ADVERTISEMENT

Međutim, već nekoliko sati kasnije povukao je svoju odluku, ali je iznenadna najava snažno potresla političku scenu zemlje.

Kada se predsjednik Yoon pojavio uživo na južnokorejskoj televiziji u utorak navečer, malo ko je očekivao da će proglasiti vanredno stanje.

Posljednji put kad je vođa u Seulu uveo sličnu mjeru bilo je prije gotovo pola stoljeća, 1979. godine, tokom nekoliko desetljeća autoritarne vladavine koja je završila 1987.

To razdoblje započelo je nakon Korejskog rata (1950.–1953.), kada su diktatorski vođe povremeno proglašavali vanredno stanje kako bi stacionirali vojsku na ulicama i ugušili protuvladine demonstracije.

Mnogi Južnokorejci i danas se jasno sjećaju tog razdoblja, dok prizori vojnika u uniformama, helikoptera i tenkova ispred Nacionalne skupštine u Seulu podsjećaju na doba vojne hunte kojoj se većina u zemlji ne želi vratiti.

Na kraju je to raspoloženje prevladalo: jednoglasnim glasanjem u Nacionalnoj skupštini (190 glasova za) ukinuto je vanredno stanje, a predsjednik je povukao svoju odluku samo šest sati kasnije, u 4:30 ujutro po lokalnom vremenu.

Zašto je Yoon Suk-yeol proglasio izvanredno stanje?

U svom televizijskom obraćanju Yoon je optužio navodne pro-sjevernokorejske i antidržavne snage za pokušaj destabilizacije zemlje. Iako nije pružio konkretne dokaze o umiješanosti Pjongjanga, zapravo je optužio oporbene stranke koje su blokirale njegove politike i pokušale smijeniti neke od njegovih suradnika.

Iako je istina da je opozicioni parlament, koji je većina od aprila ove godine, često blokirao predsjednikove prijedloge, drastična odluka o proglašenju izvanrednog stanja ipak je mnoge iznenadila.

Čak se činilo da je lider Yoonove konzervativne stranke Snaga naroda, Han Dong-hoon, bio zatečen, nazvavši predsjednikovu odluku "pogrešnom" i obećavši da će je "zaustaviti zajedno s narodom".

Opozicioni vođa Lee Jae-myung iz centrističko-liberalne Demokratske stranke izjavio je kako je najava "nelegalna i neustavna".

Myunghee Lee, docentica međunarodnih odnosa na Državnom sveučilištu u Michiganu, smatra kako je Yoon "sve frustriraniji podjelama unutar vlastite stranke i potezima oporbe u Nacionalnoj skupštini koji blokiraju ključne dijelove njegove agende".

Yoon se također suočavao s nizom skandala, uključujući onaj u kojem je njegova supruga navodno primila Diorovu torbu od pastora.

S obzirom na to da je Yoonova popularnost bila na niskih 20%, već su postojali pozivi na njegov opoziv i prije ovog incidenta.

Myunghee Lee dodaje kako je Yoon bio "u izuzetno slaboj poziciji" te da je odluka o vanrednom stanju "zbunjujuća i za mnoge smatrana nepromišljenom".

Yoonova vanjska politika

Tokom svog mandata Yoonova administracija nastojala je ojačati odnose s Washingtonom, što je uglavnom bilo popularno među Južnokorejcima.

Znatno manje popularni bili su njegovi pokušaji unapređenja odnosa s Japanom kroz razmjenu obavještajnih podataka i vojne vježbe, što je i dalje osjetljiva tema zbog traumatične prošlosti pod japanskom kolonijalnom vlašću.

Kada je riječ o Sjevernoj Koreji, Yoon je zauzeo oštriji stav u odnosu na svog prethodnika. Bivši predsjednik Moon Jae-in nastojao je voditi dijalog sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom, dok je aktualna vlada gotovo potpuno odustala od takvih inicijativa.

Što se tiče susjedne Kine, Yoon je pokušao zauzeti pragmatičan stav, izjavivši kako Južna Koreja ne mora birati između Kine i SAD-a.

Što slijedi?

Opoziv predsjednika čini se najvjerojatnijom opcijom, s obzirom na gotovo jednoglasnu osudu njegovih postupaka, čak i unutar vlastite stranke.

Predsjednikovi viši savjetnici, tajnici i neki članovi kabineta, uključujući ministra odbrane Kim Hyun-jonga, kolektivno su ponudili ostavke.

Šest opozicioni stranaka podnijelo je prijedlog za opoziv predsjednika, što zahtijeva podršku dvotrećinske većine parlamenta i odobrenje najmanje šest sudaca Ustavnog suda.

Predsjednik Skupštine Woo Won-sik najavio je kako će otvoriti sjednicu za raspravu o prijedlogu, što bi se moglo dogoditi već u petak ili subotu. Glasanje se mora održati u roku od tri dana od podnošenja prijedloga za opoziv.