Tel Avivu da sprovede plan formiranja baze u Somalilendu u luci Berbera, gdje oni i sami drže vojno uporište, u blizini Bab El Mandeba i "preko puta" Huta u Jemenu. UAE su takođe veliki regionalni suparnik Saudijske Arabije u Jemenu.

Tamo su snage separatističkog Južnog prelaznog savjeta podržanog od Abu Dabija uspjele početkom godine da potuku vladine snage, koje je finansirao Rijad. Na taj način bi se stvorila situacija da se ugroze Huti i iz pravca Afrike, kao i iz unutrašnjosti jemenske teritorije.

Ono što može da zabrine zvanični Abu Dabi jesu signali da bi emirati poput Šardže (treći po veličini grad u zemlji) i ostali emirati zemlje na sjeveru mogli da pođu putem nezavisnosti.

Veze glavnog grada sa ovim dijelovima su sve slabije i u političkom i u ekonomskom smislu, a dinastija Al-Kasimi u Šardži, održava vojne i političke veze sa Teheranom i Ankarom, glavnim protivnicima Izraela u regionu.

Ovakvo regionalno djelovanje UAE moglo i svrstavanje uz Tel Aviv moglo bi da bude ozbiljan motiv i Saudijskoj Arabiji da i ona potpomogne separatističke težnje unutar UAE u budućnosti.