ADVERTISEMENT

Jedan takav kratki pogled u mir pojavljuje se svake godine u okviru onoga što se često smatra najdugotrajnijom komunističkom pobunom na svijetu. Riječ je o gerilskom sukobu na Filipinima između maoističke Nove narodne armije (NPA) i državnih snaga, koji će 2026. godine ući u svoju 57. godinu i koji je do sada odnio oko 60.000 života, prenosi Jutarnji list.

Međutim, jednom godišnje borbe se uglavnom stišaju: obje strane za Božić polažu oružje. Ta tradicija poštuje se u mnogim godinama još od najmanje 1986. godine.

Prema podacima Instituta za istraživanje mira iz Osla (PRIO), broj sukoba u koje su uključene države krajem prošle godine dostigao je najviši nivo još od 1946. Ukupno su u 2024. godini bila aktivna 61 oružana konflikta – gotovo dvostruko više nego prije dvadeset godina.

Prošla godina bila je ujedno i četvrta najkrvavija od završetka Hladnog rata, s manje poginulih samo u tri godine koje su joj prethodile. Među glavnim razlozima tog porasta, prema riječima istraživačice Siri Aas Rustad iz PRIO-a, nalaze se širenje ogranaka Islamske države od 2014. godine, kao i razorni ratovi u Ukrajini i Gazi.

Sukobi danas, dodaje ona, traju duže nego ranije, dok su mirovne operacije i mirovni procesi u stalnom opadanju.

Krhki mirovni poredak

Stručnjaci iza tog pomaka vide širi, obeshrabrujući trend: slabljenje liberalnog poretka zasnovanog na Zapadu i multilateralnih institucija poput Ujedinjenih nacija.

Taj poredak, utemeljen na idejama univerzalnih ljudskih prava i demokratije, podsticao je rješavanje sporova nenasilnim putem, kaže Oliver Richmond, jedan od vodećih svjetskih istraživača mira sa Univerziteta u Manchesteru.

Međutim, zapadni saveznici predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama nisu uspjeli uspostaviti istinski pravedan globalni sistem te su često davali prednost vlastitim interesima, čime su, smatra Richmond, sami otvorili prostor za nove izazove. Nove sile poput Kine, Turske, Rusije i zaljevskih država predstavljaju se kao mirotvorci, ali pritom grade vlastite sisteme dominacije.

Sukobi od Ukrajine do Sudana danas se razvlače unedogled, dok vanjski akteri toleriraju – ili čak omogućavaju – nasilje u potrazi za takozvanim „mirom pobjednika“.

Male pauze, velika značenja

U takvom sumornom kontekstu, božićna primirja na Filipinima nude tračak drugačijeg pristupa, piše Sky News.

Tradicija obustave neprijateljstava tokom blagdana – nadahnuta biblijskom porukom mira na Zemlji – seže daleko u prošlost. Najpoznatiji primjer dogodio se 1914. godine, kada su britanski i njemački vojnici tokom Prvog svjetskog rata izašli iz rovova i zajedno obilježili Božić.

Takva kratkotrajna primirja rijetko su okončavala ratove, ali su pomagala u izgradnji dugoročnog povjerenja potrebnog za postizanje trajnih mirovnih sporazuma, ističe Rustad.

Na Filipinima je postalo uobičajeno da obje strane jednostrano, bez formalnog sporazuma, proglašavaju božićno primirje.

Čak je i bivši predsjednik Rodrigo Duterte – poznat po brutalnom „ratu protiv droge“ i danas suočen s Međunarodnim krivičnim sudom – povremeno pozivao na božićna primirja, obećavajući Filipincima „mir i spokoj“ tokom blagdana.

Motivi, međutim, nisu bili u potpunosti altruistični. „Božićna primirja bila su dobra propaganda za obje strane“, kaže Patricio Abinales, politički historičar sa Univerziteta Hawai‘i u Manoi.

„Kada oružje nakratko utihne, ruralne zajednice mogu u miru proslaviti Božić – baš kao i vladini vojnici u svojim bazama te borci NPA-a u gerilskim zonama.“

Tradicija na izmaku?

Božićna tradicija mira na Filipinima i dalje postoji – ali jedva.

Ove godine, kao i 2023., NPA je proglasila četverodnevno primirje koje obuhvata Božić i Novu godinu, iako vladine snage nisu uzvratile istim potezom. Profesor Abinales smatra da je pobuna znatno oslabila i postaje sve irelevantnija – što bi, na kraju, moglo dovesti do okončanja višedecenijskog sukoba.